Tekstovi prate liturgijsku godinu i podijeljeni su u tri cjeline: Na liturgijskome vrelu, Misliti duhovno te Duhovnost i kultura. Autor povezuje Božju riječ, crkvenu tradiciju, koncilske i papinske dokumente (osobito nauk pape Franje) s pitanjima suvremenoga života, kulture i društva. Posebno mjesto zauzimaju teme milosrđa, periferije, ekumenizma, brige za stvoreni svijet, sinodalnosti i euharistije kao izvora svake kršćanske suradnje.

Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima piše da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Ta je misao autora duboko zahvatila i odvela u obrnuto razmišljanje o Bogu, čovjeku i svijetu: Bog ne naređuje, nego silazi, razvlašćuje se i stavlja se u službu. Iz te kenoze rađa se suradništvo kao temeljni kršćanski modus vivendi – odnos Boga i čovjeka, čovjeka i Boga, vjernika međusobno te čovjeka sa zajednicom i svijetom.

Knjiga je posvećena blagopokojnom papi Franji, čiji je pontifikat obilježen upravo suradničkim, izlaznim i bratskim načinom crkvenoga djelovanja. Umjesto apstraktne teologije, autor nudi konkretne poticaje za život vjere koji se ostvaruje u služenju, dijalogu i odgovornosti prema bližnjemu.

Nakon knjige Ni tamjan, ni dogmatika koja donosi tekstove koji se uglavnom bave temom odnosa vjere i javnosti, i u ovoj je knjizi Šuljićeva namjera pružiti svojevrsno svjedočanstvo o tome što ga je u određenom smislu oblikovalo, usmjeravalo i hranilo, pokazujući kako se u slobodno vrijeme posvećivao nečemu izvan svojih profesionalnih obveza.

Temeljno polazište svih, ili barem većine ovih tekstova jest odnos vjere i umjetnosti odnosno općenito kulture; upućenost vjere na kulturu i obratno, odnosno neko propitivanje, odmjeravanje pa i propinjanje spram odnosa za koji autor sluti da može uvijek biti bolji i obogaćujući za jednu i drugu danost. Ovo što je ovdje skupljeno presjek je i izbor je iz onoga što je tijekom tridesetak godina Šuljić kontinuirano radio.

»Vjera je puno dala i puno može dati kulturi i kultura vjeri. Njihovo dodirivanje u nekim jezgrama kao i u sasvim konkretnim ostvarenjima toliko znade biti uzbudljivo da se duša katkad zatekne u vrtlozima smislova do kojih ju nikad ne bi bili doveli egzaktnost, učinkovitost i tehnika. Sasvim je logična, stoga, opredijeljenost za takve drhtaje smisla kojima možemo biti svjedoci samo ako ne ustuknemo, ne uplašimo se i ako „nađemo vremena“«, piše autor u predgovoru.

Šuljićeva ostvarenja otkrivaju pravo malo bogatstvo misli koje se nije predalo pred suvremenom dinamikom brzih informacija i površnih pogleda. Knjiga otvara vrata u svijet gdje autori zahtijevaju usporavanje vremena, polagan hod, poglede u daljinu… a sve kako bi stvarali, patili, nadali se i vjerovali.

Najnovija knjiga Antona Šuljića Kroz odškrinuta vrata postmoderne. Trak metafizičkih krijesnica u umjetnosti. Izbor iz recenzija, kritika i ogleda donosi pred čitatelja bogatstvo stvaranja, mišljenja i dijaloga. Šuljić nadasve uspješno i na brojnim primjerima prikazuje odnos umjetnosti i teologije, vjere i kulture, kao nikad dovršeni dijalog čovjeka i Boga.

Njegova misao protkana je dubokom teologijom, filozofijom koja nije zaboravila svoje korijene i istinski življenom umjetnošću. Međutim, u središtu Šuljićeve misli, u onome iz čega i kamo sve vodi, vrlo jasno stoji – Isus Krist.

Autor u knjizi na jednome mjestu okuplja svoje tekstove koji se uglavnom odnose na odnos vjere i javnosti, odnosno svojim recenzijama, ogledima i kritikama u toj javnosti progovara o relevantnim društvenim i crkvenim temama, odnosu medija i Crkve i nizu drugih.

Dio knjige donosi tekstove koji se osvrću na pontifikat pojedinih papa, odnosno na njihove knjige ili knjige o njima. Tako, osvrćući se na pontifikat pape Benedikta XVI., kao i na njegov posjet Hrvatskoj 2011., Šuljić posebno ističe poruke o zajedništvu u Kristu koje dolaze iz gromoglasne šutnje, čak četiri puta besprijekorno održane za vrijeme njegovih susreta s hrvatskim vjernicima.

U knjizi, među ostalim, možemo pročitati i Šuljićeve osvrte na posjete svetog Ivana Pavla II. Hrvatskoj, osvrće se na knjigu o papi Franji, a onda u poglavlju „Ljudi vjere i kulture“ autor piše o Josipu Turčinoviću, fra Bonaventuri Dudi, zatim o Ivanu Golubu, Ivanu Grubišiću, fra Mirku Mataušiću, don Živku Kustiću ili Darku Gašparoviću, uglavnom u povodu njihove smrti, ali i o živima kao što je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup ili o. Bono Zvonimir Šagi.

U poglavlju „Biblijskih obzorja“ donosi recenzije knjiga Leksikon biblijskih žena, odnosno Leksikon biblijskih muškaraca te onaj O zdravlju, bolesti i smrti u Bibliji Slavice Dodig, zatim se piše o enciklici pape Franje Laudato si‘ te ističe Papino ponavljanje sintagme izrečene u enciklici kako »duhovnost nije odvojena od prirode, već živi s njom u zajedništvu«. Vrijedna je i recenzija djela Jadranke Rebeke Anić Kako razumjeti rod.

Kako ističe sam autor, don Anton Šuljić, najveći dio tekstova ove knjige pisan je s povodom, a on je najčešće bio vezan uz čitanje određene knjige i pisanje o njoj, dok su u knjigu ušla i neka predavanja koja je održao u raznim prilikama, a koja se mogu podvesti pod pojam javne vjere. Od brojnih nastupa u medijima koje je održao, u knjizi ih je objavljeno tek šest: onaj u kojem govori o donošenju zakona o pobačaju, zatim onaj o rušenju mostarskoga mosta, pa onda jedan razgovor o odnosu anarhije i kršćanstva prema knjizi Jacquesa Ellula i drugi prilog o odnosu Crkve i sekularizacije s naglaskom na našu stvarnost, oba na Trećem programu Hrvatskoga radija. Tu je i jedan razgovor u povodu pitanja kršćanskoga shvaćanja migranata u nas te na kraju razgovor s Borisom Drandićem za Nastavnički suputnik, kao ogledni razgovor dvojice humanista, jednoga tko nije vjernik i vjernika, a o nekim pitanjima koja se tiču istine, odnosa religije i znanosti i drugih tema važnih za tolerantan i uvažavajući odnos različitih.

Na tri se dakle CD-a nalazi šest različitih križnih puteva: Križni put iz ljubavi, a ne prisile, Križni put solidarnosti, Križni put u pjesmi, Blaženstva s križnog puta, Svećenikov križni put i Križni put s bl. Alojzijem Stepincem. Tekstove čitaju Tanja Popec i autor, a izvornu su glazbu napisali Toni
Eterović, Adrian Vinković Rangel i Zoran Trubić, dok je za jedan križni put
upotrijebljena glazba o. Kamila Kolba iz djela Sedam riječi  Kristovih na križu.

CD je prikladan za osobno slušanje bilo u izabranim prilikama bilo tijekom
vožnje automobilom, ali i za manja skupna slušanja i meditiranja, namijenjen je
također bolesnicima i starijima koji ne mogu ići na pobožnost križnog puta, a
teško im je čitati, ali je primjenjiv i u nastavi vjeronauka za više uzraste,
kao i prigodom raznih skupova i susreta od biblijskih do liturgijskih grupa i
drugih koje u pobožnosti križnoga puta vide duboke duhovne i antropološke
sadržaje i poruke, uvijek suvremene i uvijek nove.

U knjizi Dobri menadžer sakupljeni su tekstovi Antuna Šuljića nastali za potrebe vjerskih radioemisija. Riječ je o kratkim duhovno poticajnim tekstovima, pričama i razmišljanjima za šire čitateljstvo, u kojem svaki vjernik može pronaći nešto s čime bi se poistovjetio, upoznao, ohrabrio.

Petom knjigom radijskih meditacija Anton Šuljić nastavlja svoja traganja i osluškivanja duhovnosti blagdana i svagdana ostajući trajno na kršćanskoj matrici i na evanđeoskim nadahnućima. Knjiga je naslov dobila po jednoj meditacija za koju autor smatra da u stanovitom smislu odgovara kako temeljnom određenju ovih tekstova tako i njegovim vlastitim propitivanjima, ali i traganjima dobroga dijela čitateljstva.

Radost se obično doživljava vanjskom, da ne kažemo, površinskom pojavom. No, ona, ako je istinska, na površinu uvijek dolazi iz dna bića, iz dna duše. A u tim se dnima može tkati uljuđena duhovnost s ljupkim i radosnim ljudskim licem; duhovnost koja titra na evanđeoskim strunama… Upravo o takvim titrajima autor i piše.

Štoviše, kako i sam navodi, nastojao je da njegov pristup temi bude otvoren i drugim, možda manje konfesionalno obojenim, slušateljima i čitateljima. Dapače, ovi su tekstovi, prema autorovu priznanju, u nekom općem određenju u prvome redu namijenjeni simpatizantima, dakle onima koji i jesu i nisu uvjereni kršćani, koji traže i kopaju… Utoliko ovi tekstovi, kao uostalom i drugi u njegovim knjigama, nastoje biti dijaloški i prema vjernicima drugih denominacija, ali i prema onima koji sebe ne mogu nazvati vjernicima, a koji imaju neku svoju duhovnost i nalaze se na putu traženja.