Autor djela, prof. dr. sc. Anton Tamarut, otprije nam je poznat kao teolog koji je ozbiljno posvećen slici Božjoj. Gotovo svi njegovi radovi koji se tiču istine o čovjeku i njegovu odnosu prema Bogu, bližnjima i svijetu, na ovaj ili onaj način ispisani su u svjetlu čovjekove stvorenosti na sliku i priliku Božju, što samo potvrđuje da prof. Tamarut čvrsto hodi putem koji je suvremenoj teologiji zadao II. vatikanski koncil – prvi crkveni sabor koji je u središte kršćanskog shvaćanja čovjeka stavio upravo biblijsku istinu da je čovjek stvoren na sliku Božju.

Ovakvim pristupom i pogledom na sakramente, autoru je bilo u prvom redu stalo ukazati na važnost, bogatstvo i ljepotu teološkog i duhovnog sadržaja sakramentalne stvarnosti, na osnovnu i konačnu svrhu milosnog i životnog zajedništva i prijateljstva s Isusom Kristom.

Iako iz toga pristupa proizlazi da je naglasak stavljen na teologiju susreta i blizine, na teološku antropologiju sa svojim vrhuncem u otajstvu novoga čovjeka, Isusa Krista, valja naglasiti da autor istodobno uspijeva vrlo spretno i kreativno povezati kristologiju, trinitarnu teologiju i teološku antropologiju s teologijom sakramenata i ekleziologijom, pri čemu zajedničku nit i okosnicu čini spomenuta čovjekova stvorenost na sliku Božju i spašenost po Kristu.

Iščitavajući retke ove knjige čitatelj će moći zaključiti, pa i osjetiti koliko je prof. Tamarutu važno kako Crkva živi, ali i misli sakramente, i da je to usko povezano s tim kako Crkva misli čovjeka i živi svoju spašenost u Kristu.

Uz već spomenutu teološku originalnost, briga i zauzetost autora za sakramentalni život čine ovo djelo vrijednim i u smislu duhovnog poticaja da uvijek iznova otkrivamo i susrećemo Isusa Krista u sakramentima Crkve. 

Tamarutova teološka misao, po uredničinim riječima, na suvremen način pretače Riječ Božju u naše životne stvarnosti, stvara oaze prijateljstva i dobrote i oplemenjuje radošću i nadom sve ljude s kojima živimo i koje susrećemo.

Košare pune sna. Izabrane misli nadahnut će čitatelja da zastane i promisli o bezvremenskim duhovnim temama.

Podijeljena u šest cjelina, ova knjiga otkriva pjesnikov poetski univerzum – mjesto gdje se susreću refleksija, emocija i jednostavnost izraza.

Tamarut gradi svoje stihove na motivima prirode, odnosa, urbanih i otočnih veduta te usputnih životnih susreta, pritom zadržavajući prepoznatljivu misaonu dubinu i toplinu.

Lijepo mi je s tobom odiše suptilnim religijskim promišljanjima, ali bez nametanja – riječ je o poeziji koja svjedoči vjeru kroz ljepotu riječi, svjetlosti i ljudske blizine.

S izraženim osjećajem za metaforu i ritam, Tamarutove pjesme nas pozivaju na divljenje i začuđenost nad jednostavnim, ali važnim aspektima postojanja.

Zbirka Lijepo mi je s tobom potvrđuje autora ne samo kao pjesnika zrelog izričaja, već i kao umjetnika riječi koji uspijeva spojiti kontemplaciju i svakodnevicu u skladnu lirsku cjelinu.

Molitveni uzdah

Gospodine,

daj mi uživati

u sitnome daru,

u običnome danu,

u svakome času.

Volim biti s tobom

Bože, zašto bih istraživao nebesa

ako ne da u njima tebe nađem,

da ti bliže priđem, s tobom da se igram

U svjetlosti zvijezda tvoje tražim lice,

korak neba hvatam u kolu obližnjih planeta

kada mogu, po Mliječnoj se stazi krećem,

možda tamo nekog, tko te pozna, sretnem

Bože, zašto bih istraživao Zemlju,

ako ne da tebe u njoj nađem, snagu

da osjetim tvoju u sjemenu žita,

da te gledam nježna u krilima leptira

Kada jedem sočno voće, slasti tvojoj

ja se divim, kada pijem s čiste rijeke,

u dubinu srca vidim, u očima bližnjih

tvoje lice svijetli, duše zlato sja

Bože, dok te tražim ja sam s tobom,

ja te ljubim. Ti me ljubiš dok mi daješ

da se s tobom igram, da se s tobom družim,

da uz tebe stvaranju se učim, tiho, trajno

nebo, Zemlju, sva stvorenja čuvam, ljubim.

To može biti kroz prigodan teološki osvrt, prikaz i analizu; kroz dijalog i razgovor, razmišljanje i samopromatranje.

Ona govori i o potrebi da svoju usredotočenost na neistraživo „Otajstvo mudrosti i znanja“ podijelimo sa svojim bližnjima, s osobama s kojima dijelimo isto ili slično iskustvo vjere.

U tom smislu autor Anton Tamarut prvenstveno misli na zajednicu vjernika koju proteklih dvadesetak godina pratio u crkvi sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, u samostanu Sestara milosrdnica.

U svojim razmišljanjima u knjizi Put vjernosti ili različito ruho iste ljubavi govori o sinodalnom putu Crkve, sigurnosti i strahu, radosti i ljubavi. Tu je i nekoliko vrijednih intervjua koje je Tamarut dao, primjerice, za Hrvatsko slovo, Kanu i Glas koncila.

Poticaji i poruke u knjizi odišu Tamarutovim dubokim promišljanjem, biblijskom slikovitošću i teološkom pronicavošću.

Knjiga Kako je lijepo moći vjerovati sadržava šest cjelina od kojih svaka na svoj način daje dragocjeni doprinos dubljemu razumijevanju i boljem poznavanju radosti i ljepote kršćanske vjere, ali i nade i ljubavi.

Iz poglavlja u poglavlje autor potkrjepljuje svoju glavnu teološku tezu i duhovnu poruku koje čitatelja poput magneta privlače i čvrsto sljubljuju s knjigom da ne samo dalje čita, nego i da promišlja kako je i zašto je lijepo moći vjerovati.

„Autor u ovoj knjizi s velikim oduševljenjem, zrelom teološkom erudicijom i dosljednom znanstvenom akribijom iznosi na vidjelo ljepotu dara nadnaravne, milošću dane i evanđeoske vjere, ali mu je pritom stalo pokazati i, štoviše, posvjedočiti da takva vjera nije prijetnja čovjeku i njegovoj slobodi, da ne umanjuje čovjeka i njegovu vrijednost, nego upravo suprotno: baš ona čovjeku omogućava da pronađe samoga sebe“, piše o knjizi Tonči Matulić.

Autor je knjigu posvetio uspomeni nedavno preminulog teologa i pjesnika Ivana Goluba, a objavljena je kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskoga kulturnog centra.

Knjiga je izišla kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskoga kulturnog centra iz Zagreba.