Svjež pristup u koji je uloženo mnogo autorovog truda, vrsnog poznavatelja Biblije, uvest će čitatelja u pojedinu nedjelju ili blagdan i darovati bolje razumijevanje Božje riječi u konkretnoj stvarnosti.

U moru raznovrsne propovjedničke literature, kako na internetskim stranicama, tako i u brojnim objavljenim knjigama, postavlja se pitanje je li potrebno još jedno takvo djelo. Lujić, međutim, svjestan da „je prava, kratka, sažeta, jasna i aktualna propovijed doista potrebna te je za nju potrebno uložiti dosta osobnoga truda, pa i priprema“ (Predgovor knjige), doista tako i pristupa svim biblijskim čitanjima. Po njegovom uvjerenju: „Zapravo vrlo jednostavno: što kraća, što životnija i što zdravija biblijska misao, to bi propovijed bila bolja i kvalitetnija.“

Stoga autor sasvim iskreno u predgovoru kaže: „Prilikom pisanja nastojao sam izbjeći ono što se meni inače ne sviđa, i to ne samo na ovome području, a to je recikliranje praznih propovjedničkih fraza, već davno istrošenih teoloških izraza i ustajalog teološkog jezika koji je nerazumljiv današnjem čovjeku i tromosti ljudskoga duha. Tu bih svakako, među nedostatke koje sam nastojao izbjeći, pribrojio i način propovijedanja iza kojega ne stoji nikakav osoban, iskustven i emocionalan naboj, već hladan nedodirnut i statičan pristup u svijetu mučne svakidašnjice današnjih ljudi, onaj pristup koji biblijska poruka naziva ni vrućim ni hladnim.“

Vrlo obazrivo nudi svoje pokušaje „kako bi se eventualno moglo ići u navješćivanju Boga milosrđa, kakav se očitovao u osobi Isusa Krista“ te u tom smislu želi biti „konkretna pomoć svima onima koji se svake nedjelje i svetkovine bore sa sobom i evanđeljem da izađu pred ljude i ponude im zdravu hranu evanđelja kao radosnu vijest utjehe i nade“.

Navodi da je pozornost ove knjige prvenstveno usmjerena na velike Gospodinove svetkovine „o kojima je doista teško propovijedati, jer je navjestitelj uvijek u dvojbi treba li se strogo držati evanđelja ili pokušati misao evanđelja prilagoditi određenoj svetkovini ili, još bolje, događaju, odnosno kako veliki događaj prikazati jednostavno, dostojanstveno, izazovno i poticajno, životno, a opet ne uopćeno, razvodnjeno, apstraktno kao neku ideologijsku poruku“.