Jedna od Fusarovih središnjih teza jednostavna je, ali duboko uznemirujuća: kapitalizam je osvojio i sferu ljubavi. U vremenu kada je sve podložno tržišnim zakonima, ni eros više nije oslobođen logike ponude i potražnje. Ljubav se, upozorava Fusaro, pretvorila u robnu formu – u emocionalnu uslugu, u „tržište odnosa“ gdje je i intima postala predmetom kapitalističke razmjene.

Postojalo je vrijeme kada su diktati kapitala poznavali granice: zaustavljali su se na vratima tvornica.

Danas, međutim, tvrdi Diego Fusaro, živimo u svijetu „integralnog kapitalizma i bezgranične komodifikacije“ koji obuhvaća i sfere naklonosti i erotike, u kojem čvrste veze, temeljene na zajedničkim životnim planovima i viziji ljubavi kao vječne sile, ustupaju mjesto konzumerističkim oblicima povezanosti.

Od erotske i sentimentalne prekarizacije do feminizacije muškarca, od novoga postmodernog feminizma do krize obitelji, od rodokracije do trijumfa onoga nediferenciranog uniseks neutralnog, Diego Fusaro vodi čitatelja kroz glavne teme o kojima razmišlja, a koje se tiču svih nas kao eminentno ljubavnih bića. Ako padnu čak i najintimniji temelji međuljudskih odnosa, što će se dogoditi s društvenom strukturom kojoj pripadamo, s našom »širom obitelji«?

Najkritičniji protustrukšijski talijanski filozof našeg vremena poziva nas na razmišljanje o novom globaliziranom i deregularnom ljubavnom poretku u dobu u kojem je kapital preobrazio čak i eros u globalnu robu. Novi erotski poredak povezuje političko-ekonomske analize s antropološkim pitanjima pa može potaknuti raspravu među vjernicima, pastoralnim radnicima i intelektualcima o tome kako braniti dostojanstvo ljubavi i obitelji u društvu u kojem tržište te vrijednosti stalno redefinira.