Enzo Bianchi – Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Drukčiji život

admin — Sun, 01 Mar 2026 06:40:25 +0000

Enzo Bianchi talijanski je laik koji je utemeljio monašku zajednicu Bose i služio kao njezin prvi prior od 1965. do 2017.

U ovom izdanju, u pristupu koji je neizbježno zbog razgovorne forme iz koje je nastao mnogo brži i fragmentarniji, Bianchi je pristao govoriti i promišljati nad vlastitim iskustvom, naime onim života u zajedništvu sa svojom braćom i sestrama, o nadi koja se nalazi u monaškom fenomenu.

Kako kaže Enzo Bianchi u knjizi: »Monaštvo ima sasvim poseban status. Prije svega ono je laički fenomen: monasi su jednostavni kršćani, ne postaju prezbiterima, to jest svećenicima, ne pristupaju redovima, nego žive kao jednostavni krštenici. Pahomije, veliki utemeljitelj monaškoga života volio je kazati: ‘Mi monasi smo samo siromašni laici.«’ […]
Mi monasi pokušavamo (govorim to s velikom poniznošću, budući da je to teško u potpunosti ostvariti) živjeti jednostavno evanđelje, prakticirajući celibat u zajedničkom životu. Ništa drugo.«

Kakva vjera?

admin — Sat, 24 Jan 2026 01:31:09 +0000

Enzo Bianchi nudi čitateljima pitanja koja si on sam postavlja, u obliku nemira i nade, kao čovjek vjere i traganja. Znajući dobro da ono što on naziva ‘migracija’ kršćanske vjere može biti pustolovan hod – a ne opasno zastranjenje – jedino ako se čvrsto držimo dvaju načela: prvo glasi da se treba pratiti ritam epohe u kojoj se živi sjedinjujući gipkost gibanja i čvrstoću korijena; a drugo glasi da treba slijediti – iako u nezanemarivoj osobnosti vjerničkog i kulturnog hoda – novu i sve neizostavniju percepciju kako smo svi uključeni u sudbinu cijelog čovječanstva. I upravo polazeći od toga, Enzo Bianchi traži od kršćana, a i od svakog drugog koji se nalazi u kulturnom obzoru kršćanstva – da jasno, iskreno i domišljato iznova tematiziraju dvije nosive osovine kršćanske vjere: perspektivu čovještva Boga koji postaje tijelom i slobodu da se ljubi Sina koji umire kako bi se moglo dogoditi uskrsnuće. Drugim riječima, obvezuje ih da nikad ne dopust izostavljanje upitnika nakon izraza „kakav Bog“.

Kršćani u društvu

admin — Fri, 12 Dec 2025 16:16:37 +0000

Bježe li kontemplativci iz stvarnog života ili su pak, na svoj način, zauzeti za čovjeka i društvo? Ako ne bježe iz svijeta nego ga sagledavaju na drugi način, koji je i kakav je to postupak? Kako, dakle, suvremeni svijet i društvo žive u iskustvu kontemplativnog redovnika? Na ta i slična pitanja odgovorit će nam ova knjiga koja će, među ostalim, postaviti i neka druga važna pitanja poput: Tko je kršćanin? Na koji način u današnjem svijetu dolazi do otpada od vjere ili, još općenitije, od duhovnoga života? Ako je trajni zadatak Crkve da bude vjeran odjek Božje riječi u povijesti, za Enza Bianchija „kršćani su, kao i svi ljudi, pozvani da prihvate različitost drugih, da ne otklanjaju od sebe kompleksnost svijeta. Drugi ljudi nisu pakao, nego upravo spasenje koje nam se nudi i utoliko jedina prilika koju imamo da ostvarimo zajedništvo“. Upravo u zajedništvu s drugim ljudima kršćanin živi rizik odabira kao slobodni čin, smisleni put, neprestano traganje, koje se obnavlja iz dana u dan pojedinačnim činima odgovornosti. To je radosna vijest, jedini odgovor – trajno popraćen sumnjom – koji nudi usmjerenje, svrhu i značenje ljudskom življenju. Autor je utemeljitelj i prior monaško-ekumenske zajednice iz Bose (Italija), suradnik je dnevnih novina La Stampa i Avvenire i pisac brojnih knjiga prevedenih na mnoge jezike.

Paradoksi križa

admin — Thu, 06 Nov 2025 00:31:47 +0000

“Paradoksi križa, prostor sučeljavanja smrti i života, osude i spasa, tišine i krika, uvijek su hranili duh i srce kršćana koji su htjeli razbiti ustaljeno razmišljanje, lijenosti vjerovanja, i koji su htjeli iznova promisliti onaj trenutak Božje ‘blizine u udaljenosti’, stavljajući vlastiti život u sjenu toga drveta. Uzmemo li u obzir dvije ‘niti-vodilje’ koje nam o kršćanskom životu nudi Enzo Bianchi, dakle, ono promišljanje koje slobodno osvaja i ono srce koje slobodno ljubi, bit će nam lakše, vjerujem, shvatiti ‘paradokse’ prema kojima nas vodi: zla koje potkopava život, ljubavi koja pobjeđuje smrt, ludosti koja ubrzava svetost, duha kojega čini tijelo, kraljevstva Božjeg koje nas očekuje bez negacije naše vjernosti zemaljskome. A možda se svi mi, vjernici i nevjernici, možemo približiti promišljanju otajstva skrivenog u središtu drva križa; ‘mjestu na kojem je Bog pokazao slavu svoje ljubavi, ali po cijenu svoje muke, patnje, smrti ljubljenoga Sina”, piše priređivačica ove knjige u uvodu.

Isus Nazarećanin

admin — Wed, 05 Nov 2025 20:23:55 +0000

Enzo Bianchi na ovim stranicama otvara pogled na teško prohodan put kojim je prošao Isus Nazarećanin u dane svoje muke. Na tome putu sučeljuju se Bog i čovjek, a povijesnost ima važnu ulogu. Tako na počeku svoje knjige autor tvrdi da je „vjeri svakako potrebna povijest, ali je ona istovremeno nadmašuje“. To nipošto ne znači da ćemo u povijesti otvoriti rascjep kroz koji će se u nju uvući razna pretjerivanja, izmjene i izgredi u tumačenju, koji će se voditi osjećajima, pobudama te na taj način popunjavati praznine odnosno izravnavati protuslovlja koja nalazimo u pripovijestima evanđelja.

Naprotiv, „nadmašiti“ jednostavno znači zaputiti se dalje; drugim riječima, nastojati pojmiti bit cijele zgode. Takvo što, međutim, možemo postići tek pošto smo iznijeli na vidjelo praznine koje nalazimo u samoj pripovijesti, dakle, tek pošto smo ta protuslovlja zabilježili, ne skrili. Enzo Bianchi nikad ne popušta pred pritiskom pomodne galame, kao ni pred obredima koje nam nameće medijska komunikacija, koji su posljednjih godina uspjeli progutati najrazličitije vjerske teme te ih pritom osiromašiti pa i učiniti ispraznima. Nasuprot tome on se odlučuje zaputiti upravo najneprohodnijim područjem, koje je ponajviše presudno i za povijest i za vjeru.