Autor upozorava: “Naslov koji sam odabrao ne kaže da je zemlja staza prema nebu, nego da je zemlja staza nebeska, proizvod neba. Jer to što vidimo nebo je uobličilo stvaranjem; bilo da su to najmanje stvari, Bog tu sebi gradi novo prebivalište. Stoga, ako bismo se ograničili da zemlju vidimo samo kao put prema nebu, pogriješili bismo.”

“Bog je prisutan svuda na zemlji, osobito po svojoj milosti u srcima krotkih i poniznih. Budući da je Svevišnji, On je također Neizmjerno Najniži. Budući da je Transcendentan, On je također Svemogući. Ponizni i poučljivi znaju da On svemu daje da surađuje na vlastito Dobro te da su kamenčić u cipeli, baruština, greben i kaljuža, takoreći predvorje njegova svetog Boravka. Stoga se predaju njegovoj Volji. A gdje se vrši ta Volja na zemlji, živimo kao da smo u nebu.” (Fabrice Hadjadj)

Fabrice Hadjadj jedan je od najčitanijih i najpraćenijih francuskih filozofa, autor je cijelog niza knjiga, od kojih je većina prevedena na hrvatski jezik i objavljena u izdanju Kršćanske sadašnjosti. 

Dubina spolova. Mistika tijela. Ova knjiga pomoći će mnogim kršćanima da otkriju mistiku vlastitoga tijela i ljepotu seksualnosti u izvornom i u kršćanskom značenju te će ih potaknuti da zagonetku Svevišnjega traže i nađu u vlastitome i u tijelu ljubljene osobe.

Vjera zlih duhova. Ili ateizam koji je premašen. Ova knjiga nije tek dio traktata iz demonologije. Ona pokušava potaknuti na razmišljanje o samom ishodištu logike zla, kako bismo se s njime spremnije hvatali u koštac izvan samih sebe i usred, ili unutar sebe. Hadjadj se trudi opisati tip vjere koja je sušta suprotnost vjeri zlih duhova.

Raj na vratima. Ogledi o radosti koja uznemiruje. Ova nam knjiga želi oduzeti sigurnost u naše zemaljske rajeve: konačno izmaknuti tlo pod našim nogama da možemo umrijeti s barem nešto malo više otvorenim ustima, s dušom koja žeđa Boga. No prije toga, dok nam je Raj još ‘na vratima’, valja naučiti neke važne, a tobože obične stvari.

Kad se sve tako ima raspasti. Razmišljanja o svršetku kulture i moderniteta. Tekstovi u ovoj knjizi u velikoj mjeri predstavljaju dijelove autorovih predavanja, a okupljeni su oko iste teme. Teže povezivanju tradicije i moderniteta, eshatologije i kulture, pronicavosti pogleda pred smrću i njegovanja otvorenosti prema životu.

Što je to obitelj? Slijedom transcendencije u gaćama i drugih ultraseksističkih pogleda. Ova knjiga otvara elementarno pitanje koje je danas u vrijeme istospolnih „brakova“, rodne ideologije, tehničkih manipulacija embrijima sasvim smisleno postaviti. Autor detaljno promišlja i nudi odgovore na mnoga pitanja koja se tiču ne samo suvremene obitelji nego i duha vremena i društva kojim su obitelji obuhvaćene, u stilu protkanom finom ironijom tipičnom za Hadjadja.

U dvanaest nadahnutih lekcija koje povezuju Bibliju, predaju i vlastito obiteljsko iskustvo Fabrice Hadjadj nam na temelju života sv. Josipa nudi kratak i poticajan vodič za očinstvo i obiteljski život u ovo naše, vrlo zahtjevno vrijeme. 

Pokušavajući odgovoriti na praktična pitanja poput: “Kako osvojiti Blaženu Djevicu Mariju?” ili “Kako postići da ti Bog bude poslušan bez vikanja?”, Hadjadj promišlja o konkretnim svakodnevnim stvarnostima koje tvore život svake obitelji: ljubavi, partnerstvu i muško-ženskim odnosima, odgoju, očinstvu i muževnosti, vjeri, ljepoti ljudskoga rada, dostojanstvu smrti itd. 

Ova svježa, provokativna i humoristična knjiga – istovremeno vrlo čitka i duboka – iz pera jednoga od najbriljantnijih kršćanskih umova našega doba otkrit će nam tako nov pogled na sv. Josipa, ali i na očinstvo i vlastiti obiteljski život. 

Tko kaže da život mora biti program? Biti otac ne znači biti stručnjak. Otac je jadničak koji uporno nastavlja avanturu svojih otaca. Sudjeluje u onom što je najnerazumljivije i najživlje. I tu na scenu stupa Josip iz Nazareta – on je otac jer je sin, on je otac jer mu ništa nije jasno, on je otac jer se u tome gubi, ali se ne obeshrabruje. Upravo zato što je njegovo očinstvo najčišće i najradikalnije, Josip nas može voditi u ovim ekstremnim vremenima.

Fabrice Hadjadj

Od istoga autora objavili smo knjige Dubina spolova (2011.) i Vjera zlih duhova (2013.) Hadjadj je ravnatelj Europskog Instituta za antropološka proučavanja Philanthropos u Fribourgu u Švicarskoj. Predaje filozofiju i teoriju književnosti na liceju i na Sveučilištu u Toulonu. Autor je desetak knjiga. Rođen je 1971. godine. Židov tuniškog podrijetla, obraćenik na katoličko kršćanstvo na pragu svojih tridesetih godina. Originalan je i plodan mislilac te dramski pisac kršćanskoga nadahnuća, poznat i prevođen i izvan Francuske.

U ovoj knjizi autor se ne bavi izravno teologalnom vjerom, nego – vjerom vragova, vražjom ili đavoljom vjerom. Kao polazište uzima slabo poznatu Jakovljevu poslanicu i nadugo razmatra iz nje redak: Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću (Jak 2, 19). Zatim se pita u čemu je oštra razdjelnica između vjere Isusove, odnosno istinske vjere i vjere vragova? Iz svih raščlambi i razmatranja proizlazi da je istinska vjera bezuvjetno povjerenje u Boga. Da ona, za razliku od vjere zloduha, nije samodostatna i ohola, nego ponizna i puna dobrote, uvijek potrebna drugoga i otvorena mogućem dobru u sebi i u drugome, trajno i ustrajno obilježena plodovima ljubavi i milosrđa. To nije vjera oholih farizeja i pismoznanaca, nego vjera poniznog carinika i raskajanih grešnika, bludnica … Suprotno tomu, vjera vragova je samodostatna i ohola, nemilosrdna. Ona je zla jer stvorenje lišava bitka. Ona osiromašuje onoga koji je ima, a osiromašuje i druge jednostavno zato što nema ljubavi. Vjera vragova, kako glasi podnaslov knjige, premašeni je i stoga prevladani ateizam. No zapravo je nešto mnogo gore i pogibeljnije od samog ateizma. Tragično stanje u kojem mirno žive mnogi vjernici »pravednici«.

(dr. sc. J. Balabanić)