Zato su tekstovi raspoređeni u tri skupine. Prvi dio nazvan je „Božja djela u Bibliji“ koja se najbolje upoznaju prepoznavanjem njegova djelovanja u povijesti naroda i pojedinaca kao što je, primjerice, Abraham. I u ostalim tekstovima prvoga dijela knjige autor izvlači poruke iz životnih iskustava drugih povijesnih i literarnih biblijskih likova.

Drugi dio knjige nosi naslov „Slovo o Isusu“ i počinje pitanjem koje i sam Isus postavlja svojim učenicima o tome što drugi ljudi govore o njemu.

U trećem nizu tekstova autor se usredotočuje na Markovo evanđelje i jednu delikatnu temu koja tu knjigu prožima – smutnje. Čitajući Markovo evanđelje i pod nekim drugim vidom, ne može se izbjeći dojam kako Isus čitavo vrijeme prelazi iz konflikta u konflikt s raznim pojedincima, skupinama i čitavim mnoštvom.

Riječ je o takvim konfliktima koji čovjeka potresaju i smućuju ga, ali s ciljem da ga izbave iz smrtno opasne uljuljanosti u vlastitu sigurnost.

Utjeha mesijanske nade je tiskana kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Franjevačkoga samostana sv. Luke u Jajcu.

Smutnje po Mateju donosi izbor evanđeoskih ulomaka koji pred čitatelje nerijetko stavljaju određeni interpretacijski problem ili dilemu i čije razumijevanje zahtijeva pažljivo tumačenje. Je li Isus znao sve dok je kao čovjek zemljom hodio? Je li Matejevo pravo ime bilo Matej ili Levi? Što znači biti „siromašni duhom“? Zar je „svadbeno ruho“ toliko važno da zbog njega možemo izgubiti raj? Što znači da se moramo čuvati „farizejskog i saducejskog kvasca“? Je li Isus imao braću i sestre? U čemu se sastoji „znak Jonin“?

Na te i druge „smutnje“ autor nudi argumentirane i egzegetski potkrijepljene odgovore.

Autor nas vraća na evanđeoski tekst i po potrebi briše s njega patinu prašine kako bi se ponovno otkrilo lice našega Učitelja, kako bi se probudila prečesto uspavana savjest nas vjernika te kako bi do nas ponovno dopro Kristov poziv da zajedno s njime, i jedni s drugima, budemo neumorni i beskompromisni graditelji nebeskoga kraljevstva.