Sve ove teme i ideje istražene su u ovim stručnim radovima, od kojih neki imaju doista zanimljive naslove: “Vjernik nije drzak”, “Vjera između svjedočenja i dijaloga sa svima”, “Bog kršćana”, “Neumoljivo knjigovodstvo ili staračka dobrodušnost?”, “Razum, sloboda i vjera u Boga”, “O kritici “novog ateizma””, “Danas sam usavršio vašu vjeru islam“, “Kur’an i mnoge religije”, “Tri abrahamovske religije – izazov danas”.

George Augustin zna o čemu piše. Kao mlad svećenik bio je tri godine misionar među urođenicima u sjevernoj Indiji te do danas djeluje u župnom pastoralu u Stuttgartu i već petnaest godina kao dušobrižnik svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart. Kao profesor fundamentalne teologije i dogmatike na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Vallendaru posvećuje se obrazovanju svećenika, a istodobno na mnogim mjestima drži duhovne vježbe i predavanja za svećenike. Tako knjiga povezuje oboje: bogato iskustvo i temeljito teološko promišljanje.”

Kardinal Kasper još navodi da se autor ne zadovoljava površnim i ne nudi otrcane i uobičajene recepte. On prodire do bitnoga i naznačuje dublju dimenziju radosti u svećeničkom služenju, a poruku te radosti svećenik smije prenositi i njome zračiti. Autor iskopava zakopano i uvelike zaboravljeno blago i iznova ga osvjetljava. Knjiga zrači oduševljenjem i želi izazvati novo oduševljenje. Napisana u Svećeničkoj godini bila joj je značajni prinos, a i danas zrači svježinom i ponovnim poletom.