Koristeći provjerene analitičke postupke, brojna vrela i opsežnu literaturu, autor je sustavno obradio niz tema koje inače nisu bile zastupljene u teološkoj literaturi te ih predstavio na vrstan znanstveni način.

Znanstveni prinos ovoga knjige U duhu i istini razvidan je osobito u iscrpnim analizama koje autor znalački provodi, ali i povezuje i smješta u kulturološki i filozofsko-teološki sklop. Svojim filozofsko-teološkim i teološko-pastoralnim studijama autor omogućuje bolje razumijevanje aktualnog kršćanstva, a time i zapadne kulture, te pruža jedinstvene uvide za dublje razumijevanje iskustva kršćanske vjere darovane i oblikovane liturgijskim slavljem.

Izborom tema i načinom njihove obrade i istraživanja, u kojima dominira autorov živahan i lucidan stil, Ivica Žižić priredio je vrijedno znanstveno djelo koje će jamačno biti nezaobilazna referenca širokog područja daljnjih znanstvenih istraživanja od teologije do kulturne antropologije. U duhu i istini će biti važno vrelo istraživačima u području liturgike, kulturne fenomenologije i antropologije, ali i svima drugima koje zanima kršćanska misao i obredna praksa.

Ivica Žižić, teolog i antropolog, bavi se kršćanskom obrednošću u antropološkoj, filozofskoj i kulturološkoj perspektivi. Uz nastavničku, razvio je plodnu znanstvenu aktivnost u domovini i inozemstvu. Autor je brojnih znanstvenih knjiga, studija i članaka na raznim jezicima iz područja liturgike, antropologije i kulture.

U knjizi eseja prof. dr. sc. Ivice Žižića Marginalije, zapisi o svećeništvu riječ je o člancima što što ih je autor objavljivao u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije tijekom 2018. godine. Tematski raznolika, a u cjelini jedinstvena knjiga razvija se kroz jedanaest poglavlja: Pisati o svećeništvu; Svećenički identitet; Svećenik u javnosti; Svećenik – čovjek (od) riječi; Svećenik i mudrost stola; Svećenik u vremenu;  Svećeničko prijateljstvo; Krhkost i snaga; Svećenik i žrtva; Svećenik pred smrću; Svećenik na putu. Predgovor je napisao doc. dr. sc. Boris Vulić, glavni urednik đakovačkog Vjesnika.

Razmišljanja prof. Žižića sadržana u ovoj knjizi odlikuju se prodornom egzistencijalnom analizom životnih stanja i (ne)prilika suvremenoga svećeništva, zrelom teološkom argumentacijom i nadasve dotjeranim literarnim stilom. Opredijelivši se za metodu pogleda s ruba (marginalija) s jasnoćom i odvažnošću, autor je zašao u zbilju svećeništva nošen zanosom uvjerenja da je moguće svećeništvo živjeti s više radosti i ljepote, a s manje boli i tragedija.

U Žižićevim tekstovima vidljiva je majstorija povezivanja spoznaja iz različitih područja (teologije, filozofije, umjetnosti, književnosti…), kao i duboko sondiranje velikih i teških tema (kao primjerice Svećenik i žrtva), koje autor proniče do dna vodeći čitatelja po nečuvenim krajolicima mudrosno-teoloških spoznaja. Tekstovi prof. Žižića djeluju introspektivno, udubljuju u svijet u kojem se riječi i slike stapaju u iskustva radosti i kliktaja, ali i sućuti i krhkosti, vedra nadanja i nadasve duboka pouzdanja kojim autor vraća svećenicima vjeru da je njihova služba u ovome svijetu itekako potrebna. U svakom od svojih razmišljanja autor znalački uvodi u katarzične zapletaje stavljajući svećenike (ali i one koji to nisu) nerijetko u svjetlo (nekomotne) istine koja oslobađa i daruje novi duh autentičnosti.

I na kraju, autor je ovu iznimnu teološku i životnu „povijest duše“ posvetio splitskoj Crkvi, kao poruku i ohrabrenje svima onima kojima je svećeništvo više od uloge – poziv i poslanje skrbiti, pjevati i blagoslivljati (Svećenik na putu).

Razmišljanja prof. Žižića sadržana u ovoj knjizi odlikuju se prodornom egzistencijalnom analizom životnih stanja i (ne)prilika suvremenoga svećeništva, zrelom teološkom argumentacijom i nadasve dotjeranim literarnim stilom. Opredijelivši se za metodu pogleda s ruba (marginalija) s jasnoćom i odvažnošću, autor je zašao u zbilju svećeništva nošen zanosom uvjerenja da je moguće svećeništvo živjeti s više radosti i ljepote, a s manje boli i tragedija. U Žižićevim tekstovima vidljiva je majstorija povezivanja spoznaja iz različitih područja (teologije, filozofije, umjetnosti, književnosti), kao i duboko sondiranje velikih i teških tema (kao primjerice svećenik i žrtva), koje autor proniče do dna vodeći čitatelja po nečuvenim krajolicima mudrosno-teoloških spoznaja. Tekstovi prof. Žižića djeluju introspektivno, udubljuju u svijet u kojem se riječi i slike stapaju u iskustva radosti i kliktaja, ali i sućuti i krhkosti, vedra nadanja i nadasve duboka pouzdanja kojim autor vraća svećenicima vjeru da je njihova služba u ovome svijetu itekako potrebna. U svakom od svojih razmišljanja autor znalački uvodi u katarzične zapletaje stavljajući svećenike (ali i one koji to nisu) nerijetko u svjetlo (nekomotne) istine koja oslobađa i daruje novi duh autentičnosti. I na kraju, autor je ovu iznimnu teološku i životnu „povijest duše“ posvetio splitskoj Crkvi, kao poruku i ohrabrenje svima onima kojima je svećeništvo više od uloge – poziv i poslanje skrbiti, pjevati i blagoslivljati (Svećenik na putu).

Ovaj naslov je u ponudi i u e-izdanju.