Godine 1966. doktorirao je pri Katedri istočnog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i upravo je ovo djelo njegova doktorska disertacija. Turčinović nas ovdje želi upoznati s djelovanjem Krste Pejkića (1665. – 1731.) koji je pisao na hrvatskom jeziku boraveći među pečuškim Hrvatima. Pejkić je bio kanonik u Pečuhu (1715.). U Pečuhu su katolici bili većinom Hrvati. U gradu kao i u južnoj Ugarskoj u to vrijeme počinje rekatolizacija. Iako je Pejkićev pečuški kanonikat trajao kratko – nepune tri godine – ipak je za njega, kao teološkoga pisca, posebno značajan. U tom kratkom periodu tiskao je prve svoje knjige. Prvu od njih, hrvatsko Zrcalo, dao je u tisak svega nekoliko mjeseci pošto je postao kanonikom. Knjižica je tiskana 1716. godine u Veneciji. Samo godinu kasnije, kad već počinje novi rat s Turskom, pojavit će se i druga, opsežnija njegova knjiga Mahometanus (Trnava 1717.). U objema je na naslovnoj stranici istaknuo da je „kanonik pečujski”, Bugarin, Čiprovčanin i apostolski misionar.

Drugi svezak izabranih spisa Odjeci vjere Josipa Turčinovića razlikuje se od onoga prvoga, naslovljeng Misao vjere, po tome što je u prvome dijelu dominantan teološki rad dokumentiran spisima koji, uz teologiju i bez obzira na literarnu formu, obuhvaćaju pitanja ekumenizma u nas, povijesnu tematiku i kritiku, dok je u ovome drugome svesku više posvjedočen autorov angažman u crkvenome i širem društvenom okružju njegova vremena i prostora.

Turčinović je na samo sebi svojstven način, a i u nas pa i oko nas rijetko pronicav, osjetio da iskustvo i misao vjere trebaju odjeknuti u sasvim konkretnim prostorima vjerničkoga života.

Ta misao vjere mora ostaviti odjek upravo u konkretnoj stvarnosti u kojoj je ona i djelotvorna i orijentativna.

Usto, ovi su tekstovi svojevrsni dokument vremena jer daju osjetiti ozračje u kojem se događala obnova Crkve u duhu Drugoga vatikanskog koncila. Ta obnova još uvijek nije dovršena pa i ova knjiga daje poticaj takvim zalaganjima i na svoj način u ovoj obljetničkoj godini daje prinos koncilskim nakanama i zalaganjima.

Dva sveska Turčinovićevih izabranih spisa i četiri sveska njegovih homilija i drugih kraćih tekstova objavljenih pod naslovom Glas iz Ranjenog i Istrgnute misli za nezaborav bit će poticaj da se priđe analizi i prikazu njegove široke i plodne djelatnosti u pokoncilskom životu naše Crkve od početka II. vatikanskog koncila pa do prevratničke 1989. godine što su, ustvari, kameni međaši Turčinovićeva djelovanja.

U njegovoj osobi spajaju se osluškivanja potrebâ našeg naroda za redovitom duhovnom i teološkom hranom, vizija o slobodnoj katoličkoj misli i konkretno ostvarenje te vizije kroz rad na izdanju prve Biblije na suvremenom hrvatskom jeziku, kroz izdavanje crkvenih dokumenata, duhovne i teološke literature. Ovo je prva knjiga iz podniza biblioteke “Metanoja” pod naslovom “Iz ostavštine Josipa Turčinovića”. Ona nije samo odavanje dužnog pijeteta osnivaču i dugogodišnjem ravnatelju Kršćanske sadašnjosti, nego i izraz uvjerenja njezina uredništva da sjeme riječi što ga je Turčinović sijao u Ranjenom Isusu ima vrijednost koju treba zabilježiti i tako učiniti trajnijom.

Josip Turčinović, Glas iz ranjenog 1. Uvođenje u Kristovo otajstvo

Josip Turčinović, Glas iz ranjenog 2. Vrijeme Duha – vrijeme Crkve

Josip Turčinović, Glas iz ranjenog 3. U Očevoj kući