Ljiljana Matković-Vlašić rođena je u Zagrebu 1938. Diplomirala je romanistiku 1961. i magistrirala iz lingvistike 1963. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od 1961. do 1963. izučava slikarstvo i kiparstvo u atelijeru Vilima Svečnjaka. Slikarstvo je zaokuplja i prati do kraja života. Autorica je nekoliko knjiga, bavi se i prevođenjem te je članica Društva hrvatskih književnika.

Upravo su te, po časopisima raštrkane pjesme i neke iz Sabranih dana, uvrštene ovdje u zbirku Potajna izvorišta jer su sadržajno usklađene.

Riječ je o suvremenom poetskom izričaju, slobodna stiha i nenadanih provala značenja u kojima se zrcali mekoća, sjetnost, spoznajnost i, tek u pozadini i nenametljivo, odnos pun (vjerničke) nade.

Zbog toga je ova poezija otvorena i bliska u isto vrijeme. To potvrđuje i sama autorica kada kaže: „Poezija je za mene bljesak spoznaje, amalgam misli i riječi, često važna podudarnost glasova, uvijek kristalizacija početnog impulsa. Neka bude skupljeno sve što je bilo razbacano“.

Knjiga je obogaćena autoričinim slikama koje nam daju još više uvida u njezin svijet mirne zauzetosti i zauzete mirnoće.

Autorica je magistrirala romanistiku, izučavala slikarstvo i kiparstvo, a svojevremeno je djelovala i u “Kršćanskoj sadašnjosti”.

No, da se na putu mirotvorstva ipak nešto može učiniti te da to nije Sizifov posao, svjedoči upravo i ova knjiga.

Autorica u njoj donosi zanimljiv i na sačuvanoj dokumentaciji utemeljen prikaz svojega mirotvornog rada od 1970. godine do danas.

Bitno značenje za taj rad imalo je autoričino članstvo u Svjetskoj konferenciji religija za mir, međunarodnoj i međureligijskoj organizaciji osnovanoj 1970. godine u Kjotu (Japan).

Osobitu vrijednost knjizi daju opisi susreta s važnim osobama u svijetu i kod nas, koje su svojim zalaganjem i borbom za mir obilježile drugu polovinu 20. stoljeća.

Ova slikarica i pjesnikinja ujedno je i spisateljica te »ispovjedno, autobiografski, mudro i pronicljivo niže pred čitateljem svoje poglede, razloge, povode i poticaje koji su je navodili na slikanje, ali i više od toga« (iz prologa).

Knjiga je iznimna prigoda da čitatelj zaviri u umjetničku dušu, ali i sazna mnogo više od toga. Pratit ćemo autoričin put duha, sazrijevanje i osobnu povijest, otkrivajući njezin izražajni poetski izričaj, poput ovoga: »Slikarstvo nije puko pravljenje slika… To je pronicanje u životne istine, poniranje u dubine, ne samo vidljive nego još više nevidljive stvarnosti. Umjetnik vuče svoju sudbinu kao težak teret.«

Ljiljana Matković-Vlašić rođena je u Zagrebu 1938. Diplomirala je romanistiku 1961. i magistrirala iz lingvistike 1963. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od 1961. do 1963. izučava slikarstvo i kiparstvo u atelijeru Vilima Svečnjaka. Slikarstvo je zaokuplja i prati do kraja života. Autorica je nekoliko, bavi se i prevođenjem te je članica Društva hrvatskih književnika.