Središnja nit knjige razrađena je u deset tematskih poglavlja – „protuotrova“ – kojima vlč. Odilon odgovara na pojavu „namrgođenog kršćanstva“. Svako poglavlje donosi duhovni lijek protiv potištenosti i vjerskog formalizma, prožeto dubokim biblijskim uvidima, osobnim svećeničkim iskustvima te elementima afričke kulture iz koje autor dolazi.

Radost koju naviješta knjiga Bog moje radosti nije površna ni naivna; to je radost Uskrsloga Krista, koji i dalje nosi rane – tvoje, moje, rane svijeta – jer mu je neiskorjenjivo stalo do čovjeka. Vjerovati u Boga Isusa Krista znači moći otkriti radost i usred patnje, nevolje i osjećaja nemoći.

Podnaslov Deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu ne implicira da postoji neko službeno kršćanstvo koje je namrgođeno, već upozorava na duhovnu opasnost pretvaranja vjere u puko trpljenje, bez radosti i nade. Kršćanstvo, u svjetlu Isusova utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća, mjesto je susreta sa smislom, dubokom radošću i ispunjenjem najplemenitijih ljudskih čežnji.

Crkveni oci na Drugom vatikanskom koncilu sa žalošću primjećuju da unatoč silnu tehničko-ekonomskom razvoju rat nije iskorijenjen iz života čovječanstva, te se nameće logično i otvoreno pitanje: je li rat sastavni i neraskidivi dio ljudske naravi? Zbog povećanja straha i potencijalne nuklearne katastrofe nameće se čak i pitanje opstanka i preživljavanja ljudske vrste ovog stoljeća, pitanje o kojem se raspravljalo na Vatikanskoj konferenciji o potpunu razoružanju.

Crkva s pravom podržava zakonitu obranu i posljedično primjenu “nasilja” u nekim situacijama. No ta činjenica može djelovati kao opravdanje za proizvodnju oružja za sprečavanje rata, odnosno za (samo)obranu.

Prisutnost Crkve u vojnim strukturama država preko vojnih ordinarijata dodatno pojačava kod pojedinaca tu svijest o opravdanosti proizvodnje oružja, osobito o opravdanosti sudjelovanja kršćana u njegovoj proizvodnji. Međutim, sudjelovanje u tim strukturama ne nalazi svoj raison d’etre najprije u mogućnosti proizvodnje oružja, već isključivo u racionalnoj mogućnosti zakonite (samo)obrane koju ima svaka država.

Ta se mogućnost temelji na drevnom nauku o “pravednom ratu”, kako kod raznih filozofa, tako i kod crkvenih autora. No pitanje jest je li takav nauk danas održiv? Koji je suvremeni crkveni stav o tome i o brojnim drugim pitanjima, osobito kada smo suočeni s postojanjem nuklearnog oružja, autor nastoji odgovoriti u ovoj knjizi.

Tu je, također, i pregršt zanimljivih tema koje autor aktualizira: Tomino i Augustinovo shvaćanje rata, filozofske teorije i načela koje reguliraju vojnu filozofiju, uloga papinstva u dva svjetska rata, koncilski nauk o ratu, nuklearna metafizika – samo su neke od njih.

Riječ je o prvom sustavnom znanstvenom istraživanju transhumanizma općenito, i transhumanističke antropologije posebno na polju teologije u grani moralne teologije na hrvatskome govornom području. No, daleko se više nameće svojim sadržajem, kritičkim analizama, raščlambama, porukama i zaključcima u kojima autor pokazuje veličinu svojih intelektualnih i znanstvenih talenata oplemenjenih i usavršenih nadnaravnim darovima vjere, nade i ljubavi.

Ova knjiga doprinosi svojevrsnom osuvremenjivanju moralne teologije u kontekstu kritičkoga suočavanja sa suvremenim i aktualnim bioetičkim izazovima koji zahtijevaju prikladnu dijalošku otvorenost i razboritu prosudbu.

Istraživanje dr. Odilona pokazuje da transhumanistički pokret koji cilja na povećanje i poboljšanje fizičkih, fizioloških, psihičkih, mentalnih i emocionalnih sposobnosti čovjeka sa znatnim produženjem životnoga vijeka, nije samo pokret slijepog i banalnog povjerenja u tehnološki napredak, već nosi utopijsku čežnju za nadilaženjem onoga ljudskog u ljudskoj vrsti, kako bi došao do nove vrste »čovjeka«.

Kakva je budućnost čovjeka i samog pokreta; odgovor ovisi o smjernicama koje želimo dati tehnološkom napretku, o sadržajima koje želimo unijeti u umjetne inteligencije, robotiku i u ljudski genom s jedne strane, i o shvaćanju ljudske ranjivosti, duše, svjesnosti, slobode i biomedicinskog poboljšanja životnih uvjeta, s druge strane.

Osim što kroz ova razmišljanja čitatelj upoznaje univerzalne istine i iskustva kršćanske vjere, u određenom smislu omogućeno mu je iskusiti i bogatstvo življenja te vjere u raznovrsnosti kulturalnih tradicija, a na poseban način, zahvaljujući naglašenom autorskom pristupu, svoje svakodnevno iskustvo znati će prepoznati u interpretacijskoj logici Kristova križa.

Ovim posve originalnim promišljanjima o općim temama iz života i kršćanske duhovnosti, u povezanosti sa svetopisamskim ozračjem hoda ususret slavlju Gospodinova uskrsnuća, domaća literatura nastala promišljanjem svetih vremena liturgijske godine, u velikoj je mjeri obogaćena.

Uvodno razmišljanje knjizi napisao je Stjepan Lice, a osim nekoliko reprodukcija umjetničkih slika, njezino likovno i grafičko uređenje, pregledno prezentirana građa te iznad svega neponovljivost autorova životnog i vjerskog iskustva, koje probija iz tekstova, samo su neke od sastavnica više nego opravdane preporuke ove knjige našim čitateljima, upravo ove korizme.

Autor Evanđeoskih mrvica kaže da se “bît života u mnogočemu nalazi u mrvicama. Mrvice oživljuju. […] S obzirom na to da se nalazimo i u kulturi velikih brzina i užurbanosti, kratkoća evanđeoskih mrvica želi samo pozvati na ovo – ne trči nepromišljeno, ne brini se tjeskobno! Ovdje te je Bog postavio samo za jedan kratak posjet.”

“Njegova afrička duša progovara savršenim hrvatskim jezikom i tako nam pokazuje kako svježina evanđelja ima sposobnost prelaziti granice i tvoriti neponovljivu novost života koja i kroz mrvice otkriva svoje neizmjerno bogatstvo koje nadilazi rase, nacije, kulture i jezike, a opet ih sve prožima i ispunja svojom neponovljivošću koja se očitovala u Isusu Kristu.

Njegova promišljanja nisu teološki traktati. To ne žele ni biti. Nemojte ih tako ni čitati. Čitajte ih u različitim životnim situacijama i okolnostima kao mrvice kojima vas ekologijom nutrine uvodi u prostranstva evanđeoske poruke koju je Krist njemu otvorio i po njemu nam pokazao kolika je snaga njegova Evanđelja za naš život. Neiscrpna i uvijek svježa“, napisao je u predgovoru knjige prof. dr. sc. Željko Tanjić.

Vlč. Odilon piše duboko, jednostavno, stilski otmjeno. Njegova afrička duša progovara savršenim hrvatskim jezikom, a neke od njegovih mrvica su: Nije mi svejedno, Nemam vremena, “Trebam luđaka”, reče mudrac, Promašena ispovijed, Humor starosti, Mudrost dikobraza, Svećenikova molba. Ovim i mnogim drugim mrvicama možete ustvari utažiti veliku glad!

Ovaj naslov je u ponudi i u e-izdanju.

eKomplet Molitva -eKnjiga sadrži tri duhovno molitvena izdanja:

1. Tomislav Ivančić, Budni budite i molite – eKnjiga

2. Tomislav Ivančić, Za bolji svijet – eKnjiga

3. Odilon-Gbènoukpo Singbo, Oluja će proći. S Kristom kroz korizmenu svakidašnjicu – e-Knjiga

Evanđelist Matej opisuje nam susret Isusa i žene Kanaanke u kojem ona izjavljuje da psići žive od mrvica koje padaju sa gospodareva stola. Autor Evanđeoskih mrvica kaže da se “bît života u mnogočemu nalazi u mrvicama. Mrvice oživljuju. […] S obzirom na to da se nalazimo i u kulturi velikih brzina i užurbanosti, kratkoća evanđeoskih mrvica želi samo pozvati na ovo – ne trči nepromišljeno, ne brini se tjeskobno! Ovdje te je Bog postavio samo za jedan kratak posjet.”

Vlč. Odilon piše duboko, jednostavno, stilski otmjeno. Njegova afrička duša progovara savršenim hrvatskim jezikom, a neke od njegovih mrvica su: Nije mi svejedno, Nemam vremena, Život u dijelovima, “Trebam luđaka”, reče mudrac, Nema odgađanja, Žitak, Promašena ispovijed, Tatin doček, Humor starosti, Mudrost dikobraza, Svećenikova molba.

Ovim i mnogim drugim mrvicama možete ustvari utažiti veliku glad!

Autor, svećenik porijeklom iz afričkoga Benina, u svojim nas razmišljanjima, koja je za svaki dan korizmenoga vremena zapisao na odlično svladanome hrvatskom jeziku, uvodi u jedan blizak i razumljiv, a opet, u mnogočemu i čudesno nov pogled na našu svakidašnjicu pod aspektom milosnoga vremena priprave za slavlje najvećega kršćanskog otajstva.

Osim što kroz ova razmišljanja čitatelj upoznaje univerzalne istine i iskustva kršćanske vjere, u određenom smislu omogućeno mu je iskusiti i bogatstvo življenja te vjere u raznovrsnosti kulturalnih tradicija, a na poseban način, zahvaljujući naglašenom autorskom pristupu, svoje svakodnevno iskustvo znati će prepoznati u interpretacijskoj logici Kristova križa.

Ovim posve originalnim promišljanjima o općim temama iz života i kršćanske duhovnosti, u povezanosti sa svetopisamskim ozračjem hoda ususret slavlju Gospodinova uskrsnuća, domaća literatura nastala promišljanjem svetih vremena liturgijske godine, u velikoj je mjeri obogaćena.

Uvodno razmišljanje knjizi napisao je Stjepan Lice, a osim nekoliko reprodukcija umjetničkih slika, njezino likovno i grafičko uređenje, pregledno prezentirana građa te iznad svega neponovljivost autorova životnog i vjerskog iskustva, koje probija iz tekstova, samo su neke od sastavnica više nego opravdane preporuke ove knjige našim čitateljima, upravo ove korizme.

Ova knjiga plod je sustavnih znanstvenih istraživanja dr. sc. Odilona-Gbenoukpa Singba, beninskog svećenika na službi u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Doktorski rad pod istim naslovom uspješno je obranjen 2019. godine.

Riječ je o prvom sustavnom znanstvenom istraživanju transhumanizma općenito, i transhumanističke antropologije posebno na polju teologije u grani moralne teologije na hrvatskome govornom području. No, daleko se više nameće svojim sadržajem, kritičkim analizama, raščlambama, porukama i zaključcima u kojima autor pokazuje veličinu svojih intelektualnih i znanstvenih talenata oplemenjenih i usavršenih nadnaravnim darovima vjere, nade i ljubavi.

Ova knjiga doprinosi svojevrsnom osuvremenjivanju moralne teologije u kontekstu kritičkoga suočavanja sa suvremenim i aktualnim bioetičkim izazovima koji zahtijevaju prikladnu dijalošku otvorenost i razboritu prosudbu.

Istraživanje dr. Odilona pokazuje da transhumanistički pokret koji cilja na povećanje i poboljšanje fizičkih, fizioloških, psihičkih, mentalnih i emocionalnih sposobnosti čovjeka sa znatnim produženjem životnoga vijeka, nije samo pokret slijepog i banalnog povjerenja u tehnološki napredak, već nosi utopijsku čežnju za nadilaženjem onoga ljudskog u ljudskoj vrsti, kako bi došao do nove vrste »čovjeka«.

Kakva je budućnost čovjeka i samog pokreta; odgovor ovisi o smjernicama koje želimo dati tehnološkom napretku, o sadržajima koje želimo unijeti u umjetne inteligencije, robotiku i u ljudski genom s jedne strane, i o shvaćanju ljudske ranjivosti, duše, svjesnosti, slobode i biomedicinskog poboljšanja životnih uvjeta, s druge strane.