Roberto Rusconi – Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Povijest kršćanstva i Crkava

admin — Sun, 15 Mar 2026 15:15:01 +0000

Ova knjiga obrađuje više od dva tisućljeća povijesti kršćanstva i Crkava, uz podjelu velikoga vremenskog lûka na antičko, srednjovjekovno, moderno te suvremeno doba, zaustavljajući se na nekim temeljnim prekretnicama: od propovijedanja Isusa iz Nazareta do statusa religio licita u vrijeme Konstantina; od temelja kršćanske Europe do širenja katoličanstva po cijelom svijetu, a razmatra i istinske prijelomne točke kao što su Istočni raskol (1054.), Luterova reformacija i susljedni nastanak brojnih konfesija, Francuska revolucija, sekularizacija, totalitarizmi i Drugi vatikanski koncil.

Riječ je o prijelaznim trenutcima i promjenama koji čitatelja navode na pitanja o sutrašnjici, kršćanstvu trećega tisućljeća, na uočavanje novih svjetskih poredaka i širenja vjerskog fundamentalizma. Tekst nadopunjuju zemljopisne karte i četrnaest reprezentativnih presjeka povijesnog razvoja religije koja je i danas većinska.

Roberto Rusconi, nekadašnji profesor Povijesti kršćanstva i Crkava na Sveučilištu Roma Tre, jedan je od osnivača časopisa »Rivista di storia del cristianesimo«. Autor je brojnih knjiga i znanstvenih članaka.

Sveti pape

admin — Thu, 12 Mar 2026 22:34:06 +0000

U prigodi proglašenja svetima papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. iz tiska je izišla knjiga Sveti pape poznatoga profesora povijesti kršćanstva i povijesti Crkava na Sveučilištu Roma Tre koja čitatelje upoznaje s crkvenom praksom proglašavanja svetima rimskih biskupa, obično nazivanih papama. Papa Franjo priznao je veliki značaj dvojice papa XX. stoljeća ističući njihovu karizmu u čitanju „znakova vremena“: Angela Giuseppea Roncalija, pape Drugoga vatikanskoga koncila i zauzetog mirotvorca koji je u svome relativno kratkom pontifikatu ostavio neizbrisiv trag u Crkvi i u svijetu, te pape Karola Wojtyle, karizmatičnoga protagonista svjetske scene, neumornog promicatelja pravde i istine, provoditelja II. vatikanskog koncila, hodočasnika koji je tridesetak puta proputovao zemaljsku kuglu i „župnika svega svijeta“. Svetost papa obilježila je dvotisućljetnu povijest Crkve. Dok je liturgijska tradicija držala mučenicima i svecima sve rimske prvosvećenike iz prva četiri stoljeća kršćanstva, jedino su Celestin V. i Pio V. uzdignuti na čast oltara (prvi u srednjem vijeku, a drugi u suvremeno doba). U posljednja dva stoljeća, nakon pada vremenite vlasti papa, svetost papa ponovno je postala karakterističnom crtom crkvene povijesti: Pio X. proglašen je svetim 1954.; Pio IX. proglašen je blaženim 2000., upravo su proglašena spomenuta dvojica papa, a vodi se kauza za beatifikaciju Pija XII., kao i za pape Pavla VI. i Ivana Pavla I. Knjiga čitatelju približava svetost papa tijekom stoljeća, kako mučenika tako i ispovjedaoca i učitelja, upoznaju se ranokršćanski, srednjovjekovni, ali i renesansni te novovjeki sveti pape, i oni koji to nisu bili, te se osobito baca svjetlo na svetost papa u posljednjem stoljeću, odnosno svetost papa u kontekstu II. vatikanskog koncila – toga središnjeg crkvenog događaja u Katoličkoj Crkvi u XX. Stoljeću.

Upravljanje Crkvom

admin — Wed, 28 Jan 2026 04:57:20 +0000

U posljednjih pedeset godina povijesti Katoličke Crkve namnožili su se brojni problemi vezani uz njezinu fizionomiju i načine njezine prisutnosti u svijetu. U središtu se neizbježno ističe papin lik. Problemi s kojima se papa mora uhvatiti ukoštac u upravljanju Katoličkom Crkvom nisu samo oni novijeg datuma, koji su katkad bili stvarno veliki. Postoje naime problemi koji su se gomilali tijekom stoljeća i često imaju prilično duboke korijene. Ova knjiga pokušava čitati velike geste pape Franje u perspektivi koja seže duboko u povijest koja mu prethodi i izazova koje mu christianitas predaje kao što su uloga vjernika laika i uloga klera od prvih kršćanskih vremena do danas, afirmiranje crkvene vlasti i prijelaz od rimskog biskupa do pape, Drugi vatikanski koncil i svršetak Konstantinova doba, crkvena dobra i njihovo korištenje. Ako te teme, koje nisu od jučer, stoje pred Crkvom, pontifikat u kojem vršenje papinske službe doista prevladava nad jednostavnim vršenjem vlasti mora se neizbježno s njima suočiti. Autor je profesor povijesti kršćanstva i Crkava na Sveučilištu Roma Tre, a u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljene su njegove knjige „Veliko odreknuće. Zašto se papa povlači sa službe?“ (2014.) i „Sveti pape“ (2014.).

Veliko odreknuće

admin — Sat, 24 Jan 2026 22:20:42 +0000

Odreknućem od službe Benedikta XVI. obistinilo se ono što je u Zakoniku kanonskoga prava predviđeno tek kao apstraktna mogućnost: to se dogodilo samo jednom, i to prije mnogo stoljeća. U početcima Crkve i u srednjem vijeku bilo je nekoliko manje ili više prisilnih i eksplicitnih odreknuća, ali Celestin V., koji je papinsku službu obnašao samo nekoliko mjeseci 1294. godine, bio je do sada jedini legitimni papa koji se dragovoljno povukao sa službe. Dok je još u 14. i 15. stoljeću tijekom raskola i koncilske krize u Crkvi na Zapadu bilo prisilnih odreknuća, konsolidacijom papinske vlasti u sljedećim stoljećima hipoteza o abdikaciji vrhovnog prvosvećenika više nije bila izgledna. Glasovi o povlačenju sa službe počeli su kružiti u drugoj polovini 20. stoljeća, a odnosili su se na Pija XII., Pavla VI. i Ivana Pavla II. Odreknuća od papinstva označavaju prekretnicu u povijesti Crkve. Prema lažnom proročanstvu koje se pripisuje svetom Malahiji, Benedikta XVI. trebao bi naslijediti posljednji papa, koji će se jednostavno zvati »Petrus Romanus«. Možda zato što će nakon njega kršćani imati prigodu vidjeti jednu drukčiju Crkvu?