Istraživački cilj ove knjige jest kritičkom raščlambom dostupnog arhivskog gradiva, ali i već objavljenih izvora, novina, časopisa i dosadašnjih historiografskih dostignuća ocijeniti način na koji se razvijao odnos komunističke vlasti i Družbe te doći do realnih pokazatelja represivnog stava vlasti prema Družbi, koji se očitovao u promjeni naravi njezine djelatnosti od 1945. do 1952. godine, kao i u promjeni nekih dotadašnjih oblika života u Družbi.

Stav novih vlasti prema Crkvi i njezinim institucijama, u kojima je značajno mjesto zauzimala Družba, te kršćanskoj duhovnosti uopće, proizlazio je iz materijalističke ideologije na kojoj se počelo izgrađivati novo društvo. U njemu je svaka vjerska manifestacija isključivana iz javnosti i potiskivana »u sakristije«, a redovničkim zajednicama, brojčano reduciranim, bilo je mjesto unutar zidina samostana. Ovo se najzornije očituje na primjeru družbe sestara milosrdnica koje su zbog razgranate predratne i ratne odgojno prosvjetne i zdravstveno karitativne djelatnosti bile najviše izložene u javnosti.

Na mržnju odgovarati djelima kršćanske ljubavi i opraštanjem – ne uzvratnom mržnjom ili željom za osvetom – način je življenja po kojem milosrdnice nisu izgubile svoj identitet, a milosrđe koje su nastavile činiti bilo je upravo otkupljujuće: gradilo je ustrajno Družbina desetljeća u komunističkom vremenu. Razdoblje intenzivnih progona Družbe, koje knjiga opisuje, bilo je plodno razdoblje jasnije svijesti milosrdničkog poslanja. Nije dopuštalo polovičnost ili bilo kakvu usredotočenost na sebe i na svoje. Prisila, progoni i zatvaranja dovodili su do radikalnijega otvaranja prema onima kojima je trebalo doći. 

Knjiga duhovnih misli sestre Veronike Mile Popić predstavlja svojevrsni vademekum vjerničkog i kršćanskog života. Riječ je o šezdeset „duhovnih medaljona” po jeziku i stilu kristalne čistoće. Iz njih izlazi topla i blaga svjetlost čestitog, svetog, kreativnog i zanimljivog života nadahnutoga riječju Svetoga pisma, a na poseban način odsijeva na licima biblijskih likova i svetih žena i muževa iz duge povijesti i bogate baštine kršćanske duhovnosti.

U knjizi Zrenje riječi se mogu naći misli značajnih osoba velikog uma i duha kao što su Pascal Bruckner, Pierre Teilhard de Chardin ili Rainer Maria Rilke. U knjizi ima i više primjera ostvarenog i uzornog života kao što su: Antun Pustinjak, Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, sveta Gertruda, Ivan od Križa, Vinko Paulski i Lujza de Marillac.

Zbirka duhovnih misli sestre Veronike može se promatrati kao svojevrsni liturgijski vodič kroz svakidašnji kršćanski život. Ona može biti mali, ali vrlo koristan duhovni priručnik za one koji svojim životom žele ugoditi Bogu.