Liturgijom časova izvršava se posvećenje čovjeka i čašćenje Boga. Njome se uspostavlja takva izmjena ili dijalog između Boga i ljudi da Bog govori svojem puku…, a puk sa svoje strane odgovara pjevanjem i molitvom Bogu. Liturgija časova treba postati vlastita molitva svakoga tko u njoj sudjeluje te izvor pobožnosti i hranom osobne molitve i apostolskog djelovanja. Zato je treba vršiti dostojno, pažljivo i pobožno, da srce bude u skladu s ustima, duša s glasom.

Tužaljke, prema latinskom Lamentacije, sadržavaju pet malih elegija koje pjevaju o propasti Jeruzalema, razaranju Hrama i kobi izabranog naroda 587. Židovska i kršćanska tradicija pripisuju ih Jeremiji. Svih pet Tužaljki prodahnute su dubokom boli, tugom, kajanjem, ali i nepokolebljivom nadom da Gospodin neće zauvijek ostaviti svoj narod. Pjevale su se u liturgiji narodne žalosti na spomendan razaranja Hrama. U kršćanskoj liturgiji pjevaju se u dane muke Isusove – na Veliki četvrtak, petak i subotu.

U ovom izdanju, melodija za prvo čitanje iz poslanice Hebrejima i drugo čitanje iz homilije na Uskrs svetoga Melitona sardijskoga biskupa iz tradicionalnoga je crkvenoga pučkog pjevanja splitske prvostolnice.

Tužaljke Jeremije proroka usklađene su s hrvatskim prijevodom Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti i prema arhivskom primjerku sačuvanom u arhivu zagrebačke prvostolnice, koji je na latinskom jeziku bez mjesta i godine izdanja, i tako su se desetljećima pjevale na latinskom jeziku u zagrebačkoj prvostolnici.