Knjiga Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi kao povod kritičkom promišljanju o svećeničkoj formaciji u svjetlu zahtjeva ljudske formacije i Božje riječi je nastala u jednom dahu kao krik i vapaj ranjene duše za izbavljenjem. Ona ne proučava niti sustavno predstavlja problem i fenomen takozvane svećeničke pedofilije, nego otvoreno i kritički govori o nekim aspektima sablazni seksualnog zlostavljanja djece od strane katoličkoga klera u bitnoj povezanosti sa suvremenim izazovima i zahtjevima svećeničke formacije. Ona je, za tako reći, ispisana likvorom iz koštane srži, dakle kao krik vapijućega u pustinji da svaka svećenička formacija konačno prihvati i prizna svoj temelj, a to je da bude sustavno osmišljena i oblikovana prema zahtjevima ljudske formacije koja za krajnji cilj ima ljudsku zrelost bez koje nema vedrog i radosnog svećeničkog života.

Autor knjige je, dakako, teolog, što podrazumijeva da je nastojao detaljno istražiti poznate teorije, argumente i mišljenja mnoštva poznatih i vrsnih znanstvenika iz različitih znanstvenih područja koji su nastojali prirodni evolucijski perivoj predstaviti i protumačiti na način cjelovitoga razumijevanja podrijetla, nastanka, uzroka, procesa, mehanizama, zakonitosti i razvoja svemira, čovjeka i života.

Bog i evolucija se trudi pokazati da između objavljene vjere i prirodnoga razuma nema sukoba, jer jedan te isti Bog začetnik je i autor kako Objave tako i Prirode. Knjiga je pokušaj otkrivanja harmonije između znanstvene istine i objavljene istine u odnosu na prirodnu evoluciju života, koja je u čovjeku prispjela do savršenstva duha, svijesti i savjesti.

Priroda kao svekoliki vremeniti evoluirajući bitak, sve od najsitnije elementarne čestice i mikroorganizama do najvećih i najsloženijih životinja, čovjeka, planeta, galaktika i cijeloga svemira, a sve to u protegnutosti kroz gotovo 14 milijardi godina, uistinu veličanstveno djelo Božjega stvaranja. Drugim riječima, priroda se u očima vjere otkriva kao veličanstveno Božje stvorenje koje u sebi nužno skriva Božje tragove i otiske svoga iskonskoga Tvorca i Autora.

U zaključku, Bog i evolucija pokazuje da se Boga ne može misliti ni zamišljati kao dio prirodnih evolutivnih procesa, nego ga se može misliti i zamišljati kao radikalan uvjet mogućnosti tih procesa i to u smislu transcendentnoga uzroka koji omogućava, podržava i usmjerava djelovanje svih kategorijalnih ili drugotnih uzroka (causae secundae) pomoću kojih svemir, život i čovjek evoluiraju i pomoću kojih se događaju, dakako u najsitnijim detaljima, svi prirodni evolutivni procesi.

Tekstovi u ovoj knjizi prigodno su pisani i objavljivani u obliku kolumni u Kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana u razdoblju od siječnja 2011. do prosinca 2018. godine, dakle punih osam godina.

U prvome dijelu knjige, koji donosi petnaest tekstova, sustavno se promišlja o grijehu svih grijeha, dotično o oholosti, predstavljajući intimne strukture toga glavnog i korijenskog grijeha za kojega je sv. Augustin ustvrdio da je initium omnis peccati – početak svakoga grijeha. No trebaju su također zasijecale u živo tkivo društvene i crkvene zbilje pa donose promišljanja o aktualnim temama i izazovima, a ne samo o teološkim načelima. Zbog toga se na načelna promišljanja o strukturama grijeha oholosti nadovezuju promišljanja o nekim konkretnim eklatantnim manifestacijama struktura grijeha oholosti u hrvatskome društvu. Treći dio ove knjige donosi promišljanja o manifestacijama struktura grijeha oholosti u međunarodnoj zajednici. U četvrtome dijelu knjige sadržana su promišljanja o vjeri i milosrđu kao jedinom istinskom i djelotvornom lijeku kojim možemo izliječiti smrtonosnu bolest oholosti koju može izliječiti samo Bog svojim milosnim zahvatom.

„Prijevremenim odlaskom u mirovinu pape Benedikta XVI. i izborom na Petrovu stolicu njegova nasljednika, pape Franje, pred našim se očima odjednom počelo pojavljivati jedno, ipak, malo drukčije papinstvo. Smijemo to nazvati novim licem papinstva. To se lako prepoznaje u brojnim Franjinim gestama i govorima koji odišu jednostavnijim i skromnijim pristupom i stavom, dakle, primjerenijim Gospodinu i njegovom evanđelju. Ta činjenica onda neminovno baca drugačije svjetlo i na pontifikate petorice njegovih prethodnika na Petrovoj stolici od kojih su čak trojica već kanonizirana: sv. Ivan XXIII., sv. Pavao VI. i sv. Ivan Pavao II. Naime, ni u snu ne pomišljamo na sumnju u osobnu svetost spomenutih papa, no ipak se spontano zamjećuje da su oni svetost izborili u crkvenim uvjetima koji su itekako mogli i trebali biti još primjereniji zahtjevima evanđelja. U tom smislu njihovu svetost prepoznajemo također u nastojanjima oko obnove Crkve, naročito obnove što ju je naložio i pokrenuo Drugi vatikanski koncil“, piše autor u Predgovoru ove knjige koja je zbir članaka koje je objavljivao u Kani od 2011. do prosinca 2018. godine.

On zauzeto i znalački piše o reformama koje je poduzeo papa Franjo, počevši od reforme kurije koja je „intimno povezana s reformom Petrove službe“ koje pak „sugerira opet novo lice papinstva koje, po našem skromnom mišljenju, snažno uprizoruju završetak pontifikata pape Benedikta XVI. i pontifikat pape Franje od njegova samog početka do danas.

U 29 članaka ova će nas knjiga upoznati s kojim i kakvim to reformama papa Franjo obnavlja i papinstvo i samu Crkvu.

Sami (pod)naslov ove knjige, Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi kao povod kritičkom promišljanju o svećeničkoj formaciji u svjetlu zahtjeva ljudske formacije i Božje riječi, vrlo je bremenit, složen i zahtjevan, ali odmah u prvom susretu s čitateljem otkriva o čemu je riječ. Isus je od Boga došao radi ispravljanja nepravde i konačne uspostave Božje pravednosti ili Božjega kraljevstva na zemlji. Zadaća je svih Isusovih učenika da tu istinu razglašavaju do svih krajeva zemlje sve do konca svijeta, a ukoliko oni zakažu, umjesto njih će oživjeti kamenje i počet će kričati o nepravdama u svijetu. Umjesto biblijske slike kamenja, posljednja tri i nešto više desetljeća smo se naslušali od sredstava društvenoga priopćavanja o nepravdama takozvane svećeničke pedofilije. Umjesto krike kamenja naslušali smo se krike medija. Nakon suočavanja s notornim činjenicama i otrježnjenja shvatili smo da medijska krika o takozvanoj svećeničkoj pedofiliji nipošto nije bila demonsko djelo, nego samo prenošenje informacija. Usudili su se otvoreno i kritički govoriti o ogavnim zlodjelima pedofilije počinjenima od strane katoličkoga klera. Nakon sporadičnih slučajeva devedesetih godina 20. stoljeća nizale su se, tijekom prvih dvaju desetljeća 21. stoljeća i tako sve do danas, informacije o brojnim slučajevima svećeničke pedofilije, a ponegdje čak i kao o masovnoj pojavi. Dugo je Katolička Crkva potiskivala, prešućivala, zataškavala, odmahivala rukom i gurala pod tepih sve u povezanosti sa zlodjelima svećeničke pedofilije, ali joj se to sve obilo o glavu nevjerodostojnosti, gubitka ugleda i časti. Što nisu uspjeli učiniti otvoreni neprijatelji Katoličke Crkve i velike neprijateljske ideologije, uspjeli su učiniti ponajbolji sinovi Katoličke Crkve.

Knjiga Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi kao povod kritičkom promišljanju o svećeničkoj formaciji u svjetlu zahtjeva ljudske formacije i Božje riječi je nastala u jednom dahu kao krik i vapaj ranjene duše za izbavljenjem. Ona ne proučava niti sustavno predstavlja problem i fenomen takozvane svećeničke pedofilije, nego otvoreno i kritički govori o nekim aspektima sablazni seksualnog zlostavljanja djece od strane katoličkoga klera u bitnoj povezanosti sa suvremenim izazovima i zahtjevima svećeničke formacije. Ona je, za tako reći, ispisana likvorom iz koštane srži, dakle kao krik vapijućega u pustinji da svaka svećenička formacija konačno prihvati i prizna svoj temelj, a to je da bude sustavno osmišljena i oblikovana prema zahtjevima ljudske formacije koja za krajnji cilj ima ljudsku zrelost bez koje nema vedrog i radosnog svećeničkog života.