U njemu se izražava svijest da je poziv na poslanje istodobno i poziv na obraćenje – kako pojedinih partikularnih Crkava, tako i cijele Crkve – u perspektivi koja je naglašena u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium (usp. br. 30).

Sinodska skupština potvrđuje da je sinodalnost – zajedničko hodanje, sudjelovanje i dijalog – temeljna dimenzija crkvenog života, kao i živa praksa brojnih vjerničkih zajednica. Dokument ne sadrži samo teološke naglaske, već i predlaže putove koje treba slijediti, prakse koje treba primijeniti i obzore koje treba istražiti u budućem djelovanju Crkve. Uputit će mjesne Crkve, povjerene pastirskoj skrbi biskupa, kako nastaviti ovaj zajednički hod, oslonjeni na nadu koja »ne razočarava« (Rim 5,5).

Dokument je vrijedan resurs za sve koji žele bolje razumjeti sinodalni put i njegovu ulogu u današnjem crkvenom kontekstu.