Kršćanski klasici – Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Ispovijesti

admin — Thu, 12 Mar 2026 21:51:03 +0000

Aurelije Augustin jedan je od najvećih svetaca i crkvenih naučitelja u povijesti Katoličke Crkve, a njegove Ispovijesti su remek-djelo i jedan od najpoznatijih klasika duhovne literature uopće. Augustinova poznata rečenica: »Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, Gospodine«, nezaobilazni je dio našega kulturnog naslijeđa.

U Ispovijestima Augustin u svjetlu Biblije reinterpretira vlastiti životni put kako bi mogao shvatiti svoju sadašnjost i, još važnije, svoju budućnost. Pisane krajem četvrtog stoljeća, Ispovijesti su i danas jedno od najutjecajnijih djela zapadne književnosti.

»Augustin je najveći filozof otačkog vremena, možda najznačajniji i najutjecajniji teolog Crkve uopće. Kada se izvana na očigled rušio stari svijet sa svojom kulturom, postaje Augustin svjetionikom za buduće generacije novih naroda do dana današnjega. Njegov utjecaj pogađa sav crkveni život: ne samo filozofiju i dogmatiku, moral i mistiku nego i društveno-karitativni život, crkvenu politiku, državno pravo. Sav njegov napor bio je usmjeren prema traženju katoličke istine te Augustin, uza svu svoju originalnost, naglašava nepatvoreni crkveni autoritet. Kasnije crkvene odluke upotrijebile su možda najviše od svih teologa upravo Augustina. Ispovijesti, koje donosimo u novom hrvatskom prijevodu, duhovna su autobiografija Augustinova religioznog rvanja do godine 387. […] Ispovijesti predstavljaju, istina, autobiografiju, no ne u smislu nekog razračunavanja sa samim sobom ili s okolinom, ne u smislu pukih memoara, nego su one zapravo hvalospjev Božjoj Providnosti i milosti. […] Jedno je sigurno: Augustinov lik još uvijek svijetli kroz šesnaest stoljeća svojom iskrenošću i neumornim nastojanjem i čežnjom da spozna Boga i dušu. Samo Boga i dušu!«, piše u pogovoru knjige Vjekoslav Bajsić.

Život svetoga Martina

mario — Mon, 09 Mar 2026 15:10:47 +0000

Život svetoga Martina prijevod je djela čovjeka očarana milosrđem i humanošću sv. Martina, Sulpicija Severa.

Sveti Martin, asketski redovnik i biskup iz Toursa, pionirski je lik monaštva u Galiji u 4. stoljeću, vremenu velikih promjena koje su snažno utjecale na povijest kršćanstva i na razvoj monaštva na latinskom Zapadu.

Ujedno je prvi ranokršćanski svetac koji svetost nije zaslužio mučeništvom, nego milosrđem, vrlinom koja je ugrađena u temelje kršćanstva.

Po čemu je ovaj svetac poseban i koji je njegov istinski značaj i pravi habit, doznajemo u djelu Vita Martini (Život svetoga Martina) Sulpicija Severa, Martinova suvremenika i sljedbenika.

U ovome izdanju, popraćenom Uvodom, iscrpnim Pogovorom te Malim terminološkim rječnikom za bolje razumijevanje povijesnoga konteksta i smisla hagiografije, prvi put imamo Vita Martini na hrvatskome jeziku, u prijevodu prof. dr. sc. Stjepana Kušara.

Izdanje Život svetoga Martina je također oplemenjeno prizorima iz svečeva života slikarice Vjere Reiser, poput glasovite scene milosrđa na naslovnici knjige, u kojoj sveti Martin dijeli svoj plašt sa siromahom.

Homilije o proroku Ezekielu

admin — Mon, 09 Mar 2026 03:02:34 +0000

Ova knjiga veliko je djelo pape Grgura Velikoga – njegove homilije zasnovane na proroštvu proroka Ezekiela, i kako prevoditelj kaže u uvodu, „dostojno čovjeka koga je nepodmitljiva povijest sigurnim sudom proglasila Velikim“. Riječ je o trećoj knjizi u podnizu “Otački izvori” koju je Kršćanska sadašnjost pokrenula unutar biblioteke “Kršćanski klasici”, ovoga puta u suizdanju s Franjevačkom provincijom sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. U ovim homilijama mogu uživati kršćani, vjerni Židovi, ali i ljudi bilo koje vjere ili bez vjere, jer Grgur u svojem spisu govori jednostavno čovjeku. „Svatko se od njega može učiti plemenitosti i istinskome poštenju“ (iz uvoda u knjigu). Grgur Veliki dolazio je do spoznaja koje hrane dušu, i u tome je veličina ovih riječi koje će hraniti dušu modernoga čovjeka jednako kao i Grgurove suvremenike. Prva dva poglavlja knjige uvodi su u Grgurov život i njegova djela, dok su poglaviti dio njegove homilije. Knjigu je preveo te napisao uvod i bilješke Marijan Mandac, OFM.

Zašto je Bog postao čovjekom – Cur Deus homo

admin — Sun, 08 Mar 2026 08:06:50 +0000

Konačno smo na hrvatskome jeziku dobili kapitalno djelo sv. Anzelma iz Canterburyja Cur Deus homo ili Zašto je Bog postao čovjekom, jedno od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao. Ovaj prvi hrvatski prijevod, koji uz hrvatski donosi i latinski original, sada će moći koristiti kako hrvatski teolozi tako i filozofi i sve koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o knjizi koja je daleko nadišla svoje vrijeme i postala stožernom u povijesnome razvoju teološko-filozofske misli Zapada. „S velikim je zalaganjem vlastitim umom, u skladu s vjerom, nastojao shvatiti ono što je osjećao da se, ovijeno mrklom tamom, krije u Svetom pismu“ –riječi su Anzelmova biografa Eadmera koje jezgrovito izražavaju osnovnu crtu Anzelmova razmišljanja, crtu koja se posebno jasno uočuje u tekstu dijaloga Cur Deus homo – Zašto je Bog postao čovjekom, u kojemu se isprepliću razjašnjavanje vjere (u službi meditacije) i pozornosti prema jeziku i njegovu odnosu prema značenjima koja izriče i prema stvarnosti koju izriče. Sve kruži oko pitanja: Po kakvoj je nužnosti i zbog čega Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti, otkupiti od grijeha? Anzelmov je odgovor jasan: Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka. Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s ljubavlju prema svojem „predmetu“, on nosi biljeg svojega vremena, ali još više odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerovao i u Koga vjeruje.

Sv. Anzelmo (1033.-1109.) benediktinski je monah i kasniji nadbiskup u Canterburyju, autor brojnih djela koja su utjecala na razvitak kršćanske misli u srednjem vijeku i kasnije, ali i autor kojemu je kršćanska povijest priuštila brojna iskrivljavanja njegove misli. Njegova najpoznatija djela – Monologion, Proslogion, Cur Deus homo, dijalozi o istini, slobodi volje, milosti i predznanju Božjem te pismo o utjelovljenju Riječi – konkretna su izvedba augustinskog programa promišljanja vjere koja traži razumijevanje same sebe kao čina i kao sadržaja: fides quaerens intellectum. Anzelmo pokazuje kako vjera angažira najbolje čovjekove snage uma, volje i srca da bi bila promišljana, življena i komunicirana.

Knjigu je preveo i opširnim uvodom opskrbio dr. sc. Stjepan Kušar.

Tumačenje Evanđelja po Mateju

admin — Sat, 07 Mar 2026 10:00:08 +0000

Druga knjiga u podnizu “Otački izvori” koju je Kršćanska sadašnjost pokrenula unutar svoje biblioteke “Kršćanski klasici”, a u suizdanju sa “Službom Božjom” iz Makarske, posvećena je tumačenju Evanđelja po Mateju svetoga Hilarija. I ovu je drugu knjigu toga podniza napisao, preveo i bilješkama opremio Marijan Mandac. Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvome dijelu donesen je tijek Hilarijeva života, u drugome poglavlju donesen je pregled Hilarijevih spisa, a u trećem tumačenja Hilarijevih izreka.

Sv. Hilarije bez sumnje pripada velikim ličnostima svekolike crkvene povijesti, posebice burnome razdoblju arijanske i protuarijanske hereze. Posebno ga je cijenio i štovao sv. Jeronim koji mu je posvetio posebni odlomak u svome djelu Slavni muževi, a isto divljenje prema tome učenome biskupu iz Poitiersa u Galiji iz polovice 4. st., gajio je i sv. Augustin. Hilarija su arijevci prognali na Istok, gdje se zadržao oko četiri godine, a nakon toga isti su ga arijanski biskupi Istoka, zbog ometanja njihova arijanstva, vratili natrag u Galiju. Zbog toga je stekao tada vrlo častan naslov “confessor” – “ispovjedalac vjere”. Nakon toga Hilarije je vrlo značajno pridonio pravovjerju i teologiji zapada te su galski biskupi na Pariškoj sinodi definitivno prihvatili Nicejsko vjerovanje. Knjiga je značajna za upoznavanje patrističke teološke misli i literature.

Svečani govori o Djevici Mariji

admin — Fri, 06 Mar 2026 16:18:02 +0000

Knjiga je mnogo više nego samo prijevod i stručno tumačenje četiriju propovijedi znamenitoga crkvenog oca Ivana Damaščanskoga o Blaženoj Djevici Mariji. Osim što je s grčkog jezika preveo njegove homilije za rođendan, i tri govora za uznesenje Blažene Djevice Marije, što je značajan prinos hrvatskoj patrističkoj literaturi, Marijan Mandac knjigu je opremio biografijom Ivana Damaščanskoga, dao je prikaz spomena Blažene Djevice Marije u Novome Zavjetu, upoznaje nas s nazivom Bogorodica u otačko doba citirajući i navodeći čak 19 otačkih autora te kroz njihove tekstove tumači tko je Djevica Marija bezgrješno začeta i na nebo uznesena, prenosi zatim nauk II. vatikanskog koncila o Djevici Mariji te pridodaje još dva poglavlja o Djevici Mariji – Majci Crkve i o Isusu Kristu prvorođencu.

Ivan Damaščanski je svojim propovijedima o Djevici Mariji, posebice onima o Marijinu uznesenju, kao malo tko u ranome kršćanstvu razgovjetno izrazio vjeru svoga vremena u Marijino uznesenje te je uvelike utjecao na teologe koji su poslije njega razmišljali o toj tajni Djevičina života. Ivan Damaščanin rođen je u Damasku, živio je u drugoj polovici 7. i prvoj polovici 8. st. i pripada među najistaknutije ličnosti dugog otačkog razdoblja te se smatra da upravo s njime ono i završava.

Knjiga izlazi kao prvi svezak podniza “Otački izvori” u biblioteci “Kršćanski klasici” Kršćanske sadašnjosti i početak je suradnje na izdavanju otačkih izvora sa “Službom Božjom” iz Splita.

O državi Božjoj – De civitate Dei (KOMPLET)

admin — Thu, 05 Mar 2026 08:01:49 +0000

Tri sveska temeljnog djela sv. Augustina O državi Božjoj, koje je Kršćanska sadašnjost, u prijevodu Tomislava Ladana, počela objavljivati 1982., a završila 1996. godine, predstavljaju jedinstveni pothvat za hrvatsku vjeru i kulturu budući da se radi o prvome prijevodu toga kapitalnog djela na hrvatski jezik. Malo je, naime, koja knjiga zauzela takvo mjesto u povijesti naše civilizacije kao što je ovo djelo, a jedno od bitnih njegovih oznaka je da je ono u isti mah apologetsko i dogmatsko djelo koje se bavi trima temeljnim pitanjima: teologijom, filozofijom i politikom. O njemu su napisane stotine i stotine studija i radova te ono i dalje predstavlja referencijalnu točku za proučavanje triju navedenih disciplina. Knjige su opremljene odličnim uvodima ponajboljih teologa, filozofa, politologa i patrologa: Agostina Trape, Roberta Russela, Sergia Cotte, Domenica Gentilija i Tomislava Janka Šagi-Bunića.

Protiv Celza

admin — Wed, 04 Mar 2026 15:03:53 +0000

Origen Adamancije (oko 185. – 254.) jedan je od najdubljih mislilaca i najplodnijih pisaca kršćanske starine.

Protiv Celza jedino je Origenovo apologetsko djelo u kojem odgovara na Celzove optužbe protiv kršćanstva.

Valja podsjetiti da su u početku kršćani svojim sugrađanima bili određena nepoznanica; izdvajali su se iz društva i nekrštenima nije bilo dopušteno sudjelovanje u njihovim svetim obredima. To je dovelo do svakojakih trivijalnih predrasuda i optužbi.

Celzo se prvi potrudio bolje upoznati kršćanstvo i oko 180. godine sastavio je intelektualnu kritiku. U osnovi Celzo osporava bilo kakvu vrijednost evanđeoske poruke, Isusove osobe koja je tu poruku navijestila i učenika koji su je raširili po svijetu. Djelo nije sačuvano.

Origen vrlo korektno, gotovo skrupulozno, navodi svaki Celzov prigovor, pomno ga analizira i na njega odgovara. Nerijetko ukazuje kako je Celzo neobjektivan, često površan i nedovoljno informiran, čak zlobno pristran, jer nekad kao kršćanske stavove napada ono što ni sam Origen ne prihvaća.

Iz ovog polemičkog spisa, Protiv Celza, može se iščitati mnogo toga o antičkom čovjeku, o njegovim strahovima i čežnjama, o njegovu poimanju božanskog/duhovnog svijeta, o religijskim praksama, o odnosu poganstva i kršćanstva pa i o pluralizmu unutar samog kršćanstva.

Ovim prijevodom Branka Jozića želi se hrvatskom čitatelju podastrijeti tekst iz kršćanske starine važan zbog njegove religijske i kulturne dimenzije. Radi lakšeg snalaženja, u bilješkama su dodane reference i kratka pojašnjenja.

Tria opuscula

admin — Wed, 04 Mar 2026 08:23:16 +0000

Tri najpoznatija spisa sv. Bonaventure, poznata pod zajedničkim latinskim nazivom Tria opuscula (Tri djelca), objavljena su u prigodi 800. obljetnice franjevačkoga reda i obuhvaćaju malu teološku sumu toga značajnog srednjovjekovnog teologa i filozofa, a ovim izdanjem u nas se po prvi put pojavljuju u dvojezičnoj verziji. Budući da je taj autor iz 13. st. u svoju teološku misao utkao kako vlastite tako i tuđe filozofijske uvide, ovi će tekstovi biti zanimljivi i korisni ne samo teolozima, nego i onima koji se bave proučavanjem povijesti srednjovjekovne filozofije. U knjizi su latinski i hrvatski tekst raspoređeni u dva stupca radi lakšega čitanja i konzultiranja izvornika, a knjiga je opremljena podacima o ostalim Bonaventurinim tekstovima te o hrvatskim i drugim prijevodima njegovih tekstova u navedenoj bibliografiji kao i leksikonom pojmova (Lexicon Bonaventurianum). Ovi će tekstovi zasigurno koristiti svima koji se bave teologijom, kako studentima tako i predavačima, ali i onima koji se bave filozofijom, jer religija i njezina teologija ne samo da se koristila filozofskim razmišljanjem nego je bila i izazov za njega, bilo kao predmet kritike, bilo kao izvor novih pitanja i izazova za samostalno razmišljanje. Knjigu su preveli Marije Šikić i Stjepan Kušar koji ju je i priredio.

Duhovni spisi

admin — Tue, 03 Mar 2026 19:48:55 +0000

Duhovnost sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog dugo je prisutna u našoj Crkvi, a veže se uz prvi prijevod Rasprave o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici nadbiskupa Josipa Stadlera još 1894. godine. Od tada se ponavljaju različiti prijevodi te knjige, no prevedeni su i drugi spisi sv. Ljudevita na kojima su se, među ostalima, nadahnjivali o. Ante Antić, ali i blagopokojni papa Ivan Pavao II. koji je od toga sveca preuzeo i svoje papinsko geslo “Totus tuus” – “Sav tvoj”.

Taj je papa dao novi poticaj za štovanje i duhovnost sv. Ljudevita, a i neki crkveni dokumenti nakon II. vatikanskog koncila, primjerice Otkupiteljeva Majka i Direktorij o liturgiji i pučkoj pobožnosti, preporučuju tu duhovnost. Družba Marijinih misionara monfortanaca u suradnji s Kršćanskom sadašnjosti, a u prigodi svojih obljetnica, za hrvatsko je čitateljstvo priredila šest glavnih djela sv. Ljudevita: Marijina tajna, Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici, Ljubav Vječne Mudrosti, Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se, Pismo prijateljima križa i Goruća molitva.