Njegov stil je egzistencijalan, strastveno angažiran, a istovremeno iznimno pristupačan, nudeći čitatelju pogled ispunjen nadom, dobrotom i ljepotom.

Kuzmičić u ovoj knjizi koristi biblijske izričaje kao polazište za promišljanja o svakodnevici, primjenjujući ih na konkretne životne situacije uz pomoć slikovitih primjera i jednostavnog jezika. Pogled iz druge milje. Ulomci katoličkoga putovanja se može promatrati kao svojevrsni „vjeronaučni udžbenik“, ali nije namijenjen samo djeci – on je prilagođen čitateljima svih uzrasta, od mladih do starijih, vjernika i nevjernika.

Osnovna poruka knjige leži u pozivu na percipiranje stvarnosti kroz prizmu nade i ljubavi, uz neprestano svjedočenje vjere u Boga. Kuzmičić podsjeća na važnost odvažnog i predanog hoda putem „druge milje“, pružajući čitatelju dragocjeno svjedočanstvo pogleda koji nadahnjuje i potiče na promjenu.

Pogled iz druge milje istinska je duhovna pratnja za svakodnevni život, prožeta dubokom vjerom i jasnom porukom ljubavi prema bližnjima.

Nikola Kuzmičić (Zastražišće, 1968.), diplomirani je teolog, vjeroučitelj, autor knjige Autoškola za kršćane (KS, 2022.) i dugogodišnji suradnik kršćanske obiteljske revije Kana.

Nikola Kuzmičić (Zastražišće, 1968.), diplomirani teolog, vjeroučitelj i dugogodišnji suradnik Kane.

U priče su utkani ljudi koje autor susreće i nastoji voljeti gledajući ih evanđeoskim očima. Ima tu fine kritike društva i suvremenoga konzumerizma, zanimaju ga socijalne teme, odgoj, školstvo, kultura, društvo, mladi, osamljeni, stari, bolesni, branitelji, utakmice, mobiteli, vjera, Bog… Čitatelje upoznaje s mnogim hrvatskim mjestima, kako malima tako i velikima, a naći će se i pokoja povijesna tema.

Madunićevo putovanje u Emaus na kojem susreće, otkriva i zadivljen promatra svoju Domovinu zapravo je opće mjesto koje nas čini više ljudima i više svojima. Zato je dobro čitati i prepričavati njegove priče.

Za takvim smjernicama potražnja je i u nas, kao i u svijetu, velika, a autor je jedini katolički teolog koji se toj temi posvetio tako da, načelno, potvrđuje astrologiju, ali joj jasno naznačuje i granice. K tome on astrologiju promatra u sklopu ranocrkvene i srednjovjekovne astralno-simboličke predaje Zapada smještajući je u veći kontekst kozmičke dimenzije kršćanske poruke spasenja, što se u Crkvama na Zapadu dugo nije uočavalo.

Zanimljivo i znakovito: papa emeritus Benedikt XVI u svojoj knjizi Duh liturgije napisao je: „Jasno je da je kršćanima, polazeći od ovih kozmičkih slika, na nečuven način postajalo vidljivo Kristovo značenje koje obuhvaća svijet, a time im je postajala shvatljiva i veličina nade opisana u vjeri. Čini mi se jasnim da i mi moramo ponovno zadobiti taj kozmički pogled ako kršćanstvo hoćemo ponovno shvatiti i živjeti u svoj njegovoj širini“.

Knjiga sažima povijest i sustav astrologije te otkriva šanse astrološke mudrosti za život vjere. Ovdje se kršćanski odgovorna astrologija jasno razgraničuje od praznovjerne prognostike i ezoterijskih strujanja.

Autor je benediktinac iz bavarske opatije Niederaltaich.

Knjiga Duševni križ i obraćenje pruža nam jedinstvenu priliku pročitati velik broj Rabarovih Meditacija na okupu i odjednom te tako zakoračiti u njegov svijet začaranog djetinjstva Božjeg djeteta. U njima nam donosi svoje životno iskustvo neposredne komunikacije s osobnim Bogom, odbacujući iz tog odnosa sve nebitno, otuđujuće i lažno. Usto, ovi tekstovi obogaćuju čitatelja obiljem znanja, proširuju društvene vidike i dopunjuju opću kulturu.

Književnik, filozof i publicist Rabar do sada je objavio dvadeset i pet autorskih naslova od kojih su gotovo polovica knjige ogleda i meditacija, dok su ostalo romani, pjesme i knjige za djecu.

Prirodno reguliranje začeća nema popratnih pojava i omogućuje da se s velikom sigurnošću razlikuju plodni i neplodni dani. Pronalazač simpo-termalne metode opširno prikazuje samopretragu i samoopažanje.

Ova je knjiga, na različitim jezicima, izdana u više od 500.000 primjeraka.

Autorica ove knjižice, filozofkinja židovskog podrijetla, govori o svojemu doživljaju smrti drugih, te o razmišljanjima i stavovima koje su ljudi zauzimali i zauzimaju pred tom zagonetnom zbiljnošću.

Njezini opisi i razmišljanja svjesno se drže u odmaku od religioznog zauzimanja stava i postupanja pred smrću. Pitanje smisla ljudskog života autorica tek dodiruje na mjestima gdje govori o nadi i o vrijednosti ljudskog života. Tu bi se mogla nadovezati poruka vjere i njezino teološko primišljanje, ali autorica to ne čini. Ona, naime, smatra da je svaka religiozna poruka, koja se toga tiče, neka vrsta mita iz kojega čovjek izvlači neke istine koje mu pomažu da bolje osvijetli misterioznu realnost.

Stoga autorica svoju pozornost okreće isključivo prema onome što je s ovu stranu smrti. Ono što pritom otkriva vrijedno je da bude uzeto na znanje, pa već stoga ovo djelce zavrjeđuje da bude objavljeno u nas. Povrh toga, za će kršćanskog čitatelja biti korisno upozoriti ne neke momente kršćanske poruke koji se tiču problematike smrti, kako bi dobio potpuniji uvid u kršćansko gledanje koje autorica samo ukratko naznačuje kroz prizmu ponašanja ljudi suočenih sa smrću.