Knjiga predstavlja obnovljenu i prepravljenu verziju zbirke Mertonovih eseja iz 1971. godine, a satkana je od dvaju dijelova: prvoga posvećenog obnovi života u monaškom miljeu, a drugoga razmatranju kontemplativnog života i njegove budućnosti. Merton čitatelja tako uvodi u duboku refleksiju o identitetu pojedinca, smislu poslušnosti, otvorenosti i mjestu kontemplacije u svijetu akcije.

Duhovni i psihološki uvidi ovih eseja oblikovani su u monaškom okružju, ali pitanja kojima se bave univerzalna su ljudska. Thomas Merton postavlja temelje osobnog rasta i preobrazbe kroz vjernost vlastitoj istini i vlastitoj nutrini. U središtu njegova promišljanja stoji čovjekova čežnja i potreba da postigne i sačuva svoj potpuno ljudski i osobni identitet.

U prvom dijelu knjige Merton razmatra „probleme i očekivanja“, „krizu identiteta“, mjesto poslušnosti, te pitanje: „Je li svijet problem?“ – sve to vodi do poglavlja „Kontemplacija u svijetu akcije“ i „Kontemplativci i ateisti“. Time Merton jasno stvara most između unutarnjeg iskustva molitve, tišine i klauzure te življenja u zajednici i svijetu. U drugom dijelu knjige, naslovljenom „Kontemplativni život“, autor postavlja pitanje ima li kontemplativni način života budućnost u modernom svijetu te kako se može živjeti autentična molitva i poslanje u vremenu velikih kulturnih i društvenih promjena.

„Kontemplativno iskustvo potječe iz potpuno nove svijesti o našem biću, da smo najviše svoji kad izgubimo sebe. Mi postajemo mi kada nađemo sebe u Kristu“, ističe Merton.

Za čitatelja današnjice – raspršenog između mnoštva zadataka i očekivanja – Mertonovo djelo Kontemplacija u svijetu akcije donosi smirenje i poticaj za kontemplativni život: životni poziv koji objedinjuje unutarnju dubinu i svjesno služenje.

Molitva zagovora javlja se spontano kad se u čovjeku nađu vjera u Boga i ljubav prema bližnjemu. Kako moliti za druge, kako ih zagovarati kod Boga odgovorit će i ova knjiga koja polazi od klasičnih uzora poput sv. Terezije iz Lisieuxa do osvjedočenih suvremenika.

Slučajni susret s reprodukcijom Rembrandtovog Povratka izgubljenog sina odveo je Henrija Nouwena u nezaboravnu duhovnu avanturu.

U ovoj knjizi dijeli svoje duboko i osobno promišljanje koje ga je vodilo do mjesta na kojem je Bog izabrao boraviti.

Svi oni koji su upoznali osamljenost, potištenost, ljubomoru ili ljutnju ponovno će otkriti teme povratka kući, afirmacije i pomirenja. Izazov da ljubimo kao što Bog ljubi i da budemo ljubljeni kao Božja ljubljena bića, bit će viđen kao konačna objava pripovijesti poznate kršćanima od pamtivijeka, a ovdje je predstavljena sa snagom i moći obnovljenom za naše vrijeme.

Ova Nouwenova najprodavanija knjiga ikad nastala je kad je, iscrpljen od šestotjedne turneje predavanja po cijeloj Americi 1983., Nouwen otišao potražiti odmor u zajednici Arka u Francuskoj.

Tamo ga je, usred svega, privukla Rembrandtova slika Povratak izgubljenog sina. Dugo gledanje u nju pretvorilo se u nešto više – u sjećanje na novi poziv koji je procvjetao u njegovom srcu. Poziv da se „vrati kući“, da njegov dom postane upravo ta zajednica Arka.

Poistovjećujući se sa svakim od troje ključnih likova na platnu – mlađim sinom, starijim bratom i ocem – Nouwen je oživio tu vječnu priču na nov način i zaključuje: „Iako sam i mlađi i stariji sin, ne smijem ostati oni, već sam pozvan postati Otac.“

To izražava sve što je Nouwen želio reći o ljubavi.

U izvorni tekst – osim vrlo rijetkih ispravka – nisam dirao. Ostavio sam također da razmišljanje teku svojim kronološkim redom kako su nastajala – ako se izuzmu prvi i posljednji komad, koji su se činili posebno prikladnima da cjelini dadu neki naglašeni okvir. Kronološka raspodjela učinila mi se najprikladnijom i najistinitijom: pomoći će čitaocu da vidi »kako su stvari išle«.

Nije mi uvijek bilo lako pod pritiskom vremena, rokova i situacije, predodređenog volumena rubrike i vlastitog raspoloženja zadovoljiti ni sama sebe, ali, kako je što ispalo, neka ovdje bude na raspolaganje, na probiranje i za razmišljanje onima koji posegnu za knjižicom. Riječ je o pitanjima koja su već pomalo i odgovori, ali im je svrha da čitaoca povedu malo neutralnim potanjima do mjesta odakle će dalje poći sam.

Ili se i vratiti.

U Zagrebu, na Blagojavljanje, 1980.
V. B.

(iz Predgovora)

U knjizi Godina ispunjena srećom on takva dva kratka razmišljanja nudi za svaki dan u godini. I sam kaže da čitatelja ovi kratki tekstovi ne žele poučiti, nego „dovesti u doticaj s mudrošću vlastite duše“. Ta mudrost znade što je za čovjeka dobro, no budući da većina ljudi živi u stanovitoj žurbi i stresu nužno je naći vremena i htjeti ga iskoristiti za postizanje duhovne ravnoteže.

Stoga autor preporučuje: „Čitajte ove zapise polagano i promišljeno, dopustite im da uđu u Vaše srce te potom pogledajte koji se osjećaji i misli javljaju u Vama. Možda će one potvrditi ono što Vaše srce i Vaša duša već odavno znaju, ali ste to u nemiru svagdašnjice zaboravili. Tada ćete povjerovati onome što Vam kazuje Vaša vlastita duša. Dopustite im da Vas podrže i ojačaju u Vašoj vlastitoj mudrosti. Vjerujte svojoj duši više nego mnogim uvjeravanjima kojima Vas zasipaju kako bi Vas drukčije usmjerili. Dopustite ovim riječima da Vas vode do temelja Vaše duše. Tamo ćete pronaći uporište, otkriti prostor mira, koji je s onu stranu svih riječi“.

Misli u knjizi Jedan božićni anđeo sja za tebe vrte se oko te stare tajne. Žele ju čitateljici/čitatelju iznova otkriti. I žele ih pozvati da sami o tome razmišljaju: Koje su misli koje meni danas pomažu taj blagdan iznova slaviti? Slaviti neki  blagdan ima smisla samo ako od toga mogu živjeti. Kako mi dakle Božić pomaže živjeti bolje, svjesnije, radosnije? Kako me dovodi u doticaj s korijenima moje životne priče i s korijenima moje vjere?

Svi mi imamo svoje sjećanje na taj blagdan, slike, koje mnogo toga sjajem nadmašuju. Tada doživljena radost ostaje živa do danas. Dotaknula je dubinu našega srca i naše duše. Natopljena tajanstvenošću, ta sjećanja iz zemlje djetinjstva sjaje u našu sadašnjost.

Ta duboka iskustva koja se povezuju s Božićem, također su razlogom što se uvijek iznova veselimo tomu blagdanu kao rijetko kojemu drugomu. To je mnogo više od sentimentalnosti ili samo nekoga romantičnog osjećaja.

Svake godine iznova tjedne prije Božića doživljavamo kao posve osobito vrijeme. Između popisa želja i ideja za darove, recepata za kuhanje i ponuda na adventskim sajmovima nastojimo si svjesno stvoriti slobodan prostor za mir i sabranost.

Anselm Grün pomaže nam pritom doći u dodir sa svojom dušom. Jedan božićni anđeo sja za tebe lijepo je ilustrirana knjiga, pratiteljica u danima adventa, za sve koji opet žele otkriti pravi duh Božića.

Knjiga Božićni blagoslov. Meditacije još jednom očituju Josepha Ratzingera, papu Benedikta XVI., kao duhovnog čovjeka koji razumije govor razuma i srca.