Voditelj radionice koja je 1474. oslikala jednobrodnu grobljansku crkvu sv. Marije na Škrilinama kraj Berma. Ime mu je zapisano nad bočnim vratima crkve. Pretpostavlja se da su uz njega slikala barem dva suradnika; njegova je radionica utjecala na Šarenoga majstora i Ivana iz Kastva. Ikonografski izvanredno bogati ciklus (46 oslikanih polja) obuhvaća prizore iz Marijina i Kristova života; os. su vrijedni Mrtvački ples i Kolo sreće te velika kompozicija Pohoda i Poklonstva Triju kraljeva s mnoštvom likova u svečanoj povorci u slikovitu krajoliku. Na svim su kompozicijama vidljivi utjecaji južnotirolskih radionica i domaće lokalne tradicije te sjevernjačkih grafičkih listova i kasnogotičkih tapiserija.

Uz prikaz Krista na križu što je na slikanim raspelima dominirao crkvama s ograde kora ili visine trijumfalnog luka sve do kraja srednjeg vijeka, ikonografska tema Bogorodice s Djetetom bila je, kao drugi pol duboke pobožnosti puka, najjednostavniji prikaz Marijina kulta sveden na bitne oznake Svete Djevice koja je porodila Boga: agia kat Theotokos, Panagia bizantinskog Istoka, Mater Dei latinskog Zapada. Za moreplovce s naših obala bila je to Zvijezda morska, Mariš stella koju se zazivalo u brodolomima, i kojoj su se, za oluja, u dugim danima neizvjesnosti i čekanja utjecale žene ostavljene u gradovima i selima. Bilo je to u stoljećima naše teške prošlosti, čak do nedavnih vremena.

Znanost ih našeg doba i promatra kao umjetnička djela, ali naše Bogorodice još uvijek, čak i u profanim muzejskim prostorima, upravo kao svako izvorno umjetničko djelo, nose u sebi visoka značenja i osjećanja što su živjela u sredinama iz kojih su nikla, i dubinu nadahnuća koja su nadahnjivala njihove stvaraoce.