Čovjek je ogradio okućnicu, postao njen vlasnik. Navika da uništava ono što mu smeta i želja da zaštiti vlasništvo postala je okosnica svih budućih sukoba. Današnja čovjekova predodžba o korovima je da uglavnom smetaju usjevima, da njihov pelud izaziva alergije, da su neki otrovni i da ih treba uništavati. Treba se upitati kako to da je pelud korova tek zadnjih desetljeća postao alergeničan i koju ulogu pritom ima zagađenost zraka?! Koju tajnu kriju korovi? Većina korova sadrži brojne fitokemikalije koje ih čine ljekovitima i hranjivima, ali i otpornima na sve nepogode. Da bi čovjek iskoristio njihovu ljekovitost i jestivost treba ih dobro poznavati i razlikovati od onih korova koji su stvorili otrovne fitokemikalije u svrhu zaštitite od svih koji ugrožavaju njihov opstanak.

Mnogima je poznata biblioteka od 73 knjige, zvana Biblija, iz koje se već tisućama godina iščitava sva Mudrost svijeta. U njoj se o korovima i usjevima ‒ pšenici i ječmu ‒ piše i u doslovnom, ali i u metaforičkom smislu, kao o odnosu između zlih i dobrih ljudi, o trajnom odnosu između Zla i Dobra. Doslovno poimanje važno je botaničarima, povjesničarima i arheolozima, a metaforički smisao ima korist za svakog čovjeka ali i sveopću korist. Korovi poput ostaloga, samonikloga jestivog bilja bogati su mineralima, mikroelementima, vitaminima i fitokemikalijama koji usporavaju starenje i sprečavaju razvoj nekih bolesti.