Svjež pristup u koji je uloženo mnogo autorovog truda, vrsnog poznavatelja Biblije, uvest će čitatelja u pojedinu nedjelju ili blagdan i darovati bolje razumijevanje Božje riječi u konkretnoj stvarnosti.

U moru raznovrsne propovjedničke literature, kako na internetskim stranicama, tako i u brojnim objavljenim knjigama, postavlja se pitanje je li potrebno još jedno takvo djelo. Lujić, međutim, svjestan da „je prava, kratka, sažeta, jasna i aktualna propovijed doista potrebna te je za nju potrebno uložiti dosta osobnoga truda, pa i priprema“ (Predgovor knjige), doista tako i pristupa svim biblijskim čitanjima. Po njegovom uvjerenju: „Zapravo vrlo jednostavno: što kraća, što životnija i što zdravija biblijska misao, to bi propovijed bila bolja i kvalitetnija.“

Stoga autor sasvim iskreno u predgovoru kaže: „Prilikom pisanja nastojao sam izbjeći ono što se meni inače ne sviđa, i to ne samo na ovome području, a to je recikliranje praznih propovjedničkih fraza, već davno istrošenih teoloških izraza i ustajalog teološkog jezika koji je nerazumljiv današnjem čovjeku i tromosti ljudskoga duha. Tu bih svakako, među nedostatke koje sam nastojao izbjeći, pribrojio i način propovijedanja iza kojega ne stoji nikakav osoban, iskustven i emocionalan naboj, već hladan nedodirnut i statičan pristup u svijetu mučne svakidašnjice današnjih ljudi, onaj pristup koji biblijska poruka naziva ni vrućim ni hladnim.“

1. Ivan Karlić, Osluškujući Božju riječ – Homilije za godinu „A“
    12 x 20 cm; 228 str., meki uvez s klapnama

2. Ivan Karlić, Osluškujući Božju riječ – Homilije za godinu „B“
    12 x 20 cm; 219 str., meki uvez s klapnama

3. Ivan Karlić, Osluškujući Božju riječ – Homilije za godinu „C“
    12 x 20 cm; 233 str., meki uvez s klapnama

Sam autor, profesor dogmatske teologije, kaže o ovoj knjizi: „Nastojao sam ovdje biti što je moguće konkretniji u promišljanju nad Božjom riječi, jer smatram da cilj nedjeljnih propovijedi i homilija i jest nastojanje oko primjenjivanja Božje poruke u konkretnom življenju. Osim toga, Evanđelje znači Radosna vijest te volim nastojati oko toga da Božju riječ i njezino tumačenje prenosim kao nešto što je uistinu radosno, što rađa radost u čovjeku, što budi nadu i obogaćuje vjeru, kako bi sve bilo usmjereno na konkretnu ljubav prema Bogu i čovjeku.“

U uvodu, pak, navodi: „Pripremajući se kao mladi svećenik za jednu nedjeljnu propovijed, naišao sam na zbirku homilija jednoga dominikanskog propovjednika koji je u uvodu vrlo ozbiljnim riječima pozivao propovjednike da se ozbiljnije pripremaju za nedjeljne propovijedi i homilije, jer milijuni vjernika dolaze na svetu misu, slušaju Božju riječ i svećenikove ili biskupove propovijedi, te imaju pravo čuti nešto što je dobro i ozbiljno pripremljeno, a ne ‘priče i pričice’. Ostao sam fasciniran ozbiljnošću riječi nepoznatog mi dominikanca, također i njegovom hrabrošću da otvoreno progovori o pojavi koja se, nažalost, događa i među svećenicima ili biskupima, te njegovom iskrenom i bratskom pozivu na savjest i na odgovornost. Svakako su mi njegove riječi dale misliti…“

Navodeći da su sve propovijedi donesene u ovoj knjizi zaista i izgovorene na nedjeljnim misama, gdjekad neznatno izmijenjena, proširena ili skraćena, autor
zaključuje: „Nastojao sam ovdje biti što je moguće konkretniji u promišljanu nad Božjom riječi, jer smatram da cilj nedjeljnih propovijedi i homilija i jest nastojanje oko primjenjivanja Božje poruke u konkretnom življenju“.

„Pripremajući godinama homilije za nedjeljne i blagdanske svete mise, dosta mi je mojih prijatelja i znanaca predložilo da ih i objavim. Pristao sam i popustio nagovaranjima, iako s određenom dozom sumnjičavosti, pa i nelagode… Kako bilo, pred vama su homilije koje su i izrečene uglavnom na ‘podnevnoj’ svetoj misi na zagrebačkom Svetom Duhu; zato je ova zbirka homilija i posvećena vjernicima koji su ih ustrajno i strpljivo slušali na nedjeljnim euharistijskim slavljima. Njima i dugujem zahvalnost da sam se upustio u objavljivanje ovih tekstova, kao što dugujem zahvalu i fra Ljudevitu Maračiću, koji je ne samo lektorirao i književno-jezično dotjerao sve tekstove, nego je bratski i prijateljski upozoravao na neke nejasnoće te davao savjete za bolji, precizniji i jasniji izričaj“, piše autor u uvodu ove knjige.

Vrlo obazrivo nudi svoje pokušaje „kako bi se eventualno moglo ići u navješćivanju Boga milosrđa, kakav se očitovao u osobi Isusa Krista“ te u tom smislu želi biti „konkretna pomoć svima onima koji se svake nedjelje i svetkovine bore sa sobom i evanđeljem da izađu pred ljude i ponude im zdravu hranu evanđelja kao radosnu vijest utjehe i nade“.

Navodi da je pozornost ove knjige prvenstveno usmjerena na velike Gospodinove svetkovine „o kojima je doista teško propovijedati, jer je navjestitelj uvijek u dvojbi treba li se strogo držati evanđelja ili pokušati misao evanđelja prilagoditi određenoj svetkovini ili, još bolje, događaju, odnosno kako veliki događaj prikazati jednostavno, dostojanstveno, izazovno i poticajno, životno, a opet ne uopćeno, razvodnjeno, apstraktno kao neku ideologijsku poruku“.