Gospina krunica nastala je jednog prosinačkog jutra 1931. godine u jednom dahu, kada ju je sv. Josemaría napisao neposredno nakon slavljenja mise. Na njezine je stranice prenio svoj primjer meditiranja otajstava života Isusa i Marije i moljenja krunice.

Skupa s razmatranjem petnaest otajstava (radosnih, žalosnih i slavnih), ponavljanjem Očenaša i Zdravomarije i Slavaocu, krunica postaje neprekidno djelo vjere, nade i ljubavi, klanjanja i zadovoljštine.

Na početku puta prema svetosti, čiji je vrhunac potpuna predanost Isusu, stoji ljubav puna povjerenja prema Mariji. Želiš li je ljubiti, moraš je upoznati – a najbolji način je moliti Gospinu krunicu što bolje i što pažljivije.

Ova mala, ali duboka knjiga idealan je pratitelj za svakoga tko želi moliti krunicu srcem – bilo da je početnik ili onaj koji već godinama traži dublji susret s Kristom i Njegovom Majkom.

Otajstva svjetla dodana su krunici mnogo vremena nakon nastanka knjižice Gospina krunica, a u ovom izdanju su dodana te su za ovaj dodatak izabrani neki od mnogih tekstova osnivača Opusa Dei.

U ovoj privlačnoj i dubokoj biografiji član Družbe sinova Bezgrešne (Concettini) Aurelio Mozzetta, CFIC, donosi sveobuhvatnu ljudsku i duhovnu priču sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića – mladog hrvatskog redovnika koji je u potpuno običnom svakodnevnom životu živio izvanrednu svetost. Od djetinjstva u Moslavini, preko rada u Grazu, do predanog redovničkog života u Rimu, Bonifacije pokazuje kako se Bog može tražiti i naći u najnormalnijim stvarima: u poslu, poslušnosti, molitvi i tihom služenju. Kao i drugi mladi sveci (Terezija iz Lisieuxa, Carlo Acutis, Ivan Berchmans, Marija Goretti…), i on je div Božje ljubavi življene u svakidašnjici.

Bio je doista izvanredan u običnim stvarima. Njegov život podsjeća nas da svetost nije rezervirana za iznimne okolnosti ni za velike geste, nego se rađa u jednostavnosti svakodnevice, u vjernom vršenju malih dužnosti i u neprestanom traženju Boga. Knjiga nas uvodi u srž njegove duhovnosti: slušanje Božje riječi, radost u bratstvu, predanost Crkvi i tihu, ali duboku ljubav prema siromasima i bolesnima.

„Onaj tko upozna Bonifacija, zaljubit će se u njega“, piše autor. Nakon čitanja ove knjige osjećat ćete kao da vam je postao brat i bliski prijatelj.

Tražitelj Boga topla je, nadahnjujuća i poticajna knjiga za sve koji žele otkriti kako se u današnje vrijeme može živjeti duboka vjera i radost u Bogu – u običnom, ali predanom životu.

Od velike su vrijednosti svjedočanstva samog utemeljitelja, blaženog Luigija Marije Montija, te snažna i svečana odluka kojom je Bonifacija predložio kao uzor za nasljedovanje: »Ne ustručavamo se predložiti ga kao primjer svima vama« zbog svih »vrlina i junaštva« koje je pokazao u životu i smrti.

Ova knjiga nije tek još jedna uspomena na mladog čovjeka koji je prerano otišao. Ona je snažan poziv – na život bez straha, na traženje onoga što je uistinu važno i na odbijanje površnog postojanja kada srce teži nečemu većem. Jer, kao što nas Pedro uči svojim primjerom, nije presudno koliko vremena imamo, nego što s njim činimo. A to može promijeniti sve.

Dok je studirao na sveučilištu, Pedru je dijagnosticiran agresivni rak. Unatoč teškoj bolesti, nastavio je živjeti punom snagom, s osmijehom i brigom za druge koja nikome nije otkrivala patnju koju je nosio. Njegova vedrina, unutarnja sloboda i duboka vjera u Krista pretvorili su patnju u dar – ponudio ju je za Papu i Crkvu. Posljednji dani, ispunjeni intenzivnom boli, bili su prožeti junaštvom, humorom i nepokolebljivom predanošću.

U predgovoru kardinal Arthur Roche (20. prosinca 2022.) piše: „Pred našim očima Pedro je, u Kristu i kroz Krista, postao mladić golemog rasta.“

Knjiga Nikad nisam bio sretniji dirljivo svjedočanstvo mladog sveca svakodnevice – idealna za mlade, obitelji i sve koji traže smisao i snagu u kušnjama života.

Riječ je o nježnoj i duboko dirljivoj priči koju je papa Franjo povjerio talijanskom piscu Thomasu Leonciniju s jasnom željom da bude objavljena „poslije“. Tako je ova knjiga postala njegova duhovna oporuka – tiha, ali snažna poruka koja ostaje nakon odlaska, poput zagrljaja onima koji ostaju.

Oblikovan poput bajke, a namijenjen svima – i djeci i odraslima – tekst Tri jezerska leptira nadilazi granice žanra i dobi. Priča prati dijete suočeno s osjećajem napuštenosti i samoće, koje postupno otkriva da nikada nije samo. Bez teoloških objašnjenja i velikih riječi, papa Franjo donosi jednostavnu, ali univerzalnu istinu: ljubav ostaje prisutna, čak i kada se čini da je sve izgubljeno.

U vremenu obilježenom nesigurnošću i gubicima, Tri jezerska leptira dolazi kao nježan, ali moćan podsjetnik na ono bitno. Središnja poruka knjige već odjekuje diljem svijeta:

„Ljubi i nikada ne prestaj ljubiti ovaj svijet.“

Ova mala, poetski snažna knjiga idealan je dar za sve generacije – duhovni dar utjehe, nade i neprolazne ljubavi.

Središnja nit knjige razrađena je u deset tematskih poglavlja – „protuotrova“ – kojima vlč. Odilon odgovara na pojavu „namrgođenog kršćanstva“. Svako poglavlje donosi duhovni lijek protiv potištenosti i vjerskog formalizma, prožeto dubokim biblijskim uvidima, osobnim svećeničkim iskustvima te elementima afričke kulture iz koje autor dolazi.

Radost koju naviješta knjiga Bog moje radosti nije površna ni naivna; to je radost Uskrsloga Krista, koji i dalje nosi rane – tvoje, moje, rane svijeta – jer mu je neiskorjenjivo stalo do čovjeka. Vjerovati u Boga Isusa Krista znači moći otkriti radost i usred patnje, nevolje i osjećaja nemoći.

Podnaslov Deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu ne implicira da postoji neko službeno kršćanstvo koje je namrgođeno, već upozorava na duhovnu opasnost pretvaranja vjere u puko trpljenje, bez radosti i nade. Kršćanstvo, u svjetlu Isusova utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća, mjesto je susreta sa smislom, dubokom radošću i ispunjenjem najplemenitijih ljudskih čežnji.

Riječ  je o doživljenim i proživljenim pričama svećenika i plodnog pisca, patera Tončija Trstenjaka, koji je u osam desetljeća svojega života bio svjedokom mnogih životnih radosti i ljudskih drama.

Iako govore o običnim ljudima i njihovim životima, ove kratke priče bude novu nadu i naravnu težnju za životom u Božjem okrilju. Jer Bog je ljubav, a ljubav je neizmjerna radost biti s Ljubljenim. To je put na koji nas podsjeća i na koji nas poziva autor.

Tonči Trstenjak, svećenik, isusovac, rođen je 1944. u Kotoribi. Pisac je tridesetak znanstvenih radova objavljenih u stručnim časopisima i zbornicima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Autor je više stotina novinskih članaka te mnoštva televizijskih emisija, scenarija, reportaža, komentara i dokumentarnih filmova na HRT-u. Od 2009. do danas piše kratke priče za najdugovječniji hrvatski katolički mjesečnik Glasnik srca Isusova i Marijina. Živi i djeluje u Rezidenciji Družbe Isusove u Opatiji kao pisac, voditelj  duhovnih vježbi i Bračnih vikenda.

Knjiga predstavlja obnovljenu i prepravljenu verziju zbirke Mertonovih eseja iz 1971. godine, a satkana je od dvaju dijelova: prvoga posvećenog obnovi života u monaškom miljeu, a drugoga razmatranju kontemplativnog života i njegove budućnosti. Merton čitatelja tako uvodi u duboku refleksiju o identitetu pojedinca, smislu poslušnosti, otvorenosti i mjestu kontemplacije u svijetu akcije.

Duhovni i psihološki uvidi ovih eseja oblikovani su u monaškom okružju, ali pitanja kojima se bave univerzalna su ljudska. Thomas Merton postavlja temelje osobnog rasta i preobrazbe kroz vjernost vlastitoj istini i vlastitoj nutrini. U središtu njegova promišljanja stoji čovjekova čežnja i potreba da postigne i sačuva svoj potpuno ljudski i osobni identitet.

U prvom dijelu knjige Merton razmatra „probleme i očekivanja“, „krizu identiteta“, mjesto poslušnosti, te pitanje: „Je li svijet problem?“ – sve to vodi do poglavlja „Kontemplacija u svijetu akcije“ i „Kontemplativci i ateisti“. Time Merton jasno stvara most između unutarnjeg iskustva molitve, tišine i klauzure te življenja u zajednici i svijetu. U drugom dijelu knjige, naslovljenom „Kontemplativni život“, autor postavlja pitanje ima li kontemplativni način života budućnost u modernom svijetu te kako se može živjeti autentična molitva i poslanje u vremenu velikih kulturnih i društvenih promjena.

„Kontemplativno iskustvo potječe iz potpuno nove svijesti o našem biću, da smo najviše svoji kad izgubimo sebe. Mi postajemo mi kada nađemo sebe u Kristu“, ističe Merton.

Za čitatelja današnjice – raspršenog između mnoštva zadataka i očekivanja – Mertonovo djelo Kontemplacija u svijetu akcije donosi smirenje i poticaj za kontemplativni život: životni poziv koji objedinjuje unutarnju dubinu i svjesno služenje.

Molitva. Dah novog života (sv. 1) sabire najznačajnije riječi pape Franje o molitvi, kako bi pomogla kršćanima da žive osobni odnos s Gospodinom. Posebno mjesto u ovoj zbirci zauzimaju kateheze koje je Papa održao na temu Očenaša na audijencijama srijedom. “Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve niti poučava neku učinkovitu tehniku molitve da bi se nešto „dobilo“. Umjesto toga, on poziva svoje da steknu iskustvo molitve, stavljajući ih izravno u kontakt s Ocem, pobuđujući u njima čežnju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. Tu se krije novost kršćanske molitve!”, uči nas Papa. Predgovor knjizi napisao je patrijarh Moskve Kiril, koji upućuje na duboki sklad između katolika i pravoslavaca u življenju kršćanske dimenzije susreta s Gospodinom; doista, po zajedništvu s Duhom Svetim, i onda kada se moli u skrovitosti vlastite sobe, u stvarnosti čitava Crkva i svijet sudjeluje u molitvi.

Naša majka Zemlja. Kršćansko čitanje ekoloških izazova (sv. 2) bavi se temom ekološkoga izazova – sabire riječi, tekstove, govore i homilije pape Franje na temu očuvanja stvorenoga svijeta i promicanja dostojanstvenoga života za svakog čovjeka. “Ovo je vrijeme da se ponovno naviknemo moliti uronjeni u prirodu, u kojoj se spontano rađa zahvalnost Bogu Stvoritelju. […] Ovo je vrijeme razmišljanja o našim načinima života […] Trenutak je da prijeđemo, brzo i odlučno, na oblike čiste energije te održive i kružne ekonomije”, kaže Papa. U knjigu nas uvodi predgovor ekumenskoga patrijarha Bartolomeja, koji naglašava suglasje između pravoslavaca i katolika u zaštiti – u svjetlu vjere u Krista – dara stvorenoga svijeta i ljudskoga života, ponajprije u njegovim najkrhkijim i najnezaštićenijim pojavama. 

U prvom spisu (Preziranje svijeta) Erazmo propituje vrijednosti svijeta suprotstavljajući svjetovni i samostanski život, s vrlo zanimljivim, katkad i neočekivanim kritičkim uvidima.

Ostala tri spisa (Priprava na smrt, Utješni govor o smrti i Smrt i pogreb) žanrovski su različita i bave se središnjom temom smrti. Osim što su u njima brojna promišljanja, argumenti i uvidi koji su primjenjivi i danas, iz tih spisa doznajemo ponešto i o onodobnim praksama, životu i kulturi.

Oštroumnim, iskrenim i hrabrim izlaganjem o vjekovnim, humanističkim temama Erazmo djeluje prosvjetiteljski i pomaže stvari i pojave sagledati u njihovoj istini.

U tom smislu njegova razmišljanja i naputci mogu se držati i svojevrsnom terapijom suvremenom čovjeku i društvu.

Erazmo Roterdamski (1460. ili 1400-1530) jedan je od najistaknutijih europskih humanista.

Bio je augustinac, filozof i filolog, duboko predan znanstvenom radu i intelektualnoj slobodi. Priredio je važna izdanja te napisao više za paženih djela raznih žanrova – od pjesništva i pisama do rasprava.

Kao vrstan poznavatelj grčkog i latinskog jezika, zadužio je znanost svojim filološkim i tekstološkim radom te priređivanjem prijevoda i izdanja Novog zavjeta, Aristotela i crkvenih otaca. U cjelokupnom Erazmovu opusu dolazi do izražaja njegova erudicija, znanstvena akribičnost i britka kritičnost.

Iako je bio slavljen i cijenjen kao predavač i pisac, ostao je politički i vjerski neutralan u vrijeme spora između reformatorske i rimokatoličke strane. Zbog te neutralnosti bio je napadan s obiju strana.

Erazmova borba protiv neznanja i praznovjerja bila je motivirana isključivo humanističkim uvjerenjima, a zalagao se za duhovnu reformu i promjenu nekih uvriježenih nastranih običaja.

Njegova misao i danas ima veliki utjecaj, a on sâm ostaje simbol slobodnoga, neovisnog i moralnog intelektualca – prvak humanizma i trajni uzor europske misli.