Gospina krunica nastala je jednog prosinačkog jutra 1931. godine u jednom dahu, kada ju je sv. Josemaría napisao neposredno nakon slavljenja mise. Na njezine je stranice prenio svoj primjer meditiranja otajstava života Isusa i Marije i moljenja krunice.

Skupa s razmatranjem petnaest otajstava (radosnih, žalosnih i slavnih), ponavljanjem Očenaša i Zdravomarije i Slavaocu, krunica postaje neprekidno djelo vjere, nade i ljubavi, klanjanja i zadovoljštine.

Na početku puta prema svetosti, čiji je vrhunac potpuna predanost Isusu, stoji ljubav puna povjerenja prema Mariji. Želiš li je ljubiti, moraš je upoznati – a najbolji način je moliti Gospinu krunicu što bolje i što pažljivije.

Ova mala, ali duboka knjiga idealan je pratitelj za svakoga tko želi moliti krunicu srcem – bilo da je početnik ili onaj koji već godinama traži dublji susret s Kristom i Njegovom Majkom.

Otajstva svjetla dodana su krunici mnogo vremena nakon nastanka knjižice Gospina krunica, a u ovom izdanju su dodana te su za ovaj dodatak izabrani neki od mnogih tekstova osnivača Opusa Dei.

U ovoj privlačnoj i dubokoj biografiji član Družbe sinova Bezgrešne (Concettini) Aurelio Mozzetta, CFIC, donosi sveobuhvatnu ljudsku i duhovnu priču sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića – mladog hrvatskog redovnika koji je u potpuno običnom svakodnevnom životu živio izvanrednu svetost. Od djetinjstva u Moslavini, preko rada u Grazu, do predanog redovničkog života u Rimu, Bonifacije pokazuje kako se Bog može tražiti i naći u najnormalnijim stvarima: u poslu, poslušnosti, molitvi i tihom služenju. Kao i drugi mladi sveci (Terezija iz Lisieuxa, Carlo Acutis, Ivan Berchmans, Marija Goretti…), i on je div Božje ljubavi življene u svakidašnjici.

Bio je doista izvanredan u običnim stvarima. Njegov život podsjeća nas da svetost nije rezervirana za iznimne okolnosti ni za velike geste, nego se rađa u jednostavnosti svakodnevice, u vjernom vršenju malih dužnosti i u neprestanom traženju Boga. Knjiga nas uvodi u srž njegove duhovnosti: slušanje Božje riječi, radost u bratstvu, predanost Crkvi i tihu, ali duboku ljubav prema siromasima i bolesnima.

„Onaj tko upozna Bonifacija, zaljubit će se u njega“, piše autor. Nakon čitanja ove knjige osjećat ćete kao da vam je postao brat i bliski prijatelj.

Tražitelj Boga topla je, nadahnjujuća i poticajna knjiga za sve koji žele otkriti kako se u današnje vrijeme može živjeti duboka vjera i radost u Bogu – u običnom, ali predanom životu.

Od velike su vrijednosti svjedočanstva samog utemeljitelja, blaženog Luigija Marije Montija, te snažna i svečana odluka kojom je Bonifacija predložio kao uzor za nasljedovanje: »Ne ustručavamo se predložiti ga kao primjer svima vama« zbog svih »vrlina i junaštva« koje je pokazao u životu i smrti.

Ova knjiga nije tek još jedna uspomena na mladog čovjeka koji je prerano otišao. Ona je snažan poziv – na život bez straha, na traženje onoga što je uistinu važno i na odbijanje površnog postojanja kada srce teži nečemu većem. Jer, kao što nas Pedro uči svojim primjerom, nije presudno koliko vremena imamo, nego što s njim činimo. A to može promijeniti sve.

Dok je studirao na sveučilištu, Pedru je dijagnosticiran agresivni rak. Unatoč teškoj bolesti, nastavio je živjeti punom snagom, s osmijehom i brigom za druge koja nikome nije otkrivala patnju koju je nosio. Njegova vedrina, unutarnja sloboda i duboka vjera u Krista pretvorili su patnju u dar – ponudio ju je za Papu i Crkvu. Posljednji dani, ispunjeni intenzivnom boli, bili su prožeti junaštvom, humorom i nepokolebljivom predanošću.

U predgovoru kardinal Arthur Roche (20. prosinca 2022.) piše: „Pred našim očima Pedro je, u Kristu i kroz Krista, postao mladić golemog rasta.“

Knjiga Nikad nisam bio sretniji dirljivo svjedočanstvo mladog sveca svakodnevice – idealna za mlade, obitelji i sve koji traže smisao i snagu u kušnjama života.

Dostupne boje: bijela i crvena

Riječ je o nježnoj i duboko dirljivoj priči koju je papa Franjo povjerio talijanskom piscu Thomasu Leonciniju s jasnom željom da bude objavljena „poslije“. Tako je ova knjiga postala njegova duhovna oporuka – tiha, ali snažna poruka koja ostaje nakon odlaska, poput zagrljaja onima koji ostaju.

Oblikovan poput bajke, a namijenjen svima – i djeci i odraslima – tekst Tri jezerska leptira nadilazi granice žanra i dobi. Priča prati dijete suočeno s osjećajem napuštenosti i samoće, koje postupno otkriva da nikada nije samo. Bez teoloških objašnjenja i velikih riječi, papa Franjo donosi jednostavnu, ali univerzalnu istinu: ljubav ostaje prisutna, čak i kada se čini da je sve izgubljeno.

U vremenu obilježenom nesigurnošću i gubicima, Tri jezerska leptira dolazi kao nježan, ali moćan podsjetnik na ono bitno. Središnja poruka knjige već odjekuje diljem svijeta:

„Ljubi i nikada ne prestaj ljubiti ovaj svijet.“

Ova mala, poetski snažna knjiga idealan je dar za sve generacije – duhovni dar utjehe, nade i neprolazne ljubavi.

Bogato ilustrirana, topla i vesela, knjižica je molitvenik i mali katekizam, ali i pripovijest o Božjoj ljubavi prema ljudima. Božja je ljubav započela stvaranjem svijeta, a svoj vrhunac ima u Isusu Kristu, Božjem sinu i našem prijatelju.

Tako će mali vjernici u ovoj knjižici naučiti da je Bog milosrdni otac, a njegov sin Isus naš spasitelj, koji je za nas umro i uskrsnuo. Naučit će, također, što su to sakramenti, koji su dijelovi mise, kako je podijeljena liturgijska godina, koji su Gospini blagdani, kako moliti krunicu i još mnogo toga…

Von Kempis u ovoj knjizi predstavlja novog papu – čovjeka iza službe, kakvi ga poslovi čekaju i što možemo očekivati.

On je prvi Amerikanac koji predvodi 1.4 milijarde katolika diljem svijeta: Robert Francis Prevost, rođen 1955., izabran je za nasljednika pape Franje u iznenađujuće kratkoj konklavi te je uzeo ime Lav XIV.

Bio je poglavar augustinskog reda u Rimu i biskup u Peruu prije nego što ga je papa Franjo 2023. pozvao  u Rimskua kuriju, dao mu odgovornost za odabir katoličkih biskupa diljem svijeta te ga imenovao nadbiskupom i udijelio mu kardinalsku čast.

Njegovo se ime nije pojavljivalo na većini popisa favorita, međutim, sada su sve oči uprte u njega: Tko je on? Kako razmišlja? Kakvu povijest donosi sa sobom, što ga je oblikovalo, što mu je važno? Koji ga zadaci čekaju i kako se do sada pozicionirao? Što znači izbor njegovog papinskog imena? Što to znači za budući smjer Crkve?

Na sva ova pitanja odgovore potražite u knjizi Lav XIV.

Knjižicu su zajednički pripremili i objavili Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstvo „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća Crkava, a na hrvatski jezik preveo ju je i priredio dr. o. Jure Zečević.

Jedno tijelo i jedan duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! sadrži uvod u temu, ekumensko bogoslužje te dnevne molitve i razmatranja koja pozivaju na promišljanje o uskrsnoj vjeri i jedinstvu kršćana, ističući nadu u Kristovo uskrsnuće kao temelj zajedništva. Idealna je pomoć za župne i ekumenske molitvene susrete tijekom Osmine.

Tekstove za svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana ove godine pripremili su vjernici Armenske Apostolske Pravoslavne Crkve zajedno sa svojom braćom i sestrama iz Armenske Katoličke Crkve i Evanđeoske Crkve Armenije.

Središnja nit knjige razrađena je u deset tematskih poglavlja – „protuotrova“ – kojima vlč. Odilon odgovara na pojavu „namrgođenog kršćanstva“. Svako poglavlje donosi duhovni lijek protiv potištenosti i vjerskog formalizma, prožeto dubokim biblijskim uvidima, osobnim svećeničkim iskustvima te elementima afričke kulture iz koje autor dolazi.

Radost koju naviješta knjiga Bog moje radosti nije površna ni naivna; to je radost Uskrsloga Krista, koji i dalje nosi rane – tvoje, moje, rane svijeta – jer mu je neiskorjenjivo stalo do čovjeka. Vjerovati u Boga Isusa Krista znači moći otkriti radost i usred patnje, nevolje i osjećaja nemoći.

Podnaslov Deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu ne implicira da postoji neko službeno kršćanstvo koje je namrgođeno, već upozorava na duhovnu opasnost pretvaranja vjere u puko trpljenje, bez radosti i nade. Kršćanstvo, u svjetlu Isusova utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća, mjesto je susreta sa smislom, dubokom radošću i ispunjenjem najplemenitijih ljudskih čežnji.

Muka Kristovih ruku posljednji je čin neizbrojivih izlječenja i blagoslova Krista »koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao« (Dj 10, 38). 

Ilustracije je napravila Fulvia Simonato.

]]>