Knjiga Četiri arhanđela, u izboru sabranih pjesama i s uredničkom studijom Božidara Petrača, pruža uvid u bogatstvo Nazorova pjesničkog svijeta, a osobito u njegovu duhovnu i religioznu dimenziju. U središtu je istoimena poema, jedinstveno ostvarenje hrvatskoga pjesništva, u kojemu se kroz četiri ciklusa – Rafael, Uriel, Mihail i Gabriel – razvija veličanstvena pjesnička vizija svijeta i čovjeka, Božjega stvaranja i duhovnih sila koje čovjeka vode prema Bogu.

Nazorovi stihovi prožeti su biblijskim motivima, kršćanskom simbolikom i mističnim promišljanjima o odnosu neba i zemlje, dobra i zla, prolaznosti i vječnosti. Posebno mjesto zauzimaju pjesme nadahnute Kristovim rođenjem i mukom, križnim putem, molitvom i čežnjom za sjedinjenjem s Bogom.

Ovo izdanje otkriva manje poznatu, ali iznimno vrijednu stranu Nazorova stvaralaštva te donosi susret s pjesnikom čiji stihovi otvaraju pitanja o najdubljem smislu ljudskoga postojanja.

„Ova sveta godina, u odnosu na prethodne, sadrži mnoge novosti, koje je papa Franjo nagovijestio u buli Misericordiae vultus (Lice milosrđa). Među tim novostima treba spomenuti utemeljenje Misionara Milosrđa, oko tisuću svećenika i posvećenih osoba, kojima će Papa osobno dodijeliti poslanje da budu ‘znak majčinske brižnosti Crkve prema Božjemu narodu, omogućujući mu da duboko uđe u bogatstvo toga otajstva, tako bitnoga za vjeru’ (…) Papa Franjo odredio je da njihovo poslanje bude obilježeno prisutnošću relikvija oca Pija, kao i onih sv. Leopolda Mandića. Tom gestom Papa svima želi pružiti uzor koji valja nasljedovati. Veliki dio službe oca Pija i oca Leopolda odvija se, zapravo, u pružanju sakramenta pomirenja.

Otac Leopold manje je poznat od svoga subrata iz mjesta San Giovanni Rotondo, no obojicu povezuje dar pružanja milosrđa, osobito u omogućavanju vjernicima da iskuse opraštajuću Božju ljubav (…) Milosrđe sv. oca Pija nije se svodilo na ispovjedaonicu, nego se očitovalo i u konkretnim gestama koje su omogućavale iskustvo Gospodnje ljubavi, čak i na vlastitu tijelu. Svima rječito svjedoči utemeljenje bolnice ‘Casa Solievo dello Sofferenza’ (Dom za olakšavanje patnje) realizirano žarkom željom toga poniznog kapucina (…) Sljedeće stranice pružaju portret oca Pija u odnosu na milosrđe, pokušavajući istražiti različite vidove toga milosrđa, preko živoga glasa onih koji su ga, preko njegova djela, osobno iskusili. Želja mi je da ovo štivo potakne čitatelje da vjerodostojnije žive, po uzoru na sv. Pija iz Pietrelcine, Izvanredni jubilej milosrđa“, piše u uvodnoj riječi Rino Fisichella, predstojnik Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije.

U Ispovijestima Augustin u svjetlu Biblije reinterpretira vlastiti životni put kako bi mogao shvatiti svoju sadašnjost i, još važnije, svoju budućnost. Pisane krajem četvrtog stoljeća, Ispovijesti su i danas jedno od najutjecajnijih djela zapadne književnosti.

»Augustin je najveći filozof otačkog vremena, možda najznačajniji i najutjecajniji teolog Crkve uopće. Kada se izvana na očigled rušio stari svijet sa svojom kulturom, postaje Augustin svjetionikom za buduće generacije novih naroda do dana današnjega. Njegov utjecaj pogađa sav crkveni život: ne samo filozofiju i dogmatiku, moral i mistiku nego i društveno-karitativni život, crkvenu politiku, državno pravo. Sav njegov napor bio je usmjeren prema traženju katoličke istine te Augustin, uza svu svoju originalnost, naglašava nepatvoreni crkveni autoritet. Kasnije crkvene odluke upotrijebile su možda najviše od svih teologa upravo Augustina. Ispovijesti, koje donosimo u novom hrvatskom prijevodu, duhovna su autobiografija Augustinova religioznog rvanja do godine 387. […] Ispovijesti predstavljaju, istina, autobiografiju, no ne u smislu nekog razračunavanja sa samim sobom ili s okolinom, ne u smislu pukih memoara, nego su one zapravo hvalospjev Božjoj Providnosti i milosti. […] Jedno je sigurno: Augustinov lik još uvijek svijetli kroz šesnaest stoljeća svojom iskrenošću i neumornim nastojanjem i čežnjom da spozna Boga i dušu. Samo Boga i dušu!«, piše u pogovoru knjige Vjekoslav Bajsić.

Luigi Giussani u živim razgovorima s mladima promišlja o tome što znači u potpunosti živjeti kršćansku vjeru. Polazeći od pitanja o smislu života, slobodi i ljudskim težnjama, autor istražuje kako se vjera, nada i ljubav mogu ostvariti u konkretnom životu. Umjesto apstraktnog izlaganja kršćanskog nauka, osobna iskustava, pitanja i dvojbe postaju horizont na kojem se vjera pokazuje kao razuman i cjelovit odgovor na ljudsku želju za smislom.

Posebnost knjige leži u tome što se promišljanje o kršćanskim istinama isprepliće s procesom njihova otkrivanja i prihvaćanja u konkretnom životu.

Tekstovi prate liturgijsku godinu i podijeljeni su u tri cjeline: Na liturgijskome vrelu, Misliti duhovno te Duhovnost i kultura. Autor povezuje Božju riječ, crkvenu tradiciju, koncilske i papinske dokumente (osobito nauk pape Franje) s pitanjima suvremenoga života, kulture i društva. Posebno mjesto zauzimaju teme milosrđa, periferije, ekumenizma, brige za stvoreni svijet, sinodalnosti i euharistije kao izvora svake kršćanske suradnje.

Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima piše da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Ta je misao autora duboko zahvatila i odvela u obrnuto razmišljanje o Bogu, čovjeku i svijetu: Bog ne naređuje, nego silazi, razvlašćuje se i stavlja se u službu. Iz te kenoze rađa se suradništvo kao temeljni kršćanski modus vivendi – odnos Boga i čovjeka, čovjeka i Boga, vjernika međusobno te čovjeka sa zajednicom i svijetom.

Knjiga je posvećena blagopokojnom papi Franji, čiji je pontifikat obilježen upravo suradničkim, izlaznim i bratskim načinom crkvenoga djelovanja. Umjesto apstraktne teologije, autor nudi konkretne poticaje za život vjere koji se ostvaruje u služenju, dijalogu i odgovornosti prema bližnjemu.

Podnaslovom „Enciklika o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije“ papa Lav XIV. stavlja u središte dostojanstvo čovjeka, podsjećajući da nijedna tehnologija ne može zamijeniti ljudsku savjest, slobodu i odgovornost. Polazeći od temeljnih načela socijalnog nauka Crkve, enciklika razmatra izazove umjetne inteligencije, digitalne tranzicije, te poziva na odgovoran tehnološki razvoj koji poštuje dostojanstvo ljudske osobe i služi općemu dobru.

Završni dio dokumenta posebno ističe potrebu izgradnje civilizacije ljubavi, dijaloga i nade u vremenu velikih društvenih i tehnoloških promjena. Pisana jasno i pristupačno, enciklika je vrijedno štivo ne samo za teologe nego i za sve koji žele promišljati o odnosu vjere, etike i suvremenoga svijeta.

Hrvatsko izdanje objavljeno je u biblioteci Dokumenti (br. 205) Kršćanske sadašnjosti. Encikliku je prevela Tihana Semijalac, a teološki lektorirao Stjepan Baloban.

Gospina krunica nastala je jednog prosinačkog jutra 1931. godine u jednom dahu, kada ju je sv. Josemaría napisao neposredno nakon slavljenja mise. Na njezine je stranice prenio svoj primjer meditiranja otajstava života Isusa i Marije i moljenja krunice.

Skupa s razmatranjem petnaest otajstava (radosnih, žalosnih i slavnih), ponavljanjem Očenaša i Zdravomarije i Slavaocu, krunica postaje neprekidno djelo vjere, nade i ljubavi, klanjanja i zadovoljštine.

Na početku puta prema svetosti, čiji je vrhunac potpuna predanost Isusu, stoji ljubav puna povjerenja prema Mariji. Želiš li je ljubiti, moraš je upoznati – a najbolji način je moliti Gospinu krunicu što bolje i što pažljivije.

Ova mala, ali duboka knjiga idealan je pratitelj za svakoga tko želi moliti krunicu srcem – bilo da je početnik ili onaj koji već godinama traži dublji susret s Kristom i Njegovom Majkom.

Otajstva svjetla dodana su krunici mnogo vremena nakon nastanka knjižice Gospina krunica, a u ovom izdanju su dodana te su za ovaj dodatak izabrani neki od mnogih tekstova osnivača Opusa Dei.

U ovoj privlačnoj i dubokoj biografiji član Družbe sinova Bezgrešne (Concettini) Aurelio Mozzetta, CFIC, donosi sveobuhvatnu ljudsku i duhovnu priču sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića – mladog hrvatskog redovnika koji je u potpuno običnom svakodnevnom životu živio izvanrednu svetost. Od djetinjstva u Moslavini, preko rada u Grazu, do predanog redovničkog života u Rimu, Bonifacije pokazuje kako se Bog može tražiti i naći u najnormalnijim stvarima: u poslu, poslušnosti, molitvi i tihom služenju. Kao i drugi mladi sveci (Terezija iz Lisieuxa, Carlo Acutis, Ivan Berchmans, Marija Goretti…), i on je div Božje ljubavi življene u svakidašnjici.

Bio je doista izvanredan u običnim stvarima. Njegov život podsjeća nas da svetost nije rezervirana za iznimne okolnosti ni za velike geste, nego se rađa u jednostavnosti svakodnevice, u vjernom vršenju malih dužnosti i u neprestanom traženju Boga. Knjiga nas uvodi u srž njegove duhovnosti: slušanje Božje riječi, radost u bratstvu, predanost Crkvi i tihu, ali duboku ljubav prema siromasima i bolesnima.

„Onaj tko upozna Bonifacija, zaljubit će se u njega“, piše autor. Nakon čitanja ove knjige osjećat ćete kao da vam je postao brat i bliski prijatelj.

Tražitelj Boga topla je, nadahnjujuća i poticajna knjiga za sve koji žele otkriti kako se u današnje vrijeme može živjeti duboka vjera i radost u Bogu – u običnom, ali predanom životu.

Od velike su vrijednosti svjedočanstva samog utemeljitelja, blaženog Luigija Marije Montija, te snažna i svečana odluka kojom je Bonifacija predložio kao uzor za nasljedovanje: »Ne ustručavamo se predložiti ga kao primjer svima vama« zbog svih »vrlina i junaštva« koje je pokazao u životu i smrti.

Ova knjiga nije tek još jedna uspomena na mladog čovjeka koji je prerano otišao. Ona je snažan poziv – na život bez straha, na traženje onoga što je uistinu važno i na odbijanje površnog postojanja kada srce teži nečemu većem. Jer, kao što nas Pedro uči svojim primjerom, nije presudno koliko vremena imamo, nego što s njim činimo. A to može promijeniti sve.

Dok je studirao na sveučilištu, Pedru je dijagnosticiran agresivni rak. Unatoč teškoj bolesti, nastavio je živjeti punom snagom, s osmijehom i brigom za druge koja nikome nije otkrivala patnju koju je nosio. Njegova vedrina, unutarnja sloboda i duboka vjera u Krista pretvorili su patnju u dar – ponudio ju je za Papu i Crkvu. Posljednji dani, ispunjeni intenzivnom boli, bili su prožeti junaštvom, humorom i nepokolebljivom predanošću.

U predgovoru kardinal Arthur Roche (20. prosinca 2022.) piše: „Pred našim očima Pedro je, u Kristu i kroz Krista, postao mladić golemog rasta.“

Knjiga Nikad nisam bio sretniji dirljivo svjedočanstvo mladog sveca svakodnevice – idealna za mlade, obitelji i sve koji traže smisao i snagu u kušnjama života.