U ovoj privlačnoj i dubokoj biografiji član Družbe sinova Bezgrešne (Concettini) Aurelio Mozzetta, CFIC, donosi sveobuhvatnu ljudsku i duhovnu priču sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića – mladog hrvatskog redovnika koji je u potpuno običnom svakodnevnom životu živio izvanrednu svetost. Od djetinjstva u Moslavini, preko rada u Grazu, do predanog redovničkog života u Rimu, Bonifacije pokazuje kako se Bog može tražiti i naći u najnormalnijim stvarima: u poslu, poslušnosti, molitvi i tihom služenju. Kao i drugi mladi sveci (Terezija iz Lisieuxa, Carlo Acutis, Ivan Berchmans, Marija Goretti…), i on je div Božje ljubavi življene u svakidašnjici.

Bio je doista izvanredan u običnim stvarima. Njegov život podsjeća nas da svetost nije rezervirana za iznimne okolnosti ni za velike geste, nego se rađa u jednostavnosti svakodnevice, u vjernom vršenju malih dužnosti i u neprestanom traženju Boga. Knjiga nas uvodi u srž njegove duhovnosti: slušanje Božje riječi, radost u bratstvu, predanost Crkvi i tihu, ali duboku ljubav prema siromasima i bolesnima.

„Onaj tko upozna Bonifacija, zaljubit će se u njega“, piše autor. Nakon čitanja ove knjige osjećat ćete kao da vam je postao brat i bliski prijatelj.

Tražitelj Boga topla je, nadahnjujuća i poticajna knjiga za sve koji žele otkriti kako se u današnje vrijeme može živjeti duboka vjera i radost u Bogu – u običnom, ali predanom životu.

Od velike su vrijednosti svjedočanstva samog utemeljitelja, blaženog Luigija Marije Montija, te snažna i svečana odluka kojom je Bonifacija predložio kao uzor za nasljedovanje: »Ne ustručavamo se predložiti ga kao primjer svima vama« zbog svih »vrlina i junaštva« koje je pokazao u životu i smrti.

Von Kempis u ovoj knjizi predstavlja novog papu – čovjeka iza službe, kakvi ga poslovi čekaju i što možemo očekivati.

On je prvi Amerikanac koji predvodi 1.4 milijarde katolika diljem svijeta: Robert Francis Prevost, rođen 1955., izabran je za nasljednika pape Franje u iznenađujuće kratkoj konklavi te je uzeo ime Lav XIV.

Bio je poglavar augustinskog reda u Rimu i biskup u Peruu prije nego što ga je papa Franjo 2023. pozvao  u Rimskua kuriju, dao mu odgovornost za odabir katoličkih biskupa diljem svijeta te ga imenovao nadbiskupom i udijelio mu kardinalsku čast.

Njegovo se ime nije pojavljivalo na većini popisa favorita, međutim, sada su sve oči uprte u njega: Tko je on? Kako razmišlja? Kakvu povijest donosi sa sobom, što ga je oblikovalo, što mu je važno? Koji ga zadaci čekaju i kako se do sada pozicionirao? Što znači izbor njegovog papinskog imena? Što to znači za budući smjer Crkve?

Na sva ova pitanja odgovore potražite u knjizi Lav XIV.

»Ne treba zaboraviti najvažniju lekciju: ponovno iščitavati priču svojega života važno je kako bismo se prisjetili i nešto prenijeli onomu tko nas sluša. Kako bismo naučili živjeti, međutim, svi moramo naučiti ljubiti« (papa Franjo).

Pripovijedajući ovdje prvi put priču o svojem životu, osvrćući se na događaje koji su obilježili čovječanstvo u posljednjih osamdeset godina, papa Franjo otkriva porijeklo onih ideja koje mnogi smatraju odvažnima i koje ističu njegov pontifikat: od hrabrih izjava protiv siromaštva i uništavanja okoliša do poticaja upućenih svjetskim vođama kako bi zacrtali drukčiji smjer u pitanjima kao što su dijalog među narodima, utrka u naoružanju, borba protiv nejednakosti.

Od izbijanja Drugoga svjetskog rata 1939. godine – kada je budući papa imao gotovo tri godine – do naših dana, Jorge Mario Bergoglio vodi čitateljice i čitatelje za ruku prateći ih svojim sjećanjima na nesvakidašnjem putovanju kroz desetljeća. Papin glas, s njegovim vrlo osobnim sjećanjima, izmjenjuje se s glasom pripovjedača koji u svakom poglavlju rekonstruira povijesni scenarij u kojem se ona odvijaju.

Papinim riječima: »ŽIVOT izlazi na svjetlo dana ponajprije kako bi osobito oni mlađi mogli poslušati glas jednoga starijeg čovjeka i razmisliti o onome što je naš planet doživio, kako ne bi ponovili pogreške iz prošlosti. Sjetimo se, primjerice, ratova koji su harali i nastavljaju harati svijetom, sjetimo se genocida, progona, mržnje među braćom i sestrama različitih vjera! Koliko patnje! Kad stignemo do određene dobi, važno je, i zbog nas samih, ponovno otvoriti knjigu sjećanja i pamtiti, kako bismo učili gledajući u prošlost, kako bismo pronašli ono loše, ono otrovno što smo proživjeli, zajedno s počinjenim grijesima, ali i oživjeli sve ono dobro što nam je Bog poslao. To je vježba razlučivanja koju bismo svi trebali učiniti, prije nego što bude prekasno!«

U ovoj ćete knjizi pronaći obrise duše Josepha Ratzingera. Nastojao sam se prisjetiti onih trenutaka kada je, nenametljivo, otkrivao dubinu svojeg srca“, istaknuo je kardinal Sarah.

Ono što Sarah želi prikazati jest kako papa Benedikt nije bio zaokupljen prije svega strukturama, politikom ili modusima Crkve, nego avanturom susreta s Bogom: pozivom na okretanje od sebe prema Bogu, čija je bit jedina svjetlost.

Knjiga odiše tonom zahvalnosti i hommagea Benediktu XVI., kao dragocjen osvrt na njegovu duhovnost i intelekt:

„Zašto je, dakle, riječ Benedikta XVI. odjeknula tako snažno u tolikim srcima i dušama? Zasigurno je Joseph Ratzinger intelektualni genij, ali iznad toga, njegova riječ postala je duboko svećenička, ukorijenjena u riječi jedinoga Velikog svećenika kojeg je redovito posjećivao. Kako da u njegovu glasu ne čujemo odjek onoga Kristova učenja na galilejskim ulicama?“ piše kardinal Sarah.

Nakon niza eseja o Ratzingeru, knjiga Mnogo nam je darovao također predstavlja izbor tekstova i propovijedi koje je napisao sam pokojni papa, a koje je kardinal Sarah priredio kao „duhovni itinerar“ za molitvu. Ova djela nas pozivaju da slijedimo Isusa u vlastitim životima – tijelom, dušom i duhom – sve do nakraj zemlje.

„Možda ćete otkriti neočekivanog, nepoznatog Benedikta XVI.“, predlaže kardinal Sarah. „Njegovo učenje i njegov primjer su kontinent, još uvijek neistražen, gdje će Crkva moći pronaći hranu dugo vremena.“ Ovo nije obična biografija, već – Sarahovim riječima – „portret sveca“.

Pun ljubavi za Isusa i euharistiju, i potpuno posvećen Djevici Mariji koja je bila „žena njegova života“, Carlo je bio duhovit, radostan i obziran dječak koji je osobito mislio na one najsiromašnije. Veliku je ljubav i zanimanje gajio za euharistijska čuda o kojima je izradio internetsku izložbu koja je na brojnim jezicima obišla svijet.

Ipak, tek osam dana nakon objavljivanja izložbe, mladić je 2006. godine preminuo od silovitog oblika leukemije. Po Carlovu su se zagovoru ubrzo nakon njegove smrti dogodila brojna čuda, a od 2016. godine o njima svjedoče i autori ove knjige.

Ova prva cjelovita biografija mladog svetca uranja nas u Carlovu svakodnevicu posredstvom autentičnih anegdota, onoga što je sâm govorio i svjedočanstava onih koji su ga poznavali. Uz to, djelo donosi i priče o malim i velikim čudesima ostvarenima po njegovu zagovoru, kao i petnaest Carlovih razmatranja. Sve će nam to pomoći shvatiti kako je mladić postao »vatrena duša«.

Autori knjige Carlo Acutis, Marie i Jean-Baptiste Maillard, od 2015. godine u udruzi Lights in the Dark djeluju nasljedujući Carlovo poslanje. Svoje duhovno prijateljstvo s mladim svetcem dijele na internetskoj stranici posvećenoj njegovim čudesima (miraclesdecarlo.com) i YouTube kanalu s videoprilozima o euharistijskim čudesima o kojima je Carlo pripremio izložbu. Godine 2018. pokrenuli su i nevidljivi samostan Carla Acutisa za molitvu.

Knjiga, na više od 270 stranica, donosi i Carlove „alate za svetost“ koje je često spominjao, službenu molitvu Carlu Acutisu, kao i Predgovor koji je napisala njegova majka, Antonia Salzano Acutis.

Ivan Pavao II. ubrojio je Charlesa de Foucaulda među »one koji su svjetlom i snagom Duha imali vrlo veliki utjecaj na sveukupni život Crkve«.

Originalnost ove knjige Isusove male sestre Annie jest u tome što se pretežito temelji na mnogobrojnim pismima i zapisima Charlesa de Foucaulda, rekonstruirajući i prikazujući najvažnije događaje njegova života, koji su postupno oblikovali njegovu osobu i specifičnu duhovnost.

Na početku trećeg milenija brat Karlo čuva otvorenim put kontemplacije i molitve koje su prijeko potrebne za vjerodostojan kršćanski život, utirući tako novi put za evangelizaciju na način koji neće biti trijumfalistički, nego ponizan, srdačan, jednostavan i bratski: »biti apostol sa svima bez iznimke, dobrotom, nježnošću, bratskom ljubavlju, poniznošću i blagošću« (pismo Josephu Hoursu, 3. svibnja 1912.).