Petom knjigom radijskih meditacija Anton Šuljić nastavlja svoja traganja i osluškivanja duhovnosti blagdana i svagdana ostajući trajno na kršćanskoj matrici i na evanđeoskim nadahnućima. Knjiga je naslov dobila po jednoj meditacija za koju autor smatra da u stanovitom smislu odgovara kako temeljnom određenju ovih tekstova tako i njegovim vlastitim propitivanjima, ali i traganjima dobroga dijela čitateljstva.

Radost se obično doživljava vanjskom, da ne kažemo, površinskom pojavom. No, ona, ako je istinska, na površinu uvijek dolazi iz dna bića, iz dna duše. A u tim se dnima može tkati uljuđena duhovnost s ljupkim i radosnim ljudskim licem; duhovnost koja titra na evanđeoskim strunama… Upravo o takvim titrajima autor i piše.

Štoviše, kako i sam navodi, nastojao je da njegov pristup temi bude otvoren i drugim, možda manje konfesionalno obojenim, slušateljima i čitateljima. Dapače, ovi su tekstovi, prema autorovu priznanju, u nekom općem određenju u prvome redu namijenjeni simpatizantima, dakle onima koji i jesu i nisu uvjereni kršćani, koji traže i kopaju… Utoliko ovi tekstovi, kao uostalom i drugi u njegovim knjigama, nastoje biti dijaloški i prema vjernicima drugih denominacija, ali i prema onima koji sebe ne mogu nazvati vjernicima, a koji imaju neku svoju duhovnost i nalaze se na putu traženja.

Anđeli su slike dublje, trajne čežnje za pomoći, ozdravljenjem i spasenjem koji ne dolaze od nas samih. Lijepo je zamisliti da će nas kroz godinu dana koja dolazi pratiti anđeo vjernosti ili anđeo nježnosti, da nam Bog šalje anđela koji će nas uvesti u tajnu smirenosti ili ljubavi. Kroz različite vrline koje autor u knjizi 50 anđela za dušu pridaje pojedinim anđelima na jednostavan su način opisane snage koje oblikuju naš život, potencijali koji ga preobražavaju, koji nas mogu više suobličavati izvornoj slici, onome kakvi bismo mogli i trebali biti. Ti potencijali transformacije izlaze nam ususret u liku anđela.