Autor, Adalbert Rebić nalazi korijene euharistijske gozbe u židovstvu Isusova vremena te stoga euharistiju tumači poglavito u svjetlu židovske pashalne večere kakva je bila i Isusova posljednja večera. Židovska pashalna večera jest pralik kršćanske euharistije. Tu se nalaze židovsko-kršćanske poveznice koje mogu biti polazište za međureligijski dijalog.

Knjiga Biblijski i crkveno-povijesni vidovi euharistije i križa pokazuje potom koju je ulogu euharistija imala u životu ranog kršćanstva te što o euharistiji uči Drugi vatikanski koncil. Raspravi o euharistiji autor dodaje prikaz povijesti Križnoga puta, opis Golgote ili Kalvarije, mjesta Isusova raspeća, te raspravu o ranim židovskokršćanskim znakovima za Isusa i o križu.

Ova knjiga predstavlja treći svezak u planiranome nizu od ukupno četiri knjige Uvoda u knjige Staroga zavjeta istog autora.

Ovaj svezak obrađuje sedam starozavjetnih mudrosnih i poetskih knjiga onim redoslijedom kojim ih donose suvremena katolička izdanja Biblije. Svaka od ovih sedam knjiga obrađena je u zasebnom poglavlju: Knjiga o Jobu (drugo poglavlje), Knjiga Psalama (treće poglavlje), Knjiga Izreka (četvrto poglavlje) Knjiga Propovjednikova (peto poglavlje) Pjesma nad pjesmama (šesto poglavlje), Knjiga Mudrosti (sedmo poglavlje) i Knjiga Sirahova (osmo poglavlje).

U ovome svesku nalaze se još tri poglavlja koja obrađuju sljedeće teme: Općenito o biblijskoj mudrosti (prvo poglavlje), Personificirana, poosobljena Mudrost (deveto poglavlje) te Mudrosna književnost u Egiptu i u Mezopotamiji (deseto poglavlje).

U knjizi se nalazi i jedan ekskurs s naslovom Poetski jezik i književne vrste psalama.

Pisac se služio najrelevantnijom i najsuvremenijom literaturom u priređivanju ove knjige, ali sadrži i izvorne elemente koji su utkani u prikaz pojedinih mudrosnih i poetskih knjiga.

Prva knjiga Ljetopisa osobito ističe ulogu i značenje kralja Davida u izraelskoj povijesti, ali i znatno šire – za povijest spasenja. Autor je u istraživanje njegova utjecaja pošao i s činjenice da je njegov opus kod nas vrlo malo ili nikako istražen.

„Koristeći se komparativno-analitičkom metodom, autor Stjepan Rusan dešifrirao je i rekonstruirao metodu kojom se služio ljetopisac u prikazu kralja Davida u Prvoj knjizi Ljetopisa“, piše o knjizi Božo Lujić, dok Domagoj Runje ističe da je „ovom knjigom Stjepan Rusan dao novi i svjež doprinos na hrvatskom govornom području, na kojem tema utjecaja kralja Davida u Prvoj knjizi Ljetopisa nije do sada tako iscrpno obrađena“.

Darko Tepert potvrđuje tu činjenicu i ističe da je autorova namjera bila „prikazati kako ljetopisac vidi Davidovu osobu, pri čemu se služio usporednom analizom tekstova u kojima Davida portretira deuteronomistička povijest, napose Knjige o Samuelu i Knjige o Kraljevima s jedne strane te Prva knjiga Ljetopisa s druge.

Autor zaključuje da ljetopisac ‘preko idealne Davidove slike želi poučiti vjerničku zajednicu svojega vremena o ispravnom odnosu prema Jahvi’“.

Hermenutika Staroga zavjeta u Novom znači evangeliziranje, navještaj evanđelja, Isusa i to uskrsloga. Znači uputiti na Put, tj. da postanu kršćani koji su se tako nazivali. Cilj je Isus, Uskrsli, odnosno uskrsnuće. Autor ove knjige egzegezom starozavjetnih tekstova o Hramu u Novom zavjetu upućuje čitatelja na nakanu hagiografa kako bi se moglo poruku aktualizirati i primjenjivati u životu Crkve. Poput Filipa iz Djela apostolskih autor želi ovom knjigom čitatelja uputiti u Pisma o Hramu u Novom zavjetu, i to u svjetlu događaja Isusa Krista, kako bi čitatelju pokazao na koji se način ona odnose na Isusa Krista. Djelo Dom za sve narode pruža jedan od uvida u formiranje teologije Novoga zavjeta jer govori o samoshvaćanju crkvene zajednice u odnosu na starozavjetno ishodište iz kojega je potekla i čiju baštinu pokušava revalorizirati u svjetlu iskustva uskrsloga Isusa Krista. Kao takva, knjiga pruža uvid u značajne teme iz područja nastanka prve crkvene zajednice, ali isto tako pruža novo svjetlo na starozavjetnu baštinu kojom se Crkva hranila.

Autor Mario Cifrak, OFM, pročelnik je Katedre Svetog pisma Novoga zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Postigao je licencijat iz biblijskih znanosti na Papinskome biblijskom institutu u Rimu i doktorat teologije u Freiburgu/i. Br., u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno je već nekoliko njegovih djela.

Kako preuzimati i kako koristiti eKnjige Kršćanske sadašnjosti pogledajte OVDJE

U detaljnom i jasnom uvodnom dijelu autor raspravlja o povodu i okolnostima nastanka Poslanice, o odnosu Jeruzalema i Rima kao različitih središta prema kojima se Pavao trebao odnositi, o iznimno zanimljivom i složenom pitanju početka kršćanske zajednice u Rimu, o odnosu tzv. slabih i jakih u rimskoj kršćanskoj zajednici.

Osobito je vrijedno poglavlje koje se bavi teološkom naravi i značenjem Poslanice Rimljanima s prosudbama povijesti tumačenja Poslanice, ali i autorovim vlastitim promišljanjem i zaključivanjem, koji ovo Pavlovo djelo smještaju u njegov povijesno-teološki kontekst.

Važan je i autorov novi hrvatski prijevod Poslanice Rimljanima. No posebnu i dosad nedostignutu vrijednost ima komentar koji se zaustavlja uz svaki redak i daje mu lingvističko, povijesno, stilsko i teološko tumačenje.

Knjiga ima i svoju važnost na širem kulturološkom planu. Naime, već tijekom nekoliko stoljeća prisutna negativna društvena stvarnost antisemitizma, kao i nerazumijevanje odnosa Crkve i Izraela u vrijeme nastanka i oblikovanja kršćanstva, kroz pero bibličara sada dobivaju nove odgovore.