Pitanje o dodijavanju i nije tako plošno kako se može činiti u prvi mah. Prema službenom nauku Crkve, Bog se u Kristu poistovjetio sa svakim čovjekom pa, dodijavamo li ljudima, i Bogu dodijavamo. Dodijavanje kao biblijska kategorija i više je od pukog grintanja i zanovijetanja. Riječ je o pokušaju nametanja Bogu naših rješenja i naše logike, našeg vrijednosnog sustava i naših prioriteta – a to su već i ljudska i vjerska iskušenja.

Tekstovi ove knjige pokušavaju otkrivati takve zamke i nastoje nuditi neke poticaje za korake prema osobnijoj i zauzetijoj vjeri u okolnostima u kojima već živimo.

Autor u uvodu, među ostalim, kaže: „Pišući ove uvodne retke, a nakon što sam prikupio tekstove izgovorene kao duhovne misli na Hrvatskome radiju tijekom proteklih nekoliko godina (2012. – 2017.), nekako mi se stalno nameće pitanje: Dodijavam li čitateljima ovim pisanjem? Jer ako dodijavam čitateljima, što znači, ako im svojim pisanjem ne mogu barem u nečem biti ohrabrenje, poticaj ili neka vrsta pomoći – tada je to pisanje radi pisanja (ili eventualno radi dodavanja još jedne bibliografske jedinice na konto vlastite slavičnosti), što onda znači da im dodijavam (…) Dodijavam li dakle vama, dodijavam i Bogu. Obraćam li se samo „svojima“, a dodijavam li onim „drugima“ – i Bogu dodijavam. Drugi (i drukčiji) su mjera i ogledlo vlastite vjere. Vjere ustvari i nema ako nisu uključeni Drugi i drugi. U ovom slučaju su svi ljudi taj drugi“.

Autor ovom knjigom Boriti se i ljubiti nastoji pridonijeti rješenju problema krize identita muškarca koja se osjeća u posljednjih 20-ak godina, tj. otkad se jače razvila samosvijest žena te poljuljala dotadašnje izrazito patrijarhalno shvaćanje uloge muškarca u društvu i obitelji. Ovaj problem svjesno promatra iz dvije perspektive: moderne psihologije i biblijske perspektive. Prva se općenito očituje u kvalificiranom razlaganju problematike i prožimanju teksta onim što su na tu temu izrekli psiholozi raznih škola. Druga je zastupljena u vidu osamnaest biblijskih likova muškaraca, od Adama, preko nekih starozavjetnih aktera, do Isusa, koji su predstavljeni prema glavnim i, kako će autor u Uvodu naglasiti, arhetipskim (u psihološkom smislu C. G. Junga) crtama. Autor naglašava da progovara kao muškarac koji se obraća muškarcima, a njegova želja i nada je da će muškarac, čitatelj, u biblijskim arhetipima pronaći onaj koji mu najbolje progovara i otvara putove upoznavanja vlastite muškosti i njezine snage kojom je u stanju preobražavati svijet na bolje.

U knjizi Dobri menadžer sakupljeni su tekstovi Antuna Šuljića nastali za potrebe vjerskih radioemisija. Riječ je o kratkim duhovno poticajnim tekstovima, pričama i razmišljanjima za šire čitateljstvo, u kojem svaki vjernik može pronaći nešto s čime bi se poistovjetio, upoznao, ohrabrio.

U Predgovoru ovih poruka nekadašnjega kapucinskog provincijala, njegov mlađi brat o. Bono Zvonimir Šagi piše kako je Tomislav Janko bio „jako strog i kao provincijal“ nekadašnje dvojezične Ilirske kapucinske provincije u kojoj su bili Hrvati i Slovenci, a koja je osnovana po završetku Prvoga svjetskog rata 1921. godine i ukinuta nakon završetka Drugoga vatikanskog koncila 1967. godine. „Kao provincijal Tomislav je pisao vrlo poticajne duhovne poslanice o duhovnosti redovničkog i kršćanskog života, obično povezane uz Božić, uz Uskrs i nakon vizitacija. To je bilo jako pedantno i duboko duhovno. Te smo pobudnice uvijek zajedno čitali“, piše o. Bono i podsjeća da je to vrijeme (1955. – 1958.) bilo obilježeno liturgijskom reformom kada je papa Pio XII. uveo vazmeno trodnevlje i uskrsno bdjenje. „U svemu nam je pater Tomislav bio učitelj i podupiratelj, ali i vrlo oštar kritičar. Držimo da poruke i misli koje pronalazimo u provincijskim pismima i poslanicama Tomislava Janka Šagija imaju trajnu duhovnu vrijednost za svakoga kršćanina koji želi autentično slijediti Isusa Krista, a osobito snažan poticaj mogu biti za sve one koji su odabrali put duhovnoga zvanja i predanja Gospodinu“, piše o. Bono. Knjigu su zajedno izdali Kapucinski samostan svetoga Mihaela i Kršćanska sadašnjost, a objavljena je u prigodi 20. obljetnice autorove smrti.

Knjiga Svetost kao pjesma svojevrstan je životopis fra Ivana Perana, objavljena po navršavanju stote obljetnice rođenja ovoga sluge Božjega, ali i u prilici očekivanoga zaključenja Postupka na dijecezanskoj razini, prvoga i temeljnoga posla u Postupku za proglašenje blaženim i svetim. I sam podnaslov knjige na tragu je svetosti fra Ivana: Čudesan životni put sluge Božjega fra Ivana Perana. Njegova životna staza ide od Kaštel Staroga, u kojem je rođen, preko Poljuda, Badije, Dubrovnika, Košljuna, Zadra, sve od formacije, služenja u raznim službama, do smrtne osude i pomilovanja od strane komunističkoga režima.

“Fra Ivanova staza života je jasna, harmonično blistava i lijepa. Zašto? Jer je proživio dva života”, piše u predgovoru knjige mons. Marin Barišić, najavljujući uzbudljivu, netipičnu, dinamičnu nit fra Ivanova života koja se proteže i cijelom ovom knjigom.

Četvrto izdanje knjige Budni budite i molite potvrđuje koliko je zanimanje čitatelja za knjige Tomislava Ivančića. Knjiga je plod više predavanja koje je autor održao voditeljima molitvenih skupina koje je okupljao od 1975. godine sve do svoje smrti. No, knjiga je namijenjena svima koje zanima molitva kao iskustvo Božjega djelovanja u svijetu. Ona će dobro doći svima koji traže smisao, „koji žele probiti imanenciju i pronaći onoga koji se tajanstveno skriva i otkriva u svijetu“, piše još 1986. godine prof. Ivančić. “Neka ova knjižica posluži svim tragateljima za molitvom i dubljim doživljavanjem Boga”, poručio je autor. “Svijet je Božji, Crkva je Božja, i mi smo Božji. Stoga je u svijetu moguće raditi ispravno, sa sigurnošću u budućnost i opstojnost našega djela samo ako gledamo Boga u lice. Bog ide ispred nas. Mi ćemo uvijek zaostajati ako budemo gledali u ljude, u sebe i u probleme oko sebe. Dok gledamo u Boga, mi idemo.”

U knjizi eseja prof. dr. sc. Ivice Žižića Marginalije, zapisi o svećeništvu riječ je o člancima što što ih je autor objavljivao u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije tijekom 2018. godine. Tematski raznolika, a u cjelini jedinstvena knjiga razvija se kroz jedanaest poglavlja: Pisati o svećeništvu; Svećenički identitet; Svećenik u javnosti; Svećenik – čovjek (od) riječi; Svećenik i mudrost stola; Svećenik u vremenu;  Svećeničko prijateljstvo; Krhkost i snaga; Svećenik i žrtva; Svećenik pred smrću; Svećenik na putu. Predgovor je napisao doc. dr. sc. Boris Vulić, glavni urednik đakovačkog Vjesnika.

Razmišljanja prof. Žižića sadržana u ovoj knjizi odlikuju se prodornom egzistencijalnom analizom životnih stanja i (ne)prilika suvremenoga svećeništva, zrelom teološkom argumentacijom i nadasve dotjeranim literarnim stilom. Opredijelivši se za metodu pogleda s ruba (marginalija) s jasnoćom i odvažnošću, autor je zašao u zbilju svećeništva nošen zanosom uvjerenja da je moguće svećeništvo živjeti s više radosti i ljepote, a s manje boli i tragedija.

U Žižićevim tekstovima vidljiva je majstorija povezivanja spoznaja iz različitih područja (teologije, filozofije, umjetnosti, književnosti…), kao i duboko sondiranje velikih i teških tema (kao primjerice Svećenik i žrtva), koje autor proniče do dna vodeći čitatelja po nečuvenim krajolicima mudrosno-teoloških spoznaja. Tekstovi prof. Žižića djeluju introspektivno, udubljuju u svijet u kojem se riječi i slike stapaju u iskustva radosti i kliktaja, ali i sućuti i krhkosti, vedra nadanja i nadasve duboka pouzdanja kojim autor vraća svećenicima vjeru da je njihova služba u ovome svijetu itekako potrebna. U svakom od svojih razmišljanja autor znalački uvodi u katarzične zapletaje stavljajući svećenike (ali i one koji to nisu) nerijetko u svjetlo (nekomotne) istine koja oslobađa i daruje novi duh autentičnosti.

I na kraju, autor je ovu iznimnu teološku i životnu „povijest duše“ posvetio splitskoj Crkvi, kao poruku i ohrabrenje svima onima kojima je svećeništvo više od uloge – poziv i poslanje skrbiti, pjevati i blagoslivljati (Svećenik na putu).

Knjiga duhovnih misli sestre Veronike Mile Popić predstavlja svojevrsni vademekum vjerničkog i kršćanskog života. Riječ je o šezdeset „duhovnih medaljona” po jeziku i stilu kristalne čistoće. Iz njih izlazi topla i blaga svjetlost čestitog, svetog, kreativnog i zanimljivog života nadahnutoga riječju Svetoga pisma, a na poseban način odsijeva na licima biblijskih likova i svetih žena i muževa iz duge povijesti i bogate baštine kršćanske duhovnosti.

U knjizi Zrenje riječi se mogu naći misli značajnih osoba velikog uma i duha kao što su Pascal Bruckner, Pierre Teilhard de Chardin ili Rainer Maria Rilke. U knjizi ima i više primjera ostvarenog i uzornog života kao što su: Antun Pustinjak, Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, sveta Gertruda, Ivan od Križa, Vinko Paulski i Lujza de Marillac.

Zbirka duhovnih misli sestre Veronike može se promatrati kao svojevrsni liturgijski vodič kroz svakidašnji kršćanski život. Ona može biti mali, ali vrlo koristan duhovni priručnik za one koji svojim životom žele ugoditi Bogu.

Nakon vrlo dobro primljenih knjiga Bog ili ništa i Snaga tišine, provjereni dvojac, kardinal Robert Sarah i novinar Nicolas Diat nastavljaju svoje razgovore.

Sam kardinal Sarah, pišući predgovor ovoj knjizi Zamalo će večer i dan je na izmaku– a pisao ga je 15. veljače 2019. godine, navodi: „Zašto se ponovno javljam za riječ? U svojoj posljednjoj knjizi pozvao sam vas na šutnju. Ja, međutim, više ne mogu šutjeti. Ne smijem šutjeti. Kršćani su zbunjeni. Svakog dana, sa svih strana stižu pozivi u pomoć od onih koji više ne znaju što da vjeruju. U Rimu svakog dana primam svećenike koji su obeshrabreni i povrijeđeni. Crkva prolazi kroz mračnu noć. Oko nje se ovija tajna zla i zamagljuje njezin pogled. Iz dana u dan stižu nam najstrašnije novosti. Ne prođe ni tjedan, a da se ne otkrije neka spolna zloporaba. Svako od tih otkrića djeci Crkve rani srce. Kao što je govorio Pavao VI., k nama prodire Sotonin dim. Crkva koja bi morala biti mjesto svjetla, postade mračna jazbina. Ona koja bi morala biti sigurna i tiha kuća, evo posta špilja razbojnika! Kako da otrpimo da su se među nas, u naše redove uvukli grabežljivci?“ To, ali i mnoge druge okolnosti, bile su povod da kardinal Sarah snažno i zauzeto progovori o mnogim temama u kojima  obrazlaže razne krize: krizu vjere, krizu svećeništva, krizu Crkve, krizu identiteta pa zatim mržnju prema čovjeku i prema životu, da bi se upitao kamo ide svijet, dotaknuo se krize Europe i zabluda Zapada, sutona hrabrosti i smrtonosnih utopija. On progovara i o varavim čarima tobože emancipiranog života, o licu postmodernih demokracija i kapitalizmu kao i o posmrtnome maršu dekadencije te slobodi vjere. No, kardinal Sarah ne ostaje samo na razobličavanju kriza i zala već nudi i odgovor u poglavljima u kojima progovara o tome da Bog otvara svoju ruku, nudi rješenja za izlazak iz krize i optimistički se pouzdaje u Božje vodstvo.

Knjiga je objavljena kao 8. svezak u nizu Razgovori i svjedočanstva biblioteke Polazišta Kršćanske sadašnjosti.