Slovnica hebrejskog jezika s čitankom pisana je za studente teologije, kao i za samouke entuzijaste. Općenito postoji potreba da se temeljito izuči prastari hebrejski jezik kojim se Bog, zajedno s nadahnutim piscima, poslužio da izrazi odnosno prenese u ljudski govor svoju božansku misao. Ovu je slovnicu Adalbert Rebić sastavio kako bi olakšao studij hebrejskog jezika i približio ga modernom europskom mentalitetu, a građena je prema modernim metodama učenja jezika.

Kako preuzimati i kako koristiti eKnjige Kršćanske sadašnjosti pogledajte OVDJE.

Ovom knjigom dobili smo na hrvatskome jeziku ono što nam je nedostajalo: Na jednom je mjestu objavljen pregled prevođenja Svetoga pisma na hrvatski jezik, od najstarijih lekcionara pa sve do suvremenih prijevoda sa glavnim naglaskom na hrvatskim prijevodima Novoga zavjeta od 20. stoljeća. Na temelju raščlambe odabranih tekstova iz Biblije – kao jednoga od najvažnijih djela hrvatske kulture – autorica ovom knjigom želi pokazati kako jezične inačice istoga teksta mogu različito djelovati na značenje rečenične i nadrečenične cjeline.

„Takva sustavna i detaljna istraživanja vrlo velika broja prijevoda i njihovih mijenjanih izdanja još nije bilo u hrvatskome jezikoslovlju“, kaže o knjizi prof. dr. sc. Zrinka Jelaska.

Akademik Josip Bratulić pak tvrdi: „Ovo je jedno od rijetkih znanstvenih djela koje se bavi razlikama u hrvatskim prijevodima, pri čemu po broju analiziranih prijevoda i njihovih inačica daleko nadilazi dosadašnje radova. Od 98 pregledanih prijevoda pokazalo se da ih 45 ima bar neke razlike, a pojedini velike. Djelo je namijenjeno proučavateljima hrvatskoga jezika, ali i proučavanju hrvatske biblijske tradicije. Može poslužiti i kao visokoškolski udžbenik za proučavatelje povijesti hrvatskoga jezika i kulture, kao i za proučavatelje biblijske problematike u hrvatskom narodu“.

Biblijska imena kakva danas poznajemo ušla u hrvatski jezik ih hebrejskih izvora te iz grčkih i latinskih prijevoda, odnosno hrvatskih prijevoda Biblije. Može se čak postaviti pitanje koliko su izvorna imena uistinu hebrejska a koliko su preslovljavana, jer su se tijekom tisućljeća burne prošlosti mijenjala pod egipatskim, babilonskim, asirskim, perzijskim, grčkim i latinskim utjecajima te su tako ušla u suvremene svjetske jezike koji su ih također prilagođavali.

Biblijska imena s kojima smo se srodili od prvih prijevoda Biblije na hrvatski jezik pa do današnjega prijevoda na standardni hrvatski jezik u Zagrebačkoj Bibliji slavenizirana su, odnosno kroatizirana imena, i kao takva su ovdje prikazana – njih 145 ženski i 1787 muških imena.

Autorica u uvodu daje osnovne upute o uporabi imena te zatim donosi abecednipopis svih muških i ženskih imena kakve susrećemo u Bibliji. Mnogima će dobro poslužiti ovaj sažet i pregledan popis, a među ostalima studentima teologije, pastoralcima, ali i roditeljima koji se budu odlučivali svome djetetu dati neko od biblijskih imena.

Autor se već duži niz godina bavi „etiketama“, dotično onim pojmom koji označava negativni i neargumentirani sud, o čemu piše u Kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana

„Najveća je predrasuda kad misliš da nemaš predrasuda. Najmanje predrasuda imaju oni koji znaju da imaju predrasuda, računaju s tim i čitavoga života nastoje da, upoznavajući druge ljude, smanje svoje predrasude na minimum. Nažalost, to nije sasvim moguće pa nas povijest uči da su predrasude imali svi, čak i najmudriji filozofi, i najlucidniji kritičari društva. Paradoksalno, manje predrasuda od njih imaju samo oni sveti, naivni, čista srca, koji baš i nisu mnogo ‘informirani’, pa samim tim imaju i manje predrasuda, dakle, oni dobrodušni i sveti, koji čovjeku pristupaju bez preduvjerenja, jer su ionako sve odbacili od sebe. No, ovo nije priča o tome kako predrasude unaprijed izbjeći, nego kako ih naučiti i upoznati, te, post festum, smanjiti“, piše autor u uvodu.

Josip Sanko Rabar je diplomirao filozofiju i sociologiju, pjesnik je, prozaist, esejist, kritičar, scenarist i publicist.