Ova knjiga zabavna je zbirka priča o „sjajnoj trojki“ prijatelja – a to su Divljan Šumski, divlje dijete šume, Zorko Televizorko, dječak koji nikamo ne ide bez svojeg mobitela, i Ivana na Rolama, pametna i brižna djevojčica. Autorica Dubravka Rovičanac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja se istaknula u pisanju za djecu i mlade, nije napisala samo zabavnu, nego nadasve poučnu i produhovljenu knjigu priča. Zbivanja u kojima sjajna trojka sudjeluje na rubu su nestvarnog, ali sa stvarnim brigama i problemima u kojima će se djeca i mladi školske dobi lako prepoznati.

Iz ovih priča isijava kršćansko nadahnuće koje će čitatelje potaknuti na razmišljanje te otmjen stilski izričaj koji će obogatiti njihov rječnik. Svraćajući pozornost na ono bitno, uz lijepe ilustracije u boji koje potpisuje Ante Čulo, ove će priče barem nakratko ponijeti dušu u lijepi svijet mašte.

Knjiga Autoškola za kršćane poziva nas na avanturu putovanja kršćanskom magistralom. Ohrabruje nas da čak ni u nepovoljnim i otežanim uvjetima vožnje ne smetnemo s uma ljepotu susreta s konačnim Ciljem. Autor Nikola Kuzmičić, dugogodišnji »instruktor vožnje«, na domišljat i zabavan način povlači paralele između pojmova iz priručnika za vozače i kršćanskog života, usmjeravajući čitatelja na sve ono što je bitno da bi se mogao slijediti pouzdan put – Put i Istina i Život – po kojem se dolazi k Ocu. Tako i ovom knjigom Kuzmičić potvrđuje svoju rado isticanu misao da nam sve na ovome svijetu govori o Bogu i može poslužiti za govor o Bogu.

Nikola Kuzmičić (Zastražišće, 1968.), diplomirani teolog, vjeroučitelj i dugogodišnji suradnik Kane.

U knjizi Na putu za Emaus upoznao sam nju. Svoju Domovinu sabrane su kratke priče koje je autor tijekom petnaest godina objavljivao u reviji Kana, a koje su izazvale pozitivne odjeke kod čitateljstva. Madunićeve priče su tople i poučne, njegovi su junaci obični ljudi, a vrijeme događaja svakidašnjica.

U priče su utkani ljudi koje autor susreće i nastoji voljeti gledajući ih evanđeoskim očima. Ima tu fine kritike društva i suvremenoga konzumerizma, zanimaju ga socijalne teme, odgoj, školstvo, kultura, društvo, mladi, osamljeni, stari, bolesni, branitelji, utakmice, mobiteli, vjera, Bog… Čitatelje upoznaje s mnogim hrvatskim mjestima, kako malima tako i velikima, a naći će se i pokoja povijesna tema.

Madunićevo putovanje u Emaus na kojem susreće, otkriva i zadivljen promatra svoju Domovinu zapravo je opće mjesto koje nas čini više ljudima i više svojima. Zato je dobro čitati i prepričavati njegove priče.

Slavica Dodig, umirovljena sveučilišna profesorica, autorica niza recentnih knjiga i znanstvenih radova iz područja medicinske biokemije, koji već godinama dobivaju istaknuto mjesto u svjetski relevantnim znanstvenim časopisima, posljednjih se godina nenametljivo spisateljski profilirala knjigama trajne vrijednosti koje, svaka na svoj način, znalački skreću čitateljsku pozornost na Bibliju kao tematski i stilski šaroliko štivo.

Pred nama je knjiga koja proučava djetinjstvo i mladenaštvo u biblijskim tekstovima. Riječ je o biblijskoj antropologiji djetinjstva, mladoj znanstvenoj grani koja proučava život djece u nekoj zajednici, njihovo mjesto i ulogu u društvu.

Pod pojmom biblijske antropologije djetinjstva moglo bi se u širim okvirima podrazumijevati proučavanje svih značajki djetinjstva u biblijskim vremenima na ograničenom zemljopisnom prostoru. U užem smislu, ona podrazumijeva proučavanje biblijskih tekstova koji govore o životu djece i mladih od prvih trenutaka njihova života, odrastanja i odgajanja, sve do mladenaštva i ulaska u bračnu zajednicu, kada prestaje jedno životno razdoblje, a započinje drugo, odgovornije razdoblje čovjekova života.

Brojna su pitanja biblijske antropologije djetinjstva, npr. Što biblijski tekstovi govore o začetku djetetova života? Kakav je bio odnos očeva i majki prema djeci u njihovu odrastanju? Kakva su bila djeca? Kakav je suživot postojao među braćom? Koliko se patrijarhalno društvo brinulo da djeca u prilično kratkom razdoblju djetinjstva izrastu u poštene, časne i vrijedne ljude koji će, kada prispiju u odraslu dob i preuzmu vodeću ulogu u svojoj zajednici, činiti sve da zajednica, kako mala tako i ona velika, raste, razvija se i napreduje na korist svih? Što u izričajnom smislu znači metafora dijete Božje?

Prema autoričinim riječima, ova je knjiga „samo mali korak i skroman pokušaj na putu do mogućih odgovora na neka od postavljenih pitanja, nadam se da bi ipak mogla biti poticaj za buduća promišljanja o ulozi djece u biblijskim vremenima, osobito o metaforičnosti djece u kontekstu povijesti spasenja“.