O Bogu i ljudima te odnosu koji postoji između Boga i ljudi, i ljudi međusobno, teološki je moguće promišljati polazeći od različitih vidova. Jedan od tih vidova je i milosrđe. Shvaćanje milosrđa ne bismo trebali reducirati samo na sredstvo ili način Božjega djelovanja koje bi trebalo ublažiti njegovu pravdu. Milosrđe je prije svega način kršćanskoga življenja (modus vivendi). Autor u knjizi donosi svoja duhovno-teološka promišljanja o Zazivima Božjem milosrđu, na temelju Dnevnika svete Faustine, ali usporedno i Katekizma Katoličke Crkve, nastojeći da ona dovedu štovatelje i pobožnike Božjega milosrđa do dubine, visine, širine i dužine Božjega milosrđa te ih oplemene kako bi se kroz prizmu Božjega milosrđa pouzdali u sve ono što Crkva vjeruje i naviješta na Božju slavu i na spasenje svih ljudi.