Ovaj zbornik donosi priloge sa znanstvenoga skupa u prigodi 400. obljetnice dolaska kapucina – ovoga najmlađeg ogranka franjevačkog reda, osnovanog 1528. godine – u Rijeku. Prilozi su podijeljeni u tri tematske cjeline: iz riječke kapucinske prošlosti, iz knjižnice riječkoga kapucinskog samostana te općenito iz hrvatske kapucinske prošlosti.

Ovi radovi iznose na vidjelo ono što je “prašina vremena skrivala desetljećima, pa i od nas kapucina. Njihova su otkrića i spoznanja obogaćenje svima nama, ali i ohrabrenje za daljnja istraživanja” (iz predgovora zbornika, Fr. Jure Šarčević OFMCap).

Zbornik je veliki doprinos ne samo za “kapucinsku historiografiju”, nego i za crkvenu i općehrvatsku, te pokazuje kako su i koliko kapucini kao “pučki fratri” u hrvatskom narodu ostvarivali zahtjeve i poticaje evanđelja na vjerskom, znanstvenom i kulturnom području.

Zbornik je izašao kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti, Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i Matice hrvatske – Ogranak Rijeka.

Knjiga sabire autorova teološka promišljanja kojima nastoji dati konstruktivan prinos boljem razumijevanju sadašnjega crkvenog hoda kroz naše zamršeno vrijeme i biti korisna pomoć osobito teološki zainteresiranim vjernicima. Riječ je o četrnaest priloga, podijeljenih u tri dijela, koji informiraju o pripremi i održavanju Koncila, o njegovoj viziji obnove Crkve, glavnim značajkama crkvenoga otvaranja i dijaloga sa suvremenim svijetom, drugim kršćanima i nekršćanskim religijama te o dosadašnjim fazama u provedbi i recepciji koncilskih dokumenata. Jednako tako čitatelju se otvaraju pogledi na dosadašnje polustoljetno postkoncilsko razdoblje tijekom kojega su se, sa zastojima i iskoracima, mukotrpno probijale i izvlačile kako temeljne linije teološkog razvitka i načina razmišljanja tako i glavni obrisi novoga lica Crkve koje je inicirao Koncil. U dodatku se nalazi tekst koji se bavi najnovijim Papinim zauzimanjem da se ojačaju sinodalne strukture u Crkvi.

Drugi vatikanski koncil zacijelo je dar Duha Svetoga i epohalna orijentacija Crkvi našega vremena. Ova knjiga želi prenijeti taj dar Duha Božjega svakom čitatelju i čitateljici, a osobito onima koji se pobliže bave teologijom, da im koncilski nauk bude referentna točka u svemu njihovu proučavanju i istraživanju.

Nediljko Ante Ančić, svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije, dr. teologije, dugogodišnji profesor na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Objavio je brojne publikacije iz područja fundamentalne teologije i o temama Drugoga vatikanskog koncila.

Treće popravljeno i dopunjeno izdanje ovoga priručnika udovoljava potrebama onih čitatelja koji teže za dubljim i temeljitijim poznavanjem Biblije, posebno svakodnevnog života, kulture, civilizacije i politike biblijskih ljudi. U knjizi se obrađuje geografija Palestine, povijest Izraela i okolnih naroda, Izraelova kultura, civilizacija i sve što spada na njegov svakidašnji život.

Knjiga je u tom pogledu leksikografskog značenja: ona predstavljana neki način biblijsko-arheološki priručnik u širem smislu riječi. Ona razrađuje savkoliki materijal i duhovni svijet u kojem je živio biblijski čovjek i u kojem se rađala i razvijala Biblija Staroga i Novoga zavjeta.

Drugi svezak izabranih spisa Odjeci vjere Josipa Turčinovića razlikuje se od onoga prvoga, naslovljeng Misao vjere, po tome što je u prvome dijelu dominantan teološki rad dokumentiran spisima koji, uz teologiju i bez obzira na literarnu formu, obuhvaćaju pitanja ekumenizma u nas, povijesnu tematiku i kritiku, dok je u ovome drugome svesku više posvjedočen autorov angažman u crkvenome i širem društvenom okružju njegova vremena i prostora.

Turčinović je na samo sebi svojstven način, a i u nas pa i oko nas rijetko pronicav, osjetio da iskustvo i misao vjere trebaju odjeknuti u sasvim konkretnim prostorima vjerničkoga života.

Ta misao vjere mora ostaviti odjek upravo u konkretnoj stvarnosti u kojoj je ona i djelotvorna i orijentativna.

Usto, ovi su tekstovi svojevrsni dokument vremena jer daju osjetiti ozračje u kojem se događala obnova Crkve u duhu Drugoga vatikanskog koncila. Ta obnova još uvijek nije dovršena pa i ova knjiga daje poticaj takvim zalaganjima i na svoj način u ovoj obljetničkoj godini daje prinos koncilskim nakanama i zalaganjima.

Dva sveska Turčinovićevih izabranih spisa i četiri sveska njegovih homilija i drugih kraćih tekstova objavljenih pod naslovom Glas iz Ranjenog i Istrgnute misli za nezaborav bit će poticaj da se priđe analizi i prikazu njegove široke i plodne djelatnosti u pokoncilskom životu naše Crkve od početka II. vatikanskog koncila pa do prevratničke 1989. godine što su, ustvari, kameni međaši Turčinovićeva djelovanja.

Imajući u vidu trenutačnu situaciju i poteškoće oko konkretizacije Laudato si’ u Crkvi u Hrvatskoj, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve organizirao je međunarodni interdisciplinarni simpozij o Laudato si’.

Knjiga/zbornik Laudato si’! Kako mijenjati stil života? donosi radove s tog simpozija. Zahvaljujući stručnjacima u različitim znanstvenim disciplinama koje se bave ekološkom tematikom, ova knjiga donosi interdisciplinaran pogled na zaštitu čovjeka i njegova okoliša u iznimno izazovnim i teškim vremenima u kojima živimo.

Knjiga je objavljena kao 14. svezak u nizu “Razgovori i svjedočanstva” biblioteke “Polazišta” Kršćanske sadašnjosti.

Fratelli tutti treća je enciklika pape Franje i govori o bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Naslov je nadahnut riječima sv. Franje koji piše: „Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira, koji podnese muku križa da spasi ovce svoje“ (Opomene, VI, 1: Franjevački izvori, Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 2012., 200), a bratstvo, odnosno braća – osobito ona najmanja – jedna je od ključnih tema učiteljstva pape Franje od samog početka njegovog pontifikata.

Papa Franjo braću je prepoznao u onim „nevidljivim“ ljudima – migrantima – koje je zagrlio na otoku Lampedusi, u zatvorenicima, beskućnicima i svima onima koje je susretao i kojima je išao ususret za vrijeme svojega pontifikata. Braća su i mnogi drugi – vjernici s kojima se susreće, vjerski vođe (patrijarsi, imami i drugi).

Enciklika govori o „otvorenom“ i o „zatvorenom“ svijetu, o globalizaciji i pandemiji, o otvorenim i o zatvorenim društvima, o izbjeglicama i   ljudskim pravima, o općoj namjeni dobara i privatnom vlasništvu, o populizmu i liberalizmu, o političkoj ljubavi na djelu i socijalnom dijalogu koji vodi novoj kulturi, o ljubavi prema vlastitu narodu, o opraštanju i zaboravu – to je tek dio tema koje se obrađuju na temelju bogate tradicije socijalnoga nauka Crkve.

Papa piše: „Pitanja vezana uz bratstvo i socijalno prijateljstvo oduvijek su me zanimala. Proteklih sam godina o njima govorio mnogo puta i na različitim mjestima. U ovoj sam enciklici prikupio mnoge od tih nastupa, stavljajući ih u širi kontekst razmišljanja. […] Velika mi je želja da u ovom vremenu, koje nam je dano živjeti, prepoznamo dostojanstvo svakog čovjeka i u svima iznova oživimo sveopću težnju za bratstvom, među svima […]. Sanjajmo, dakle, kao jedinstvena ljudska obitelj, kao suputnici koji dijele isto tijelo, djeca iste zemlje koja je naš zajednički dom, svaki pojedini s bogatstvom svoje vjere ili uvjerenja, svaki pojedini sa svojim glasom, svi kao braća!“

U tekstovima ove knjige pod naslovom Dijalog u Crkvi i u društvu. Kršćanin i svijet nastoji se – na temelju socijalnoga nauka Crkve – primjenjivati postkoncilsko dijaloško usmjerenje Katoličke Crkve na konkretnu situaciju u Crkvi i u hrvatskom društvu.

Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi dio pod naslovom Svetački lik blaženoga Alojzija Stepinca dotiče se jednoga od najbolnijih pitanja u povijesti Crkve u Hrvata, to jest suočavanje sa „zaprekama“ u proglašenju svetim blaženoga Alojzija Stepinca.

Drugi dio knjige Dijalog u Crkvi kao putokaz posvećen je različitim aktualnim temama unutar crkvenoga života kako u odnosu na opću Crkvu tako i u odnosu na Crkvu u Hrvatskoj.

Treći dio knjige Politika u službi općega dobra analizira brojne važne teme za hrvatsku društvenu i crkvenu javnost. Teme su obrađene na temelju postkoncilskoga socijalnog nauka Crkve čije bi bolje poznavanje i konkretna primjena na hrvatske prilike sasvim sigurno spriječilo brojne nesporazume u hrvatskome javnom životu.

Središnja nakana ovih tekstova jest, još uvijek nedovoljno poznato „blago socijalnog nauka Crkve“ približiti svakom vjerniku i svakom čovjeku dobre volje u Hrvatskoj.