Ovaj zbornik donosi priloge sa znanstvenoga skupa u prigodi 400. obljetnice dolaska kapucina – ovoga najmlađeg ogranka franjevačkog reda, osnovanog 1528. godine – u Rijeku. Prilozi su podijeljeni u tri tematske cjeline: iz riječke kapucinske prošlosti, iz knjižnice riječkoga kapucinskog samostana te općenito iz hrvatske kapucinske prošlosti.

Ovi radovi iznose na vidjelo ono što je “prašina vremena skrivala desetljećima, pa i od nas kapucina. Njihova su otkrića i spoznanja obogaćenje svima nama, ali i ohrabrenje za daljnja istraživanja” (iz predgovora zbornika, Fr. Jure Šarčević OFMCap).

Zbornik je veliki doprinos ne samo za “kapucinsku historiografiju”, nego i za crkvenu i općehrvatsku, te pokazuje kako su i koliko kapucini kao “pučki fratri” u hrvatskom narodu ostvarivali zahtjeve i poticaje evanđelja na vjerskom, znanstvenom i kulturnom području.

Zbornik je izašao kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti, Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i Matice hrvatske – Ogranak Rijeka.

Knjiga sabire autorova teološka promišljanja kojima nastoji dati konstruktivan prinos boljem razumijevanju sadašnjega crkvenog hoda kroz naše zamršeno vrijeme i biti korisna pomoć osobito teološki zainteresiranim vjernicima. Riječ je o četrnaest priloga, podijeljenih u tri dijela, koji informiraju o pripremi i održavanju Koncila, o njegovoj viziji obnove Crkve, glavnim značajkama crkvenoga otvaranja i dijaloga sa suvremenim svijetom, drugim kršćanima i nekršćanskim religijama te o dosadašnjim fazama u provedbi i recepciji koncilskih dokumenata. Jednako tako čitatelju se otvaraju pogledi na dosadašnje polustoljetno postkoncilsko razdoblje tijekom kojega su se, sa zastojima i iskoracima, mukotrpno probijale i izvlačile kako temeljne linije teološkog razvitka i načina razmišljanja tako i glavni obrisi novoga lica Crkve koje je inicirao Koncil. U dodatku se nalazi tekst koji se bavi najnovijim Papinim zauzimanjem da se ojačaju sinodalne strukture u Crkvi.

Drugi vatikanski koncil zacijelo je dar Duha Svetoga i epohalna orijentacija Crkvi našega vremena. Ova knjiga želi prenijeti taj dar Duha Božjega svakom čitatelju i čitateljici, a osobito onima koji se pobliže bave teologijom, da im koncilski nauk bude referentna točka u svemu njihovu proučavanju i istraživanju.

Nediljko Ante Ančić, svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije, dr. teologije, dugogodišnji profesor na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Objavio je brojne publikacije iz područja fundamentalne teologije i o temama Drugoga vatikanskog koncila.

Ova knjiga zabavna je zbirka priča o „sjajnoj trojki“ prijatelja – a to su Divljan Šumski, divlje dijete šume, Zorko Televizorko, dječak koji nikamo ne ide bez svojeg mobitela, i Ivana na Rolama, pametna i brižna djevojčica. Autorica Dubravka Rovičanac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja se istaknula u pisanju za djecu i mlade, nije napisala samo zabavnu, nego nadasve poučnu i produhovljenu knjigu priča. Zbivanja u kojima sjajna trojka sudjeluje na rubu su nestvarnog, ali sa stvarnim brigama i problemima u kojima će se djeca i mladi školske dobi lako prepoznati.

Iz ovih priča isijava kršćansko nadahnuće koje će čitatelje potaknuti na razmišljanje te otmjen stilski izričaj koji će obogatiti njihov rječnik. Svraćajući pozornost na ono bitno, uz lijepe ilustracije u boji koje potpisuje Ante Čulo, ove će priče barem nakratko ponijeti dušu u lijepi svijet mašte.

Uvodeći u svoj roman esej o fra Bonaventuri Dudi, kao svojevrsnom raritetu u književnom izrazu, autor navodi razloge zašto se i kako dao na pisanje ovog djela: „Nakon ispraćaja posmrtnih ostataka fra Bonaventure Dude na Mirogoju, vraćao sam se prema franjevačkom Kaptolu. U srcu bol i potištenost, u duši ponesenost. Izdvojio sam se iz mnoštva koje se pješke ili vozilima vraćalo u grad. Nije mi se dalo ni s kim brojiti koliko je sve bilo ljudi, koji su uglednici nazočili, što su govorili govornici u oproštajnim besjedama (…) kao u brzom filmu navirale su mi slike iz fra Bonaventurina života…“ Na tragu tog „filma“ fra Bernardin nastavlja pisati ovaj roman esej zaustavljajući se na važnim događajima i odrednicama iz prebogata života fra Bonaventure Dude.

Ovaj Vjeropoj Riječi, kako piše akademik Josip Bratulić „zgusnut je i pjesnički tekst, koji je u isto vrijeme hagiografija, razgovori i odgovori na pitanja, kratki teološki sažeci o temeljnim istinama Crkve, dokumentacija koja je iznesena u govorenom obliku. Veliko djelo dostojno i vrijedno čitanja i promišljanja.“

Fra Ilija Vrdoljak navodi kako je riječ o „unutarnjem putovanju s fra Bonaventurom“ koje je „dragocjeno svjedočanstvo za još dublje poznavanje fra Bonaventure, spoznaja novih trenutaka iz njegova života, biseri iz trezora fra Bonaventurine duše“.

Kao priručnike neophodne za studij teologije i za osobno proučavanje, KS preporučuje svoj niz AMATECA koju preuzima od talijanskog izdavača. On je okupio vodeće svjetske teologe iz pojedinih disciplina kako bi priredili cjeloviti niz priručnika za teološke fakultete, seminare i institute kao i za teološke tečajeve za laike. U posebnost kršćanskoga morala, a poglavito uključivanjem slobode u milosni događaj, integriraju se kreposti. U ovoj raspravi o krepostima Romanus Cesssario, profesor na Institutu Ivan Pavao II. u Washingtonu, daje primjer one vjernosti tomističkoj karizmi koju su saborski oci hvalili i poticali. On pokazuje kako kreposti kršćanskog života čine vjernika sposobnim nasljedovati i izabirati moralno dobro na način da se kreposna osoba sve više suobličuje Kristovoj dobroti. Ovaj novi prikaz teologalnih kreposti: vjere, nade i ljubavi te četiri stožerne kreposti: razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti, uvodi čitatelja u temeljna pitanja moralne teologije i pruža zbirku komentara koja je osobito korisna za bolje razumijevanje pojedinih odlomaka Katekizma Katoličke Crkve.

Treće popravljeno i dopunjeno izdanje ovoga priručnika udovoljava potrebama onih čitatelja koji teže za dubljim i temeljitijim poznavanjem Biblije, posebno svakodnevnog života, kulture, civilizacije i politike biblijskih ljudi. U knjizi se obrađuje geografija Palestine, povijest Izraela i okolnih naroda, Izraelova kultura, civilizacija i sve što spada na njegov svakidašnji život.

Knjiga je u tom pogledu leksikografskog značenja: ona predstavljana neki način biblijsko-arheološki priručnik u širem smislu riječi. Ona razrađuje savkoliki materijal i duhovni svijet u kojem je živio biblijski čovjek i u kojem se rađala i razvijala Biblija Staroga i Novoga zavjeta.

Pitanje o dodijavanju i nije tako plošno kako se može činiti u prvi mah. Prema službenom nauku Crkve, Bog se u Kristu poistovjetio sa svakim čovjekom pa, dodijavamo li ljudima, i Bogu dodijavamo. Dodijavanje kao biblijska kategorija i više je od pukog grintanja i zanovijetanja. Riječ je o pokušaju nametanja Bogu naših rješenja i naše logike, našeg vrijednosnog sustava i naših prioriteta – a to su već i ljudska i vjerska iskušenja.

Tekstovi ove knjige pokušavaju otkrivati takve zamke i nastoje nuditi neke poticaje za korake prema osobnijoj i zauzetijoj vjeri u okolnostima u kojima već živimo.

Autor u uvodu, među ostalim, kaže: „Pišući ove uvodne retke, a nakon što sam prikupio tekstove izgovorene kao duhovne misli na Hrvatskome radiju tijekom proteklih nekoliko godina (2012. – 2017.), nekako mi se stalno nameće pitanje: Dodijavam li čitateljima ovim pisanjem? Jer ako dodijavam čitateljima, što znači, ako im svojim pisanjem ne mogu barem u nečem biti ohrabrenje, poticaj ili neka vrsta pomoći – tada je to pisanje radi pisanja (ili eventualno radi dodavanja još jedne bibliografske jedinice na konto vlastite slavičnosti), što onda znači da im dodijavam (…) Dodijavam li dakle vama, dodijavam i Bogu. Obraćam li se samo „svojima“, a dodijavam li onim „drugima“ – i Bogu dodijavam. Drugi (i drukčiji) su mjera i ogledlo vlastite vjere. Vjere ustvari i nema ako nisu uključeni Drugi i drugi. U ovom slučaju su svi ljudi taj drugi“.