Na temelju raščlambe odabranih tekstova iz Biblije – kao jednoga od najvažnijih djela hrvatske kulture – autorica ovom knjigom želi pokazati kako jezične inačice istoga teksta mogu različito djelovati na značenje rečenične i nadrečenične cjeline.

„Takva sustavna i detaljna istraživanja vrlo velikog broja prijevoda i njihovih mijenjanih izdanja još nije bilo u hrvatskome jezikoslovlju“, kaže o knjizi prof. dr. sc. Zrinka Jelaska.

Akademik Josip Bratulić pak tvrdi: „Ovo je jedno od rijetkih znanstvenih djela koje se bavi razlikama u hrvatskim prijevodima, pri čemu po broju analiziranih prijevoda i njihovih inačica daleko nadilazi dosadašnje radove.

Od 98 pregledanih prijevoda pokazalo se da ih 45 ima bar neke razlike, a pojedini velike.

Djelo je namijenjeno proučavateljima hrvatskoga jezika, ali i proučavanju hrvatske biblijske tradicije. Može poslužiti i kao visokoškolski udžbenik za proučavatelje povijesti hrvatskoga jezika i kulture, kao i za proučavatelje biblijske problematike u hrvatskom narodu“.

U ovome prijepisu kritički aparat je preveden na latinski, kako bi bio dostupan širem krugu znanstvenika koji će posezati za ovim izdanjem.

Uz doktorsku disertaciju, objavljen je i suvremeni prijepis Časoslova opatice Čike, te fototipsko izdanje.

Valja istaknuti da je njegov prijevod Mojsijeva Petoknjižja ušao u domovinsko izdanje Zagrebačke Biblije 1968. godine, s time da je jezično dotjeran. Nakon Grubišićeve prerane smrti, prijevod cjelovite Biblije ostao je nedovršen za čitav Novi zavjet pa se, sukladno prijedlogu hrvatskih bibličara – da se izdaju prijevodi Biblije koji su ostali u rukopisu – sada pristupilo bibliofilskome izdanju Biblije koja je kolokvijalno nazvana Franjevačka Biblija. Ona Grubišićevu Starom zavjetu priključuje prijevod Novog zavjeta franjevca Gracijana Raspudića, koji je također djelovao u dijaspori u SAD-u.

Budući da je riječ o bibliofilskome izdanju Biblije, prema riječima priređivača ovoga izdanja fra Ivana Dugandžića, u pripravi Grubišićeva izdanja nisu poduzimani nikakvi zahvati na samome tekstu prijevoda, on nije prilagođen današnjem standardnom hrvatskom jeziku nego su samo ispravljene uočene gramatičke grješke koje su promakle prijašnjoj lekturi te ujednačene sitnije razlike u pisanju nekih biblijskih imena u različitim svescima, dok je Raspudićev tekst NZ preuzet iz izdanja koje je 1987. godine priredila Kršćanska sadašnjost. Ovim izdanjem priređivači se nadaju da će, kako je to poželio Stjepan Babić, biti obogaćena naša biblicistika.

Uz preslik staroslavenskoga teksta donosi se suvremeni prijevod, a, osim bibliofilima, namijenjen je i onima koji žele imati ili darovati lijepi poklon; primjerice kod vjenčanja i raznih svečanih prigoda.

U svojoj “Filotei” obraća se Saleški prije svega onima koji žive u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zato misle da im je svetost nedostupna. Ali svetac piše: “I kad bih se nalazio usred ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom.” Pobožnost u svijetu zaslužnija je nego bijeg od svijeta, ali treba je prilagoditi snazi, prilikama i dužnostima svakog pojedinca.