Može se reći da je središnja nit Tamarutove teologije pitanje vjere kao odnosa živoga Boga i slobodnog čovjeka. Koliko je pozitivno djelovao svojom pojavom na hrvatsku teologiju govori činjenica da je u zborniku zastupljeno čak četrdeset i troje autora. Trideset radova te bibliografija i životopis tematski su podijeljeni u šest poglavlja, koja odražavaju široke teološke i životne interese profesora Antona Tamaruta. Radovi su raznovrsni, od svetog Augustina, blaženog Alojzija Stepinca do Drugoga vatikanskog koncila i papa Franje.

Nastala je u specifičnome kulturnom i duhovnom kontekstu, a predstavlja zbir refleksija o intelektualnoj obrani i kulturnoj kontekstualizaciji kršćanstva, dok svojim prije objavljenim esejima Štahan podsjeća na temeljno sveopće poslanje Crkve – poziv svakom vjerniku na svjedočanstvo istine.

Štahan odgovara filozofsko-teološki i kulturno-esejistički na dezorijentiranost suvremenog čovjeka u doba fragmentarne istine i moralne raspršenosti. Tematski raspon – od problematiziranja postmodernog relativizma, preko pastoralnih dilema evangelizacije u digitalnom dobu, do kompleksnih političko-moralnih pitanja poput pitanja kanonizacije Stepinca i povijesne pravednosti – svjedoči o autorovoj namjeri kršćanina učiniti odgovornim za povijest i kulturu u kojima djeluje.

Tekstovi se mogu promatrati kao čin svjedočenja, pokraj svojevrsne kršćanske apologije, čime se uspinju iznad uobičajene publicistike te ona postaje vid misaonog asketizma u kojem se duhovna snaga ne nalazi u efektima, nego u istinoljubivosti.

Knjiga Izvod iz kršćanstva, simboličnog naslova, predstavlja rijedak i dragocjen doprinos suvremenomu hrvatskomu misaonom prostoru u kojem se istodobno susreću filozofijska preciznost, teološka odvažnost, kulturna pronicljivost i moralna svijest.

Autor je promišljajući i dajući vlastiti osvrt na aktualne društvene i crkvene trenutke stvorio svojevrsni dnevnik vlastitoga povijesno-crkvenog konteksta koji će, odmakom vremena, ostati vrijedan testament duha vremena u kojem je knjiga nastala.

Štahanov književni katolički osvrt može se usporediti s elementima knjige Josepha Ratzingera, Benedikta XVI. Uvod u kršćanstvo, koja je prema autorovu izričaju bila platforma i nadahnuće knjizi Izvod iz kršćanstva.

Izvod iz kršćanstva čitatelji mogu doživjeti kao svojevrsni katolički manifest, ili pak izvrstan misaoni vodič kroz duhovne, kulturne i političke napetosti i aktualnosti sadašnjega trenutka.

Ova knjiga sabire desetljeća navještaja, homilija, pastirskih pisama i razmatranja u kojima Kristovo rođenje postaje ključ za razumijevanje čovjeka, života i nade. U njima prepoznajemo glas pastira koji je, usred krhkosti vremena i njegovih lomova, ali i u radosti, uvijek govorio o životu kao Božjem daru, o čovjeku kao slici Božjoj, o obitelji kao svetom mjestu začetka života te o Crkvi kao čuvarici nade.

Otajstvo Božića – Radosna vijest života nije puka zbirka tekstova, nego pravi duhovni itinerarij koji nas uvodi u srž Božića: u otajstvo Boga koji postaje Dijete da bi čovjek iznova otkrio svoje dostojanstvo. Mnoge misli i pastirske smjernice ovdje sabrane i danas zvuče snažno i suvremeno. Čitajući ih, susrećemo pastira koji je neumorno bdio nad stadom i podsjećao da je svaki čovjek dragocjen u Božjim očima, te nas uvijek iznova vraćao središtu vjere – Isusu Kristu, utjelovljenoj Riječi Očevoj.

Godine 2025. Zagrebačka nadbiskupija proslavila je pedesetu obljetnicu svećeništva kardinala Josipa Bozanića (1975.–2025.). Taj zlatni jubilej bila je prigoda da se u svjetlu Božića osvrnemo na pedeset godina njegova služenja, molitve i darivanja. Tijekom svih tih godina bio je navjestitelj evanđelja, čuvar dostojanstva čovjeka i branitelj života.

Božićno otajstvo, središte ove knjige, otajstvo je svjetla, nade i zajedništva. Stoga se kardinal Bozanić oštro suprotstavlja svakom obliku beznadnosti i nepovjerenja, te promiče kršćansku nadu koju vjernik crpi iz zajedništva s Kristom koji je radi nas sišao s nebesa i pridružio se našim brigama, križevima, ali i radosti. »U rođenom Djetetu susrećemo Lice nade.«

Knjiga Otajstvo Božića – Radosna vijest života dio je niza Kardinal Josip Bozanić – Izabrana žarišta, u kojem pojam »žarišta« označava nutarnju snagu tekstova koja nudi toplinu, svjetlo i poziv na zajedništvo.

Jedna od Fusarovih središnjih teza jednostavna je, ali duboko uznemirujuća: kapitalizam je osvojio i sferu ljubavi. U vremenu kada je sve podložno tržišnim zakonima, ni eros više nije oslobođen logike ponude i potražnje. Ljubav se, upozorava Fusaro, pretvorila u robnu formu – u emocionalnu uslugu, u „tržište odnosa“ gdje je i intima postala predmetom kapitalističke razmjene.

Postojalo je vrijeme kada su diktati kapitala poznavali granice: zaustavljali su se na vratima tvornica.

Danas, međutim, tvrdi Diego Fusaro, živimo u svijetu „integralnog kapitalizma i bezgranične komodifikacije“ koji obuhvaća i sfere naklonosti i erotike, u kojem čvrste veze, temeljene na zajedničkim životnim planovima i viziji ljubavi kao vječne sile, ustupaju mjesto konzumerističkim oblicima povezanosti.

Od erotske i sentimentalne prekarizacije do feminizacije muškarca, od novoga postmodernog feminizma do krize obitelji, od rodokracije do trijumfa onoga nediferenciranog uniseks neutralnog, Diego Fusaro vodi čitatelja kroz glavne teme o kojima razmišlja, a koje se tiču svih nas kao eminentno ljubavnih bića. Ako padnu čak i najintimniji temelji međuljudskih odnosa, što će se dogoditi s društvenom strukturom kojoj pripadamo, s našom »širom obitelji«?

Najkritičniji protustrukšijski talijanski filozof našeg vremena poziva nas na razmišljanje o novom globaliziranom i deregularnom ljubavnom poretku u dobu u kojem je kapital preobrazio čak i eros u globalnu robu. Novi erotski poredak povezuje političko-ekonomske analize s antropološkim pitanjima pa može potaknuti raspravu među vjernicima, pastoralnim radnicima i intelektualcima o tome kako braniti dostojanstvo ljubavi i obitelji u društvu u kojem tržište te vrijednosti stalno redefinira.

Zbornik radova koji imamo pred sobom pravi je Liber amicorum – Festschrift Stjepanu Balobanu, kojega poznajemo kao svećenika i teologa, profesora i mentora, suradnika i kolegu, brata i prijatelja, dobroga čovjeka.

Profesor Stjepan Baloban je gorljiv teolog i socijalni etičar, koji je svoj teološki poziv, neodvojiv od svećeničkog i ljudskog, živio kao službu dijaloga Crkve i svijeta, Crkve i društva.

Pripremi zbornika odazvalo se pedeset i dvoje autora s ukupno četrdeset i četiri rada. Uz znanstvene radove i druge tekstove koje su pripremili, velik broj autora napisao je i osobnu posvetu profesoru Stjepanu Balobanu.

Četrdeset i četiri rada tematski je oblikovano unutar sedam poglavlja, čiji se naslovi na svojevrstan način povezuju sa životom i djelom profesora Balobana.

Na kraju zbornika donose se dva dodatka: životopis i bibliografija profesora Stjepana Balobana. I jedan i drugi dodatak ocrtavaju metodologiju njegova života, akademskoga razvoja i sveukupnoga rada.

Umjesto osuda, njihova poruka poziva na povratak temeljnim duhovnim oruđima: molitvi, šutnji i poniznosti. Upravo oni, kažu autori, otvaraju prostor za pravi dijalog i autentično zajedništvo. U vremenu kada svijet traži znakove nade i smisla, Crkva je pozvana biti srce koje kuca za jedinstvo – jasno, tiho i postojano.

Predgovor za Srce se ne dijeli napisao je papa Franjo koji kaže: “Čitajući ove lijepe razgovore monsinjora Bustilla i Peñe Parre s gospodinom Nicolasom Diatom, osjećamo duhovnu blagost. Oni nam žele prenijeti blagost koju im daju njihova zasebna poslanja – dvije različite forme jednog i zajedničkog sequela Christi, »nasljedovanja Krista. (…) Srce se ne dijeli.«

Ovo je 15. svezak u nizu “Razgovori i svjedočanstva” biblioteke “Polazišta” Kršćanske sadašnjosti.

Halík vidi krizu – bilo osobnu, društvenu ili duhovnu – ne samo kao prijetnju, nego kao šansu za preobrazbu. Upravo u trenucima kada se ruše iluzije i lažne sigurnosti, nada se može pročistiti, sazreti i ukorijeniti dublje. Kriza tako postaje kolijevka nade, a nada – prostor kroz koji budućnost prodire u sadašnjost i mijenja način na koji gledamo vlastitu prošlost.

Kao i u svojim ranijim djelima, Halík se u knjizi Ostaje nada! suprotstavlja površnom religioznom trijumfalizmu, ali i pojednostavljenom ateizmu. Njegova teologija crpi inspiraciju iz književnosti, umjetnosti i egzistencijalne filozofije – otvorena je, duboka i poetična, prožeta trajnim dijalogom između vjere, nade i sumnje.

U vremenima nesigurnosti, Ostaje nada! donosi smirenu, ali snažnu poruku: nada nije bijeg, nego hrabrost da se vidi dublje i ide dalje.

Taj se izbor sastoji u ovome: nasljedovati Krista našega Gospodina prema »prvom staležu koji se sastoji u opsluživanju zapovijedi«, za što nam je dao primjer slušajući svoje roditelje, ili »prema drugom staležu koji se sastoji u savršenosti evanđelja«, budući da je ostavio svoju obitelj »kako bi bio slobodan za službu svom vječnom Ocu«. A to, »da bismo u svakom staležu ili načinu života, koji nam Bog poklanja na izbor, dospjeli do savršenstva« – kršćanske ljubavi, razumije se (isto 135).

Riječ je o ozbiljnosti susreta s Isusom Kristom, kako ga poznajemo iz Evanđelja i kako ga je shvaćala crkvena tradicija. U središtu interesa je plodan međusobni odnos staleža, pri čemu razmatranje ne isključuje izvorni stalež, rajski stalež.

Iako sliku našeg svijeta čine ratovi, siromaštvo, glad, ekološke katastrofe, društveni sukobi, ne smijemo dopustiti da nas to učini pasivnima i ravnodušnima.

Ne smijemo izgubiti nadu. Jer, ako pažljivo pogledamo, ona je prisutna u svemu što nas okružuje: u licu žene koja u utrobi nosi novi život, u licima siromaha, migranta ili izbjeglice u potrazi za boljim sutra, u onima vojnika i civila koji se mole za sretan povratak kući ili u licima starca i djeteta koji hodaju ruku pod ruku, slobodni i sigurni.

Sve su to za papu Franju lica nade, a u ovoj prigodi postaju prilika za razmišljanje o obitelji i obrazovanju, o društvenoj, političkoj i gospodarskoj situaciji, o geopolitici i migracijama, o klimatskoj krizi, novim tehnologijama i miru.

Duhovni vodič koji nas priprema za Svetu godinu – knjiga u kojoj nas Papa potiče i poziva da s obnovljenim povjerenjem gledamo na velike izazove koji nas čekaju, i krenemo zajedno putem radosti i bratstva prema budućnosti kojoj se još možemo nadati.

Tekstovi u ovoj knjizi objavljivani su u kršćanskoj obiteljskoj reviji »Kana«, u kojoj Stjepan Baloban piše već više od 20 godina iz mjeseca u mjesec i suočava se s različitim pitanjima i problemima crkvenoga i društvenoga života.

Crkva je u svojoj dugoj povijesti prolazila kroz različite krize koje su joj omogućile da se reformira i tako vrati uvijek onome bitnome, evanđelju koje je i danas pokretačka snaga istinskih promjena koje su joj potrebne.

Kao kršćani i članovi Crkve možemo biti aktivni sudionici u reformama koje su potrebne ili pasivni promatrači onoga što se u našoj crkvenoj i društvenoj sredini događa.

Svijet u kojem živimo mijenja se takvom brzinom da tek nakon »određenog vremena« postajemo »bolno svjesni« kako smo se »odjednom« našli u nekom potpuno drukčijem kulturalnom, društvenom, ali i u vjerskom okruženju. Pozitivne ili negativne promjene trajno se događaju i u Crkvi bili mi toga osobno svjesni ili ne, sviđalo se to nama ili ne.

Promjene u vjerskom i u crkvenom životu događaju se kako na specifičan način u velikom dijelu europskih zemalja tako sve više i u Hrvatskoj premda među hrvatskim katolicima prevladava uvjerenje da je Hrvatska još uvijek »katolička zemlja«.

O svemu ovome progovara Stjepan Baloban, što je vidljivo i iz naslova samih tekstova, poput: Suočiti se s problemima u Crkvi?, »Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja«. Papa emeritus Benedikt XVI., Treba li Crkva u Hrvatskoj promjene?, Svetost blaženog Alojzija Stepinca, »Zagađivanje« javnoga prostora u Hrvatskoj, Odgovornost katolika za hrvatske podjele.