Ima li Knjiga nad knjigama danas još uopće utjecaja na svijet vrijednosti u društvu i na stvaranje politike? Još više: Je li Biblija u društvu i u Crkvi ikada imala odlučujuču ulogu? Ne samo u nekim zvjezdanim trenucima povijesti nego u životnoj svakodnevici? Nije li povijest njezina tumačenja neprekinuta povijest i njezina zlorabljenja, potiskivanja i prilagođivanja? Neki postavljaju još radikalnija pitanja: Zaslužuje li Biblija (još) uopće da ju se smatra Svetim pismom, Kanonom, mjerilom ljubavi prema Bogu i čovjeku? Je li ona doista više od hrpe starih knjiga, više od dokumenta povijesti kulture starog Orijenta, koji u svakom slučaju sadrži poneko lijepo pravilo životne mudrosti, možda pokoju napetu priču, ali isto tako mnogo izazovnog, sablažnjivog, nerazumljivog, prašinom prekrivenog? Treba se svakako čuvati brzih odgovora. Nisu na mjestu ni optužbe na račun skeptika i preziratelja Biblije. Isusova prispodoba o trunu u tuđem i o gredi u vlastitom oku dostatno nam je upozorenje. Nesaglediv je kontrast između njezina zahtjeva i stvarnosti i u samoj Crkvi. A on je uvijek postojao.

Trenutačno on se samo očituje u posebnom obliku, možda i u posebnoj oštrini. Uvijek je bilo i ima zanimanja za Pismo, ali uvijek je bilo i njegove izdaje. Teološko uvođenje u Bibliju mora započeti od ovog kontrasta; inače će ostati samo pobožno samozavaravanje. Komu je stalo do jedinstvene kvalitete Biblije, taj ne mora zatvarati oči pred često osrednjom stvarnošću bavljenja njome.