Prvi dio knjige donosi prijevod doktorskoga rada pod nazivom “Muškarac, žena i brak” u teologiji Matthiasa Josepha Scheebena. Riječ je o vrijednom radu pod vodstvom poznatog teologa moralista Josepha Fuchsa, koji je objavljen u znanstvenom nizu Papinskog sveučilišta Gregoriane “Analecta Gregoriana”. Ovo djelo je na određen način odredilo Valkovićev daljnji znanstveno-istraživački rad kako s obzirom na metodu tako i u odnosu na teme koje će obrađivati. Uz obiteljski život i brak ovdje se naziru i druge teme kojima će se Valković kasnije baviti poput teologije katoličkog laikata te pitanje žene. Riječ je o vrijednoj znanstvenoj raspravi, ali i o zanimljivom štivu u što će se čitaoci moći uvjeriti. Drugi dio knjige posvećen je tematici pokore i uopće praksi ispovijedi te ulozi ispovjednika, a obuhvaća tri rada. Riječ je najprije o drugoj doktorskoj disertaciji “O teologiji službe ispovijedi – O službama ispovjednika”, koju je obranio na specijaliziranom teološkom učilištu za moralnu teologiju Academia Alfonsiana u Rimu. Mentor mu je bio jedan od najpoznatijih i najplodnijih teologa moralista druge polovice 20. stoljeća, Bernhard Häring. Slijedi rad “Eklezijalni aspekt sakramenta pokore”, objavljen u “Studia Moralia”, te produbljenje te tematike u članku” Socijalna i eklezijalna dimenzija sakramenta pokore”. I ovdje je moguće pronaći određene poticaje kako za teološku raspravu o sakramentu pomirenja tako i za pastoralni pristup praksi pojedinačnog ispovijedanja, koja se u nekim dijelovima Europe gotovo izgubila. Treći dio knjige uvodi nas u, i danas aktualnu, ali potiskivanu, problematiku grijeha i obraćenja. I jedno i drugo autor povezuje s promjenama koje se događaju u društvu i u Crkvi. Valkovićeva temeljitost, poznavanje tematike kao i realan pristup promjenama koje nastaju u društvu i u Crkvi, razlogom su da ovi tekstovi mogu biti poticajni i danas. Četvrti dio pod naslovom “Vlast kao služenje” donosi tri kraća teksta o vlasti kao služenju, stavljajući naglasak na evanđeoski nauk vlasti u Crkvi. Ti tekstovi su nastajali u postkoncilskom zamahu, a ni danas nisu izgubili na aktualnosti.