Središnja nit knjige razrađena je u deset tematskih poglavlja – „protuotrova“ – kojima vlč. Odilon odgovara na pojavu „namrgođenog kršćanstva“. Svako poglavlje donosi duhovni lijek protiv potištenosti i vjerskog formalizma, prožeto dubokim biblijskim uvidima, osobnim svećeničkim iskustvima te elementima afričke kulture iz koje autor dolazi.

Radost koju naviješta knjiga Bog moje radosti nije površna ni naivna; to je radost Uskrsloga Krista, koji i dalje nosi rane – tvoje, moje, rane svijeta – jer mu je neiskorjenjivo stalo do čovjeka. Vjerovati u Boga Isusa Krista znači moći otkriti radost i usred patnje, nevolje i osjećaja nemoći.

Podnaslov Deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu ne implicira da postoji neko službeno kršćanstvo koje je namrgođeno, već upozorava na duhovnu opasnost pretvaranja vjere u puko trpljenje, bez radosti i nade. Kršćanstvo, u svjetlu Isusova utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća, mjesto je susreta sa smislom, dubokom radošću i ispunjenjem najplemenitijih ljudskih čežnji.

Sveti Martin, asketski redovnik i biskup iz Toursa, pionirski je lik monaštva u Galiji u 4. stoljeću, vremenu velikih promjena koje su snažno utjecale na povijest kršćanstva i na razvoj monaštva na latinskom Zapadu.

Ujedno je prvi ranokršćanski svetac koji svetost nije zaslužio mučeništvom, nego milosrđem, vrlinom koja je ugrađena u temelje kršćanstva.

Po čemu je ovaj svetac poseban i koji je njegov istinski značaj i pravi habit, doznajemo u djelu Vita Martini (Život svetoga Martina) Sulpicija Severa, Martinova suvremenika i sljedbenika.

U ovome izdanju, popraćenom Uvodom, iscrpnim Pogovorom te Malim terminološkim rječnikom za bolje razumijevanje povijesnoga konteksta i smisla hagiografije, prvi put imamo Vita Martini na hrvatskome jeziku, u prijevodu prof. dr. sc. Stjepana Kušara.

Izdanje Život svetoga Martina je također oplemenjeno prizorima iz svečeva života slikarice Vjere Reiser, poput glasovite scene milosrđa na naslovnici knjige, u kojoj sveti Martin dijeli svoj plašt sa siromahom.