Nova crkvena pjesmarica

U našem susretu s Bogom pjesma zauzima važno mjesto. Crkva, kao zajednica vjere, pjesmom izražava svoju unutrašnju radost i tjeskobu, pjesmom slavi Boga i njemu se moli. U radosnoj, iskrenoj i dubokoj molitvenoj pjesmi, vjernička se duša otvara Božjem dolasku te biva plemenitija i bolja.

Pjevanje daje toj molitvi Crkve posebnu izražajnost, snagu, djelotvornost i svečanost. Ono je potpuniji izraz čovjeka nagoli sama govorena riječ.

Nova crkvena pjesmarica izdana je 1974. godine, nakon liturgijske obnove Drugog vatikanskog koncila, te nastoji slijediti njegova načela i upute. Koncilska liturgijska obnova posvećuje mnogo brige liturgijskoj glazbi. Uredba o svetom bogoslužju sadrži o njoj čitavo poglavlje, u kojem iznosi njezina temeljna načela, a više pokoncilskih dokumenata ta načela pobliže tumači.

Ona donosi sve što je u našoj liturgijsko-glazbenoj baštini pronađeno vrijednim i prikladnim da ostvari one ciljeve, koje obnovljeno bogoslužje očekuje od pjevanja. Donosi izbor ulaznih, darovnih i pričesnih pjesama te pripjevnih psalama za cijelu liturgijsku godinu.

Nova crkvena pjesmarica je namijenjena puku. Zbog toga su za izbor skladbi došle u obzir popijevke koje su nastale na tekstove obnovljenog bogoslužja, hrvatske pučke popijevke i oni vrijedni napjevi pod koje je bilo moguće potpisati tekstove obnovljenog bogoslužja. Izbor je, dakle, obuhvatio i dosadašnje i novonastale popijevke koje su prikladne za bogoslužje, koje puk u cjelini može dobro otpjevati i koje se uklapaju u slijed glazbenog stvaralaštva hrvatskog naroda.