Ni tamjan, ni dogmatika

Najnovija knjiga Antona Šuljića Ni tamjan, ni dogmatika. Izbor iz recenzija, kritika i ogleda donosi pred čitatelja bogatstvo stvaranja, mišljenja i dijaloga. Šuljić nadasve uspješno i na brojnim primjerima prikazuje odnos vjere i javnosti, stvarnih tema koje moraju zanimati svakoga dobronamjernog vjernika i građanina. Naime, u središtu Šuljićeve misli, u onome iz čega i kamo sve vodi, vrlo jasno stoji – Isus Krist. U tome i jest vrijednost ovih „recenzija, kritika i ogleda“ „Miris evanđelja je Šuljićev tamjan, a njegova dogma je sretan, autentičan čovjek. Svatko tko traži uporište za budućnost s velikim će intelektualnim dobitkom iščitavati, štoviše, razmatrati ove Šuljićeve tekstove“, kazao je o knjizi Frano Prcela, OP.

Autor u knjizi na jednome mjestu okuplja svoje tekstove koji se uglavnom odnose na odnos vjere i javnosti, odnosno svojim recenzijama, ogledima i kritikama u toj javnosti progovara o relevantnim društvenim i crkvenim temama, odnosu medija i Crkve i nizu drugih.

Dio knjige donosi tekstove koji se osvrću na pontifikat pojedinih papa, odnosno na njihove knjige ili knjige o njima. Tako, osvrćući se na pontifikat pape Benedikta XVI., kao i na njegov posjet Hrvatskoj 2011., Šuljić posebno ističe poruke o zajedništvu u Kristu koje dolaze iz gromoglasne šutnje, čak četiri puta besprijekorno održane za vrijeme njegovih susreta s hrvatskim vjernicima.

U knjizi, među ostalim, možemo pročitati i Šuljićeve osvrte na posjete svetog Ivana Pavla II. Hrvatskoj, osvrće se na knjigu o papi Franji, a onda u poglavlju „Ljudi vjere i kulture“ autor piše o Josipu Turčinoviću, fra Bonaventuri Dudi, zatim o Ivanu Golubu, Ivanu Grubišiću, fra Mirku Mataušiću, don Živku Kustiću ili Darku Gašparoviću, uglavnom u povodu njihove smrti, ali i o živima kao što je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup ili o. Bono Zvonimir Šagi.

U poglavlju „Biblijskih obzorja“ donosi recenzije knjiga Leksikon biblijskih žena, odnosno Leksikon biblijskih muškaraca te onaj O zdravlju, bolesti i smrti u Bibliji Slavice Dodig, zatim se piše o enciklici pape Franje Laudato si' te ističe Papino ponavljanje sintagme izrečene u enciklici kako »duhovnost nije odvojena od prirode, već živi s njom u zajedništvu«. Vrijedna je i recenzija djela Jadranke Rebeke Anić Kako razumjeti rod.

Kako ističe sam autor, don Anton Šuljić, najveći dio tekstova ove knjige pisan je s povodom, a on je najčešće bio vezan uz čitanje određene knjige i pisanje o njoj, dok su u knjigu ušla i neka predavanja koja je održao u raznim prilikama, a koja se mogu podvesti pod pojam javne vjere. Od brojnih nastupa u medijima koje je održao, u knjizi ih je objavljeno tek šest: onaj u kojem govori o donošenju zakona o pobačaju, zatim onaj o rušenju mostarskoga mosta, pa onda jedan razgovor o odnosu anarhije i kršćanstva prema knjizi Jacquesa Ellula i drugi prilog o odnosu Crkve i sekularizacije s naglaskom na našu stvarnost, oba na Trećem programu Hrvatskoga radija. Tu je i jedan razgovor u povodu pitanja kršćanskoga shvaćanja migranata u nas te na kraju razgovor s Borisom Drandićem za Nastavnički suputnik, kao ogledni razgovor dvojice humanista, jednoga tko nije vjernik i vjernika, a o nekim pitanjima koja se tiču istine, odnosa religije i znanosti i drugih tema važnih za tolerantan i uvažavajući odnos različitih.