Kroz odškrinuta vrata postmoderne

Anton Šuljić u svojoj novoj knjizi Kroz odškrinuta vrata postmoderne. Trak metafizičkih krijesnica u umjetnosti donosi izbor recenzija, kritika i ogleda koji otvaraju čitatelju bogatstvo stvaranja, mišljenja i dijaloga.

Nakon knjige Ni tamjan, ni dogmatika koja donosi tekstove koji se uglavnom bave temom odnosa vjere i javnosti, i u ovoj je knjizi Šuljićeva namjera pružiti svojevrsno svjedočanstvo o tome što ga je u određenom smislu oblikovalo, usmjeravalo i hranilo, pokazujući kako se u slobodno vrijeme posvećivao nečemu izvan svojih profesionalnih obveza. 

Temeljno polazište svih, ili barem većine ovih tekstova jest odnos vjere i umjetnosti odnosno općenito kulture; upućenost vjere na kulturu i obratno, odnosno neko propitivanje, odmjeravanje pa i propinjanje spram odnosa za koji autor sluti da može uvijek biti bolji i obogaćujući za jednu i drugu danost. Ovo što je ovdje skupljeno presjek je i izbor je iz onoga što je tijekom tridesetak godina Šuljić kontinuirano radio.

»Vjera je puno dala i puno može dati kulturi i kultura vjeri. Njihovo dodirivanje u nekim jezgrama kao i u sasvim konkretnim ostvarenjima toliko znade biti uzbudljivo da se duša katkad zatekne u vrtlozima smislova do kojih ju nikad ne bi bili doveli egzaktnost, učinkovitost i tehnika. Sasvim je logična, stoga, opredijeljenost za takve drhtaje smisla kojima možemo biti svjedoci samo ako ne ustuknemo, ne uplašimo se i ako „nađemo vremena“«, piše autor u predgovoru.

Šuljićeva ostvarenja otkrivaju pravo malo bogatstvo misli koje se nije predalo pred suvremenom dinamikom brzih informacija i površnih pogleda. Knjiga otvara vrata u svijet gdje autori zahtijevaju usporavanje vremena, polagan hod, poglede u daljinu... a sve kako bi stvarali, patili, nadali se i vjerovali.

Najnovija knjiga Antona Šuljića Kroz odškrinuta vrata postmoderne. Trak metafizičkih krijesnica u umjetnosti. Izbor iz recenzija, kritika i ogleda donosi pred čitatelja bogatstvo stvaranja, mišljenja i dijaloga. Šuljić nadasve uspješno i na brojnim primjerima prikazuje odnos umjetnosti i teologije, vjere i kulture, kao nikad dovršeni dijalog čovjeka i Boga.

Njegova misao protkana je dubokom teologijom, filozofijom koja nije zaboravila svoje korijene i istinski življenom umjetnošću. Međutim, u središtu Šuljićeve misli, u onome iz čega i kamo sve vodi, vrlo jasno stoji – Isus Krist.