Život

Listajući stranice dragocjene knjige života, papa Franjo vodi nas stazom emocija, radosti i žalosti: prozor je to u prošlost koji će nam omogućiti bolje poznavanje svoje sadašnjosti.

»Ne treba zaboraviti najvažniju lekciju: ponovno iščitavati priču svojega života važno je kako bismo se prisjetili i nešto prenijeli onomu tko nas sluša. Kako bismo naučili živjeti, međutim, svi moramo naučiti ljubiti« (papa Franjo).

Pripovijedajući ovdje prvi put priču o svojem životu, osvrćući se na događaje koji su obilježili čovječanstvo u posljednjih osamdeset godina, papa Franjo otkriva porijeklo onih ideja koje mnogi smatraju odvažnima i koje ističu njegov pontifikat: od hrabrih izjava protiv siromaštva i uništavanja okoliša do poticaja upućenih svjetskim vođama kako bi zacrtali drukčiji smjer u pitanjima kao što su dijalog među narodima, utrka u naoružanju, borba protiv nejednakosti.

Od izbijanja Drugoga svjetskog rata 1939. godine – kada je budući papa imao gotovo tri godine – do naših dana, Jorge Mario Bergoglio vodi čitateljice i čitatelje za ruku prateći ih svojim sjećanjima na nesvakidašnjem putovanju kroz desetljeća. Papin glas, s njegovim vrlo osobnim sjećanjima, izmjenjuje se s glasom pripovjedača koji u svakom poglavlju rekonstruira povijesni scenarij u kojem se ona odvijaju.

Papinim riječima: »ŽIVOT izlazi na svjetlo dana ponajprije kako bi osobito oni mlađi mogli poslušati glas jednoga starijeg čovjeka i razmisliti o onome što je naš planet doživio, kako ne bi ponovili pogreške iz prošlosti. Sjetimo se, primjerice, ratova koji su harali i nastavljaju harati svijetom, sjetimo se genocida, progona, mržnje među braćom i sestrama različitih vjera! Koliko patnje! Kad stignemo do određene dobi, važno je, i zbog nas samih, ponovno otvoriti knjigu sjećanja i pamtiti, kako bismo učili gledajući u prošlost, kako bismo pronašli ono loše, ono otrovno što smo proživjeli, zajedno s počinjenim grijesima, ali i oživjeli sve ono dobro što nam je Bog poslao. To je vježba razlučivanja koju bismo svi trebali učiniti, prije nego što bude prekasno!«