Brazda želi obuhvatiti čitavu osobu kršćanina – njegovo tijelo i dušu, prirodni i milosni život – a ne samo razum. Stoga njezin izvor nije samo razmišljanje nego život kršćanina.

Sv. Josemaría Escrivá ne može zamisliti da se može živjeti božanski, a da se ne živi veoma ljudski. Stoga pridaje toliko važnosti ljudskim krepostima, pomanjkanje kojih označava promašaj kršćanskog života. On čitatelja potiče da poveže ljudske i božanske vidove kršćanskog savršenstva, a drugačije ne može ni biti kad se poznaje u dubinu i kad se voli i zanosno živi kršćanski nauk o utjelovljenoj Riječi. U Brazdi se vide duboko zacrtane praktične i životne posljedice te radosne istine.