Moralni zakon situacije u perspektivama Drugog vatikanskog koncila

Krist je norma za svakog čovjeka. Naš moralni život nalazi svoju mjeru više u Kristu nego u univerzalnim i apstraktnim normama. Moralna spoznaja očituje moralni život kao puninu i razvoj ljudske osobe koja je punina ljubavi kojom čovjek odgovara u svojoj savjesti na Božji poziv koji mu Bog u Kristu - punini moralne norme - upućuje. Koncilska obnova moralne teologije pokazuje i izražava dinamizam osobe koja je obnovljena u Kristu. Iz toga slijedi spoznaja da je izvor morala konkretna osoba koja nadvisuje vlastitu narav u svojoj neponovljivosti i jedinstvenosti. Stoga je potrebno voditi računa o objektivnim normama u konkretnim situacijama. Očitovanje ljudske naravi pokazuje da čovjek kao konkretna osoba sudjeluje s vlastitom naravi u objektivnom moralnom zakonu. Objektive norme su radi dobra ljudske osobe koje pomažu da osoba dođe do punine u dijalogu s Bogom i s drugima. Koncilsko poimanje ljudske naravi bremenito je dinamičnošću i povijesnošću. Ljudska narav pokazuje i svoju metafizičku bit iz čega se može razumjeti da se i moralni zakon odnosi na svaku osobu pojedinačno kao cilj prema kojemu treba upravljati ljudska ponašanja. Tako na osobnoj razini moralni zakon odgovara savjesti dok istovremeno otkrivamo njegovu trajnost kroz prostor i vrijeme.