„Autor u nekoj vrsti responzorijalne refleksivnosti diskutira, slaže se ili se ne slaže, propituje, potvrđuje ili osporava pojedine tvrdnje, stavove ili dojmove iz pjesništva, uglavnom hrvatskih, kao i stranih, pjesnika svećenika, ali i nekih časnih sestara. Riječ je o svećenicima i časnim sestrama iz Hrvatske i iz BiH, odnosno Vojvodine, Gradišća i općenito hrvatske dijaspore, a kada je riječ o svećenicima strancima, uglavnom su to rimokatolici no jedan od njih je i anglikanac: Reiner ih nalazi u Italiji, Španjolskoj, Poljskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu, Nikaragvi, Malti, Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, SAD-u“, ističe u pogovoru knjige don Anton Šuljić.

Treća Reinerova pjesnička zbirka objavljena u Kršćanskoj sadašnjosti (nakon Uronjen u Tvoju svjetlost i Sva lica ljubavi), ističe se jednostavnim, ali duboko promišljenim stihovima koji čitatelja potiču na osobno promišljanje o smislu života, vjeri i vječnosti, čineći je vrijednim štivom za sve ljubitelje poezije i one koji traže duhovno nadahnuće.

Ova knjiga sabire desetljeća navještaja, homilija, pastirskih pisama i razmatranja u kojima Kristovo rođenje postaje ključ za razumijevanje čovjeka, života i nade. U njima prepoznajemo glas pastira koji je, usred krhkosti vremena i njegovih lomova, ali i u radosti, uvijek govorio o životu kao Božjem daru, o čovjeku kao slici Božjoj, o obitelji kao svetom mjestu začetka života te o Crkvi kao čuvarici nade.

Otajstvo Božića – Radosna vijest života nije puka zbirka tekstova, nego pravi duhovni itinerarij koji nas uvodi u srž Božića: u otajstvo Boga koji postaje Dijete da bi čovjek iznova otkrio svoje dostojanstvo. Mnoge misli i pastirske smjernice ovdje sabrane i danas zvuče snažno i suvremeno. Čitajući ih, susrećemo pastira koji je neumorno bdio nad stadom i podsjećao da je svaki čovjek dragocjen u Božjim očima, te nas uvijek iznova vraćao središtu vjere – Isusu Kristu, utjelovljenoj Riječi Očevoj.

Godine 2025. Zagrebačka nadbiskupija proslavila je pedesetu obljetnicu svećeništva kardinala Josipa Bozanića (1975.–2025.). Taj zlatni jubilej bila je prigoda da se u svjetlu Božića osvrnemo na pedeset godina njegova služenja, molitve i darivanja. Tijekom svih tih godina bio je navjestitelj evanđelja, čuvar dostojanstva čovjeka i branitelj života.

Božićno otajstvo, središte ove knjige, otajstvo je svjetla, nade i zajedništva. Stoga se kardinal Bozanić oštro suprotstavlja svakom obliku beznadnosti i nepovjerenja, te promiče kršćansku nadu koju vjernik crpi iz zajedništva s Kristom koji je radi nas sišao s nebesa i pridružio se našim brigama, križevima, ali i radosti. »U rođenom Djetetu susrećemo Lice nade.«

Knjiga Otajstvo Božića – Radosna vijest života dio je niza Kardinal Josip Bozanić – Izabrana žarišta, u kojem pojam »žarišta« označava nutarnju snagu tekstova koja nudi toplinu, svjetlo i poziv na zajedništvo.

Svake godine, 10. veljače, na godišnjicu smrti mučenika, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca, iako mnogi nadahnuto propovijedaju na Stepinčevo, posebno se među vjernicima iščekuje riječ zagrebačkoga nadbiskupa, zbog njegove posebne odgovornosti kao Stepinčevog nasljednika te čuvara i baštinika njegovoga duhovnog blaga.

Ove homilije na Stepinčevo kardinala Bozanića nastajale su i izgovarane su tijekom četvrt stoljeća njegove službe, a sada započinju nov život. Ovo je prva knjiga u planiranom nizu koji će predstaviti ili, bolje, ponovno ponuditi na razmatranje pastirsku riječ nadbiskupa Bozanića, a niz nosi naslov: Kardinal Josip Bozanić – Izabrana žarišta. Nakana je usmjeriti pozornost na slavlja, susrete i događaje u kojima su prisutnost i riječ kardinala Bozanića imale veliko značenje.

Knjiga Alojzije Stepinac – žrtva za budućnost bit će blagotvorna kao duhovno štivo za rast djece Božje; u ovim će homilijama vjernici i ljudi otvoreni istini moći još bolje upoznati našega Blaženika, a istraživači će iščitati četvrtstoljetnu povijest velikih moralnih izazova koji su pratili naše vjernike i društvo u kojem su živjeli i djelovali.

Kardinal Franjo Kuharić jedan je od najvećih sinova Katoličke Crkve u Hrvatskoj u 20. stoljeću. Bio je ključna pastirska figura u prijelomnim povijesnim trenutcima Katoličke crkve i hrvatskoga naroda u drugoj polovici 20. stoljeća, a posebno početkom devedesetih godina 20. stoljeća tijekom Domovinskoga rata i osamostaljenja Republike Hrvatske. Dobro je poznata i fama sanctitatis koju je kardinal Kuharić uživao i još uvijek uživa među hrvatskim katoličkim pukom.

Život i djelo kardinala Franje Kuharića na jednom mjestu daje dobar, iako ne iscrpan i konačan, prikaz Kuharićeva života i djela. U ovom zborniku objavljena su dvadeset i tri priloga (od dvadeset i osam obrađenih tema na samom simpoziju) te prigodni pozdravni govori na otvaranju i zatvaranju simpozija. 

Na samom početku zbornika čitatelj će naići na kronološki pregled Kuharićeva života i pastirskoga služenja, o čemu je pisao Anđelko Košćak. Stjepan Baloban pisao je o kardinalu Kuhariću kao crkvenom i moralnom autoritetu u vremenu komunizma, a pokriveno je i njegovo djelovanje na čelu Biskupske konferencije Jugoslavije od 1970. do 1991. (o čemu je pisao Ratko Perić), „Žalosni Božić“ 1971. i Hrvatsko proljeće u dnevniku (nad)biskupa Franje Kuharića (Ana Biočić i Vatroslav Siketić), uloga kardinala Franje Kuharića kao predvodnika Katoličke Crkve u Hrvatskoj u procesu stvaranja hrvatske države i u vrijeme Domovinskog rata (Julija Barunčić Pletikosić i Ante Nazor).

Juraj Batelja pisao je o odnosu bl. Alojzija Stepinca i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, dok je Miroslav Akmadža produbio temu djelovanja nadbiskupa Franje Kuharića (njegovi javni prosvjedi, poslanice i propovijedi, uz oštre reakcije državnih vlasti) tijekom komunističkoga režima (1970. – 1989.), političkih nemira i pogoršanja odnosa Crkve i države. Zbornik nadalje okuplja niz zanimljivih tema iz raznih perspektiva. Tu je, primjerice, i ona vezana uz tisak i izdavaštvo, o kojoj su pisali Stjepan Brebrić (Nadbiskup Franjo Kuharić i razvoj Kršćanske sadašnjosti) i Anto Mikić ((Nad)biskup Franjo Kuharić kao odgovorni urednik Glasa Koncila (1964. – 1970.)), kao i tema njegovih poslanica, poruka, propovijedi i govora o kojima su pisali Marija Pehar (Mariološko-marijanski sadržaji u propovijedima i govorima zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića), Tomislav Hačko (Kardinal Franjo Kuharić i glavne teme božićnih, korizmenih i uskrsnih pastirskih poruka), Branko Murić (Nadbiskup Franjo Kuharić i Crkva iz naroda. Pastirski poticaji primjene koncilskog nauka o Crkvi u njegovim javnim nastupima) i Želimir Puljić (Otajstvo biskupske službe u nastupima sluge Božjega Franje kardinala Kuharića). O  četiri osnovne značajke duhovnosti koju je promovirao kardinal Kuharić i glavnim temama moralnog naučavanja pisali su Tonči Matulić i Ante Bekavac (Glavne moralne teme u naučavanju nadbiskupa Franje Kuharića: čovjek, grijeh, nadnaravne krjeposti, moralna savjest i moralni zakon) te Franjo Podgorelec (Značajke duhovnosti koju je promicao kardinal Franjo Kuharić).

Već 1091. imao je svoj pečat, gotovo cijelo stoljeće prije splitskog nadbiskupa. Splitski kaptol imao je pravo izabirati splitskog nadbiskupa. To mu je pravo htio osporiti hrvatsko-ugarski kralj Bela III. krajem 13. stoljeća, ali ga je papa Aleksandar III. 1181. godine u tome spriječio, naglasivši da je to pravo splitskog kaptola od davnine. Za vrijeme sedisvakancije, Prvostolni kaptol je upravljao nadbiskupijom, isprva skupno, a kasnije je birao jednog od svojih članova za kaptolskog vikara, koji je upravljao nadbiskupijom u međurazdoblju. (…) Autor nas u ovoj knjizi upoznaje s povjesnim činjenicama i saznanjim nastanka navedenog kaptola kao i uređenjm kaptola, njegovom djelatnošću, izborom kanonika i ostalim ingerencijama. Na kraju knjige donosi detaljan popis kaptolskih dostojanstvenika (arhiđakona, arhiprezbitera, primicerija i biskupa bivših kapitularaca).