Kapucin i svećenik koji je živio od 1887. do 1968. godine, otac Pio, ostao je zapamćen po neumornoj službi ispovijedanja, dubokoj molitvi, brizi za bolesne te brojnim svjedočanstvima o izvanrednim duhovnim darovima. Njegovo je djelovanje mnoge potaknulo na obraćenje i povratak sakramentima, a njegov se utjecaj osjeća i danas.

O knjizi

U knjizi Milosrđe u oca Pija Stefano Campanella istražuje različite vidove milosrđa u životu ovoga svetca, oslanjajući se na svjedočanstva ljudi koji su ga susreli i iskusili plodove njegova djelovanja. Knjiga posebno ističe važnost sakramenta pomirenja, kroz koji je otac Pio mnogima pomagao da ponovno otkriju Božje oproštenje i ljubav.

Uz njegovu službu ispovijedanja, predstavljene su i karizme koje se povezuju s njegovim životom, poput stigmi i bilokacije, kao i konkretna djela ljubavi prema bolesnima. Među njima se ističe bolnica Casa Sollievo della Sofferenza u San Giovanni Rotondu, koja je ostvarena zahvaljujući njegovu zauzimanju.

Knjiga čitatelja vodi prema dubljem razumijevanju milosrđa kao središnje kršćanske poruke, ali i prema promišljanju o važnosti molitve, obraćenja i sakramenata u svakodnevnom životu. Drugo izdanje ponovno donosi priliku da se upozna duhovna baština svetca koji je mnogima postao znak nade i Božje blizine.

Knjiga Milosrđe u oca Pija dostupna je u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

Mladi i Crkva, digitalni svijet i odgoj djece

U rubrici Pitanje sadašnjega trenutka Josip Grbac piše o odnosu mladih i Crkve. Polazeći od pitanja zašto mnogi mladi i dalje vjeruju u Boga, ali se ne uključuju redovito u crkveni život, autor promišlja izazove crkvene institucionalnosti, vjerodostojnosti i načina na koji se Crkva obraća novim naraštajima. Pritom otvara i pitanje odgovornosti roditelja u prenošenju vjere.

Glavna urednica Kane Maja Petranović za novi broj Kane razgovarala je s dr. sc. Leali Osmančević s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta o zaštiti djece u digitalnom okruženju. Povod je novi europski prijedlog regulacije pristupa društvenim mrežama i drugih digitalnih sadržaja za djecu. Sugovornica upozorava na utjecaj algoritama, izazove prepoznavanja prikrivenoga oglašavanja i važnost odgovornosti digitalnih platformi. Pritom ističe da djeci treba pružiti znanje i vještine za snalaženje u digitalnom svijetu, a ne se oslanjati samo na zabrane i pravila.

Srodnu temu otvara i tekst o čovjeku u doba umjetne inteligencije, koji promišlja tehnološki razvoj iz perspektive ljudskoga dostojanstva i kršćanske antropologije, oslanjajući se na encikliku pape Lava XIV. Magnifica humanitas.

Okoliš kao pitanje zajedničke odgovornosti

U svojoj kolumni Stjepan Baloban pod naslovom Zašto briga za okoliš dijeli, a trebala bi ujedinjavati? polazi od rasprava o zbrinjavanju otpada u Hrvatskoj. Upozorava da ekološki problemi nisu samo tehničko pitanje, nego traže promjenu mentaliteta, suradnju vlasti i građana te spremnost da se osobni, stranački i ideološki interesi podrede općemu dobru.

Autor se pritom poziva na poziv pape Franje na ekološko obraćenje i podsjeća da briga za zajednički dom treba povezivati ljude u traženju odgovornih i dugoročnih rješenja.

S pitanjem odnosa prema stvorenom povezano je i promišljanje o kršćanskim temeljima ekologije te odgovornosti prema budućim naraštajima, čime se okoliš sagledava i u njegovoj etičkoj i duhovnoj dimenziji.

Ekološka kriza, vjera i potraga za smislom

U razgovoru Maje Petranović s doc. dr. sc. Zoranom Turzom, voditeljem projekta CRO Laudato si’ na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u središtu je ekološka kriza kao pitanje čovjekova odnosa prema svemu stvorenome. Turza ističe da svaka osoba može utjecati na društvo i političke odluke te podsjeća da je briga za zajednički dom i važan izazov za teologiju i kršćansku odgovornost.

Posebno je zanimljiv i razgovor s Jean-Charlesom Putzoluom, novinarom s 35 godina iskustva u praćenju papinskih putovanja, naslovljen O vjeri, mladima i potrazi za smislom. Polazeći od odjeka posjeta pape Lava XIV. Francuskoj i velikog odaziva mladih, razgovor otvara pitanje što ljudi danas traže u vjeri i religiji. U vremenu političkih podjela, krize vrijednosti i ubrzanih tehnoloških promjena, Putzolu promišlja o potrebi za smislom, zajedništvom, nadom i vjerom.

Temu odnosa prema suvremenom svijetu produbljuje i Ivan Šarčević u tekstu Znakovi ovoga naraštaja. Promišljajući evanđeoski poziv na prepoznavanje znakova vremena, autor upozorava na opasnost površnoga prosuđivanja te poziva na obraćenje, otvorenost prema drugome i zauzimanje za dostojanstvo svakoga čovjeka.

Kultura sjećanja i odgovornost prema budućnosti

Sani Gilja u rubrici Na mreži, u tekstu Čuvari povijesti, promišlja važnost povijesnoga pamćenja u odgoju novih naraštaja. Polazeći od dječjega interesa za muzeje, otvara dublje pitanje odnosa prema prošlosti, osobito njezinim bolnim poglavljima. Kultura sjećanja, ističe autorica, traži istinu o onome što se dogodilo, poštovanje prema žrtvama i sposobnost da se naslijeđene rane ne pretvore u nove razloge za neprijateljstvo.

Listopadska Kana tako donosi raznovrsne, ali međusobno povezane teme koje pozivaju na pažljivo čitanje znakova vremena, odgovorno djelovanje i promišljanje o vrijednostima na kojima želimo graditi budućnost. Novi broj dostupan je čitateljima koji žele dublje razumjeti aktualna društvena, kulturna i duhovna pitanja iz kršćanske perspektive.

Nije teološki traktat, nego je živi razgovor

Posebnost je u obliku ove zanimljive knjige. Don Giussani je tijekom jedne godine, tjedan za tjednom, razgovarao sa stotinjak mladih odlučnih da život u cijelosti vežu uz Krista, u iskustvu koje Crkva naziva djevičanstvom. Knjiga je zapis tih susreta. Prvo mladima dolazi njegov prijedlog, a zatim se prelazi na pitanja i odgovore. Sam ju je autor nazvao neobičnom! Ona nije traktat, nego dijalog. Prvi čitatelji rukopisa rekli su da nalikuje dobrom romanu.

Teme su vjera, nada i ljubav. To su riječi koje se, piše don Giussani, više ne uče ni na vjeronauku. On ih ne izlaže apstraktno. Polazeći od pitanja o smislu života, slobodi i ljudskim težnjama, pita može li se tako uistinu živjeti i pokazuje da vjera nije skok u tamu, nego razuman odgovor na ljudsku želju za smislom. Sloboda, siromaštvo, povjerenje, žrtva i djevičanstvo ovdje nisu parole, nego pitanja koja mladi postavljaju naglas.

Umjesto sustavnoga izlaganja kršćanskoga nauka, naglasak je na osobnom iskustvu i dvojbama. Odgovori postaju horizont na kojem se vjera pokazuje kao cjelovito rješenje čovjekovih težnji. Promišljanje o kršćanskim istinama isprepliće se s procesom njihova otkrivanja i prihvaćanja u konkretnom životu.

Knjiga za one koji doista pitaju može li se tako živjeti

Knjiga nije namijenjena samo onima koji već poznaju Giussanija ili pokret Communione e Liberazione. Namijenjena je svakomu tko se pita ima li vjera veze sa stvarnim životom, sa slobodom, željom i svakodnevnim odlukama. U vremenu u kojem se o vjeri često govori ili kao o nekakvoj popularnoj emociji ili kao o strogom nauku, Giussani nudi treći put: razgovor u kojem se vjera provjerava ljudskim iskustvom.

Ovo poticajno djelo prevele su Marija Brigljević-Gozze i Maja Peraica. Knjiga Može li se tako živjeti? Neobičan pristup kršćanskoj egzistenciji dostupna je u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

Na sajmu i ove godine sudjeluje Kršćanska sadašnjost, koja svoju nakladničku djelatnost predstavlja izborom istaknutih naslova iz svojega programa. Sudjelovanjem na ovom važnom međunarodnom okupljanju nakladnika potvrđuje postojeće i uspostavlja nove vrijedne suradnje, razmjenjuje iskustva s nakladnicima i stručnjacima iz različitih zemalja te prati suvremene trendove i dosege u području nakladništva.

Kršćansku sadašnjost ove godine na sajmu predstavljaju zamjenica glavnog urednika Maja Petranović i voditelj uredničko-grafičkih poslova Dario Bumbar. Njihovo sudjelovanje prilika je za susrete s međunarodnim nakladnicima i partnerima, razgovore o budućim suradnjama te predstavljanje izdanja Kršćanske sadašnjosti na međunarodnoj nakladničkoj sceni.

O važnosti knjige u suvremenom društvu na otvorenju ovogodišnjeg sajma govorio je među ostalima i Sebastian Guggolz, predsjednik Njemačkog udruženja nakladnika i knjižara, istaknuvši: „Knjige su bile i uvijek će biti ključna protuteža glasnogovornicima našega vremena i pritisku da se priklonimo većini.”

Sličnu je poruku uputio i direktor Frankfurtskog sajma knjiga Juergen Boos, govoreći o slobodi objavljivanja: „Sloboda objavljivanja određuje koje se priče danas još mogu objaviti, koje perspektive dopiru do ljudi i o kojim razgovorima društvo može voditi dijalog.”

Izvod iz kršćanstva. Kako vjerovati u 21. stoljeću?

Drugo izdanje stiglo je jer je prvo u kratkom roku nestalo s polica. Mladi književni komparatist, katolički laik i intelektualac Matija Štahan u Izvodu iz kršćanstva skuplja refleksije o tome kako vjeru danas braniti i kako je smjestiti u kulturu u kojoj živimo. Naslov namjerno odzvanja na Ratzingerov klasik Uvod u kršćanstvo, ali Štahan ne piše udžbenički, već je riječ o svjedočanstvu, pozivu svakom vjerniku da istinu ne zadrži za sebe. Ne zaobilazi ni osjetljive teme kao što su pobačaj, eutanazija, teorije zavjere, pa i pitanje mogućih izvanzemaljaca. U središtu je i nova interpretacija lika i djela blaženoga Alojzija Stepinca. Filozofijska preciznost, teološka odvažnost i moralna svijest u jednoj knjizi, ponešto za svakoga tko traži misaoni vodič kroz napetosti ovoga trenutka, a ne još jedan stereotipni komentar sa strane.

Magnifica humanitas – Veličanstveno čovještvo (D-205). Enciklika o očuvanju osobe u doba umjetne inteligencije

Publika ne odustaje od pape Lava XIV. Prva enciklika novoga pape, „Veličanstveno čovještvo (Magnifica humanitas)“, čita se i treći mjesec zaredom. Biskup Rima ne kreće od novinske buke oko umjetne inteligencije, nego od socijalnog nauka koji je s Lavom XIII. počeo čitati društvenu zbiljnost teološki i tim ključem čita i stroj koji danas piše, bira i odlučuje umjesto čovjeka. Papa je nedvojbeno intelektualac, ali govori bez ikakve nadmenosti. Pitajući se što od osobe ostaje kad algoritam preuzme sud, Papin tekst ostaje na ljestvici dulje od vijesti koje ga komentiraju. Tiskani primjerak i dalje drži ono što ekran ne može: blaženi ritam ljudske rečenice.

Franjevački poziv. Sinteza ideala sv. Franje i sv. Klare

U ovoj franjevačkoj jubilarnoj godini, pozornost čitateljstva okrenuta je u smjeru Asizija. Nakon Povijesti franjevaštva, druga knjiga španjolskog kapucina i povjesničara Crkve Lázara Iriartea na hrvatskom. Franjevački poziv nije samo jedan pregled redovničke prošlosti nego sinteza onoga što su sveti Franjo i sveta Klara živjeli: nasljedovanje Krista u siromaštvu i poniznosti, jednostavnost, poslušna ljubav, bratstvo otvoreno svim ljudima, apostolska i misionarska prisutnost. Kroz sedamnaest poglavlja provlače se iste velike teme (kristološke, ekleziološke, karizmatske) onako kako su vidljive u ovo dvoje čuvenih stanovnika Asizija. Iriarte, doktor crkvene povijesti s Gregoriane i dugogodišnji profesor na Antonianumu, piše iznutra, kao netko tko je habit odjenuo 1931. i franjevačku duhovnost predavao cijeli život. Suizdanje Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kršćanske sadašnjosti, knjiga za svakoga tko franjevaštvo želi čitati kao poziv, a ne samo kao povijest.

Ivan Pavao II. Tajna Karola Wojtyle

Poljski svetac i dalje zanima hrvatsku publiku. Gotovo osamnaest godina Andreas Englisch pratio je papu Ivana Pavla II. kao novinski izvjestitelj: u Vatikanu i u zrakoplovu, na putovanjima diljem svijeta. Iz toga nije izašla službena biografija, nego knjiga iz neposredne blizine. Vidio je Papu kako se smije i kako plače, kako očajava, griješi i pokušava ispraviti pogrešku, i smio je s njim o tome razgovarati. Znao je što ga ljuti, što ga gnjavi, što jede i što bi rado činio, a nije mu bilo dopušteno. „Papa je dugo bio moj posao, ništa više, dok odjednom nije prestao biti samo posao“, piše u uvodu. Na 290 stranica Englisch, njemački vatikanski dopisnik koji od 1987. živi u Rimu, opisuje što se događa iza kulisa i u čemu je bila snaga čovjeka o kojem se toliko raspravljalo. Humora ne manjka! Za čitatelja koji Wojtylu želi upoznati izbliza!

Opasni Bog

Knjiga oca Stanka Perice također plijeni čitateljsku pozornost. Popularni isusovac objašnjava pojam „migrant“, prati Bibliju od Staroga zavjeta – Izrael je narod migranata – do Crkve kao Novog Izraela i pokazuje kako socijalni nauk, od Drugoga vatikanskog koncila do papa Pavla VI., Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje, skrb za migrante čini dijelom pastoralnog djelovanja. Jedinstveno empirijsko istraživanje među samim migrantima prelazi iz teorije u praksu. Integracija bez religijske dimenzije vodi getoizaciji i radikalizaciji; međureligijski dijalog je neizostavan. Složena, a ključna tema – napisana jasno i privlačno.

Sve navedene naslove pronaći ćete u knjižarama ili web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

Sveti Franjo znao je u prirodi prepoznati više od onoga što je oku vidljivo: sunce, mjesec, životinje, cvijeće i čitav stvoreni svijet za njega su bili povezani u zajedništvu s Bogom. Njegov odnos prema stvorenome počivao je na divljenju, zahvalnosti i jednostavnosti, ali i na brizi za siromašne i odbačene.

Upravo zato papa Franjo u Laudato si’ svetoga Franju predstavlja kao primjer cjelovite ekologije – one koja povezuje brigu za prirodu, pravednost prema siromašnima, zauzimanje za društvo i unutarnji mir. U nastavku donosimo odabrane odlomke iz enciklike Laudato si’ koji nam približavaju franjevačku povezanost s Bogom, čovjekom i svim stvorenjem:

Sveti Franjo Asiški

10. Ne želim nastaviti svoje izlaganje u ovoj enciklici a da ne spomenem lijep i poticajan primjer. Uzeo sam njegovo ime kao vodilju i nadahnuće u svom izboru za rimskog biskupa. Vjerujem da je Franjo primjer par excellence brige za ono što je slabo i jedne cjelovite ekologije, življene s radošću i vjerodostojno. On je svetac zaštitnik svih onih koji proučavaju i rade na području ekologije, i vrlo je omiljen također među nekršćanima.

Pokazao je posebnu brigu za Božje stvaranje i za najsiromašnije i odbačene. Volio je i bio je silno omiljen zbog svoje radosti, svojega velikodušnog sebedarja, svojega srca, otvorenoga svima. Bio je mistik i hodočasnik koji je živio u jednostavnosti i čudesnom skladu s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom. U njemu se vidi u kojoj su mjeri neraskidivo povezani briga za prirodu, pravednost prema siromašnima, zauzimanje za društvo i unutarnji mir.

11. Njegovo nam svjedočanstvo također pokazuje da cjelovita ekologija iziskuje otvorenost prema kategorijama koje nadilaze jezik egzaktnih znanosti ili biologije i dovode nas do same čovjekove bîti. Kao što se događa kada se zaljubimo u nekoga, tako svaki put kada bi Franjo gledao sunce, mjesec, najmanje životinje, iz srca bi mu se vinula pjesma i u svoju hvalu uključivao bi sva stvorenja. On je razgovarao s cijelim stvorenim svijetom, propovijedao je čak i cvjetovima i »pozivao ih da hvale Gospodina kao da su razumni«.¹⁹ (TOMA ČELANSKI, Prvi životopis sv. Franje, XXIX., 81: FF 460 (FI 290). Njegova reakcija na svijet koji ga okružuje bila je nešto mnogo više od intelektualnog razumijevanja ili ekonomske računice, jer je za njega svako stvorenje bilo sestra, s kojom su ga vezali prisni odnosi. Njegov učenik sveti Bonaventura govorio je da »promatrajući Boga kao prvi početak svega, bio je ispunjen silnom ljubavlju, i najneznatnije bi stvorove nazivao imenima brata i sestre«.²⁰ (Veći životopis sv. Franje, VIII., 6: FF 1145 (FI 956).

To se uvjerenje ne može prezreti kao iracionalni romantizam, jer utječe na opredjeljenja koja uvjetuju naše ponašanje. Ako pristupamo prirodi i okolišu bez te otvorenosti divljenju i čuđenju, ako više ne govorimo jezik bratstva i ljepote u našem odnosu sa svijetom, naša će stajališta biti stajališta gospodara, potrošača i pukog izrabljivača prirodnih dobara, koji nije sposoban postaviti granice svojim neposrednim interesima. I obratno, ako osjećamo duboku povezanost sa svime što postoji, umjerenost i briga javit će se same od sebe. Siromaštvo i skromnost svetoga Franje nisu bili samo površna askeza, nego nešto dublje: odricanje od toga da se stvarnost učini pukim predmetom korištenja i vladanja.

12. S druge strane, sveti Franjo, vjeran Pismu, predlaže nam da prepoznamo prirodu kao divnu knjigu u kojoj nam Bog govori i prenosi nam tračak svoje ljepote i svoje dobrote: »Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu« (Mudr 13, 5) i »vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire« (Rim 1, 20). Zato je Franjo tražio da se u samostanu uvijek ostavi dio vrta neobrađen, da u njemu raste poljsko cvijeće, kako bi oni koji bi mu se divili mogli uzdići misao Bogu, tvorcu tolike ljepote.²¹ (Usp. TOMA ČELANSKI, Drugi životopis sv. Franje, CXXIV., 165: FF 750 (FI 778–779).

Svijet je više od jednog problema koji treba riješiti, svijet je radostan misterij koji promatramo u veselju i hvali.

Izvor: Laudato si’ (D-169). Enciklika o brizi za zajednički dom, Kršćanska sadašnjost

O Franji Asiškom mnogo nam se toga čini poznatim. Znamo za njegovu ljubav prema siromaštvu, za odnos prema stvorenom svijetu, za Klaru Asišku, za njegovu braću i za snažan trag koji je ostavio u kršćanskoj duhovnosti. No što se događa kada se njegov život i djelo ponovno čitaju kroz ono što izvori govore o ženama? Upravo to pitanje postavlja francuski povjesničar Jacques Dalarun u knjizi Franjo Asiški: Prohod. Žena i ženstvenost u spisima i životopisima Franje Asiškoga. Ne donosi još jednu biografiju svetoga Franje, nego se vraća njegovim spisima i najranijim životopisima kako bi istražio kako se u njima pojavljuju žene, ženski likovi i sama predodžba ženstvenosti.

Franjo i Klara – što nam doista govore izvori?

Jedan je podatak dovoljan kako bi se otvorio niz pitanja: Klara Asiška u svojim spisima Franju spominje 32 puta, dok se njezino ime u Franjinim spisima ne pojavljuje niti jednom.

To, dakako, samo po sebi ne govori kakav je bio njihov odnos. No upravo takve nesrazmjere Dalarun uzima ozbiljno. Umjesto da prihvati već oblikovanu predodžbu o Franji i Klari kao svojevrsnom „mističnom paru“, on ispituje što o njihovu odnosu možemo zaključiti iz sačuvanih izvora – a što je u kasnijoj tradiciji poprimilo drukčiji oblik.

Klara nije tek sporedna figura u priči o Franji. Njezin odnos s njime postaje polazište za šire pitanje: kako su žene bile prisutne u svijetu koji je oblikovao franjevački pokret i kako su ih prikazivali oni koji su o Franji pisali?

Žene koje susrećemo u Franjinu životu

Dalarun pritom ne ostaje samo na Klari. U njegovu istraživanju pojavljuju se i druge žene povezane s Franjinim životom, među njima i Jacopa de’ Settesoli, rimska plemkinja koja je s Franjom bila u prijateljskom odnosu.

U priči o njezinu dolasku pred Franjinu smrt susrećemo vrlo osobne detalje. Franjo joj šalje poruku i traži da mu donese tkaninu za posljednji habit, ali i slatkiše od badema i meda koje je volio. Takvi prizori na prvi pogled djeluju kao jednostavne, gotovo intimne anegdote iz života svetca. Dalarun ih, međutim, čita u širem kontekstu: pita se kako su takve priče nastajale, što su svojim čitateljima trebale poručiti i kako su pridonosile oblikovanju Franjina lika. Upravo je tu jedna od posebnosti ove knjige.

Jedan od zanimljivih motiva koji knjiga otvara jest i personifikacija siromaštva kao žene.

U franjevačkoj tradiciji Franjo svoje potpuno predanje siromaštvu izražava slikom braka s lijepom, ali siromašnom ženom – Gospođom Siromaštvom. Ona nije samo književna figura, nego personifikacija načina života kojemu je Franjo potpuno posvećen.

Između povijesti i legende

Franju danas poznajemo i putem brojnih životopisa i legendi nastalih nakon njegove smrti. Njihovi su autori živjeli u različitim vremenima, imali različite nakane i pripadali različitim okolnostima unutar razvijajućega franjevačkog pokreta. Zato Dalarun uspoređuje Franjine spise s tekstovima njegovih životopisaca i drugih autora franjevačke tradicije. Tako pokušava razlučiti različite slojeve predaje i pokazati kako se slika svetoga Franje tijekom vremena mijenjala.

Posebno je zanimljivo pitanje zašto se u pojedinim tekstovima toliko naglašava njegova povezanost sa ženama. Je li riječ o jednostavnom bilježenju povijesnih odnosa? Ili su takve priče dobivale dodatnu važnost zato što je franjevački pokret snažno nadahnjivao i žene koje su tražile nove oblike kršćanskoga života?

Drukčiji pogled na svetoga Franju

Knjiga Franjo Asiški: Prohod poziva čitatelja da se zaustavi pred izvorima i ponovno si postavi pitanja koja se možda čine jednostavnima:

Tko su žene koje susrećemo u pričama o Franji?

Zašto su neke od njih ostale tako snažno prisutne u predaji, a druge gotovo nevidljive?

Kako se mijenjala slika Franje i žena oko njega?

I što nam o njemu govore upravo one pojedinosti koje se na prvi pogled mogu činiti sporednima?

U Godini sv. Franje upoznajte svetca iz još jedne perspektive – kroz žene, izvore i legende koje su oblikovale njegov lik. Knjigu Franjo Asiški: Prohod. Žena i ženstvenost u spisima i životopisima Franje Asiškoga potražite do kraja listopada u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti na popustu od 40 %.

Papa koji spaja različite kulture

Za papu je izabran Amerikanac čiji život povezuje različite kulture i kontinente u svijetu obilježenom podjelama. Tko je nasljednik pape Franje i kako će iskustva iz njegove prošlosti oblikovati smjer njegova pontifikata?

Novinarka Elise Ann Allen, rimska dopisnica cijenjenoga američkog online časopisa Crux, u knjizi Lav XIV. Građanin svijeta, misionar 21. stoljeća donosi cjelovit i dosad neobjavljen portret rimskoga biskupa. Od djetinjstva u Chicagu i ranoga poziva u augustinski red, preko godina misionarskog djelovanja u Peruu pa sve do ključne uloge u Vatikanu na čelu Dikasterija za biskupe, Allen otkriva iskustva koja su oblikovala njegov karakter i izgradila ga u duhovnoga vođu i čovjeka koji povezuje.

Austen Ivereigh, britanski novinar i biograf pape Franje, ističe: „Elise Ann Allen podarila nam je upečatljiv i iznenađujuće intiman portret našega novog pape, nastao na temelju iscrpnog istraživanja i desetaka intervjua na terenu, uključujući i jedan intervju sa samim Papom. Izvanredan pothvat.”

Svjedočanstva onih koji ga najbolje poznaju u Sjedinjenim Američkim Državama, Peruu i Rimu upotpunjuju ovaj osobni i neposredni portret Petra naših dana. Kruna knjige je prvi službeni intervju koji je Lav XIV. dao nakon izbora za papu. U dubokom i otvorenom razgovoru novi papa govori o svojim prioritetima, uvjerenjima i viziji budućnosti Crkve.

Umjesto nagađanja o pontifikatu, autorica nudi sliku formiranoga čovjeka: misionara koji sluša, povezuje i služi, građanina svijeta čiji put od južnoga Chicaga do Perua i Rima postaje ključ za razumijevanje smjera kojim Crkva ulazi u svoje novo razdoblje.

Portret za vrijeme polarizacije u svijetu

Knjiga dolazi u trenutku kada Crkva i svijet traže pastira koji zna slušati i graditi mostove, a ne produbljivati podjele. Allen ne nudi jeftin spektakl ni brzi selfie s balkona svetoga Petra, nego nam pokazuje put na kojem je Robert Prevost postao Lav XIV. 

Pred čitateljima je augustinska formacija, misionarski Peru, služba među biskupima i, naposljetku, Papin vlastiti glas o miru, sinodalnosti i naviještanju evanđelja. Zato je ova biografija namijenjena svim ljudima koji žele ozbiljno i bez predrasuda upoznati čovjeka koji danas vodi Katoličku Crkvu.

Knjiga Lav XIV. Građanin svijeta, misionar 21. stoljeća dostupna je u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

Posjetitelji će tako imati priliku upoznati i izbor izdanja Kršćanske sadašnjosti, među kojima su Biblije i druga izdanja vezana uz Sveto pismo, teološke i duhovne knjige, kao i naslovi namijenjeni najmlađim čitateljima.

Izbor knjiga KS-a

Na Tjednu kršćanske knjige moći će se pronaći i neka od novijih izdanja KS-a, poput knjiga Papa Lav XIV., Nikad nisam bio sretniji, Opasni Bog i Dika nebeska, ali i brojni drugi naslovi koji otvaraju različite teme vjere, duhovnosti, teologije i kršćanskoga života. Za one koji traže knjigu za djecu, izbor uključuje i slikovnice i dječje Biblije, među kojima su Biblija za mališane, Biblija za moje prve korake i Najljepše biblijske priče.

Posebna je vrijednost Tjedna kršćanske knjige upravo u tome što na jednom mjestu okuplja izdanja različitih kršćanskih izdavača i čitateljima pruža priliku da otkriju nove naslove, upoznaju aktualnu kršćansku knjižnu produkciju i pronađu nešto za sebe ili svoje bližnje.

Posjetite Tjedan kršćanske knjige u Osijeku od 28. rujna do 5. listopada i potražite izdanja Kršćanske sadašnjosti po prigodnim sajamskim cijenama!

Tematski dio novoga broja otvara članak Barbare Zehnpfennig „Kršćanstvo i kapitalizam – težak odnos?“, koji propituje odnos kršćanstva prema kapitalizmu i pitanjima koja proizlaze iz suvremenoga ekonomskog poretka. Na njega se nadovezuje tekst Oliviera Boulnoisa „Od srednjovjekovnoga dominium-a do modernoga vlasništva“, koji temu privatnoga vlasništva promatra kroz njezin povijesni i filozofsko-teološki razvoj.

Iz riznice Communija

Rubrika „Iz riznice Communija“ donosi niz tekstova koji ponovno otvaraju važna pitanja europske kulture, teologije, književnosti i kršćanskoga života.

Peter Henrici u članku „Trilogija Hansa Ursa von Balthasara: Teologija europske kulture“ predstavlja teološko promišljanje europske kulture kroz djelo jednoga od najznačajnijih teologa 20. stoljeća. Slijedi članak Manfreda Lochbrunnera „Romano Guardini i Hans Urs von Balthasar: Suprožimanje teologije i književnosti“, posvećen povezanosti teološke misli i književnosti.

Erich Zenger donosi tekst „Psaltir – molitvenik Biblije“, dok se Klaus Demmer u članku „Vjernost primljenomu pozivu. Životna zadaća u službi Crkve“ bavi pozivom i vjernošću kao temeljnim odrednicama kršćanskoga služenja.

U nastavku Ernst Dassmann u članku „Spasenje između otkupljenja svih i predodređenja od Origena do Augustina“ razmatra razvoj teoloških promišljanja o spasenju od ranoga kršćanstva do Augustina. Rubriku zaključuje tekst kardinala Averyja Dullesa „Dekristijanizacija Europe: Jesu li Amerikanci sljedeći na redu?“, koji otvara pitanje odnosa kršćanstva i suvremenih društvenih procesa.

Aktualna promišljanja u „Epimetejama“

U rubrici „Epimeteje“ glavni i odgovorni urednik hrvatskoga uredništva Communija Ivica Raguž donosi više kraćih promišljanja o različitim društvenim, kulturnim, filozofskim i crkvenim temama.

Među njima su „Peregrinatio in stabilitate protiv turističkoga ludila“, „Žene u centrima moći Crkve“, „Današnja politika na Zapadu: obmane i nade“, „O odjeći i taštini“, „Filozofija u četiri elementa“, „Pokora“, „O velikim usnama ili o graciji“ te „Herod u Gospinu svetištu“.

Novi, 157. broj Communija tako okuplja priloge koji iz različitih perspektiva promišljaju odnos kršćanstva i suvremenoga svijeta, pitanja vlasništva i ekonomije, europsku kulturu i teološku misao, ali i aktualne društvene i crkvene teme. Časopis potražite u knjižarama ili web knjižari Kršćanske sadašnjosti, ili se pretplatite na pretplata@ks.hr.