Godine 2017. navršilo se 60 godina od smrti dr. Andrije Živkovića, đakovačkog svećenika, koji je nakon svećeničkog ređenja u svojoj biskupiji obnašao više službi, a potom postao redoviti profesor moralnoga bogoslovlja na Bogoslovnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga nam otkriva dr. Andriju Živkovića kao čovjeka koji se zanimao za mnogo područja: od moralne teologije, filozofije i književnosti do dogmatske teologije, psihologije i srodnih znanosti. Ona također pokazuje Živkovićev odmak od noldinovskog koncepta morala dužnosti utemeljenog na autoritetu i približavanje moralu kreposti, osobito u svjetlu teološke misli sv. Tome Akvinskog i poimanja savjesti kao kreposti razboritosti. Zahvaljujući pronalasku Živkovićeva osobnog Dnevnika, u knjizi se donosi ispravak više netočnih podataka o njegovu životu i radu, ali i omogućava bolje razumijevanje vremena u kojem je živio te daje uvid u njegova osobna promišljanja i filozofsko-teološku misao. Razumljiviji nam je i veliki zaokret koji je učinio kad je, umjesto uobičajenih latinskih priručnika moralnog bogoslovlja, za svoje studente na Fakultetu u Zagrebu te za svećenike u pastoralu prvi sastavio i objavio Katoličko moralno bogoslovlje, priručnik moralne teologije na hrvatskome jeziku u tri sveska.