U knjizi Utjeha mesijanske nade autor čitateljima nudi iskustva i plodove koje je sam ubrao na putu traženja Božje riječi, pokazujući na djelu ljubav prema Bogu srcem i umom.

Zato su tekstovi raspoređeni u tri skupine. Prvi dio nazvan je „Božja djela u Bibliji“ koja se najbolje upoznaju prepoznavanjem njegova djelovanja u povijesti naroda i pojedinaca kao što je, primjerice, Abraham. I u ostalim tekstovima prvoga dijela knjige autor izvlači poruke iz životnih iskustava drugih povijesnih i literarnih biblijskih likova.

Drugi dio knjige nosi naslov „Slovo o Isusu“ i počinje pitanjem koje i sam Isus postavlja svojim učenicima o tome što drugi ljudi govore o njemu.

U trećem nizu tekstova autor se usredotočuje na Markovo evanđelje i jednu delikatnu temu koja tu knjigu prožima – smutnje. Čitajući Markovo evanđelje i pod nekim drugim vidom, ne može se izbjeći dojam kako Isus čitavo vrijeme prelazi iz konflikta u konflikt s raznim pojedincima, skupinama i čitavim mnoštvom.

Riječ je o takvim konfliktima koji čovjeka potresaju i smućuju ga, ali s ciljem da ga izbave iz smrtno opasne uljuljanosti u vlastitu sigurnost.

Utjeha mesijanske nade je tiskana kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Franjevačkoga samostana sv. Luke u Jajcu.