Danas se spominjemo obljetnice smrti hrvatskog svećenika, teologa i pisca Tomislav Ivančić (1938. – 2017.), čovjeka koji je svojim propovijedima, knjigama i duhovnim radom obilježio suvremenu duhovnu misao u Hrvatskoj i šire.
Tko je Tomislav Ivančić?
Rođen je u Davoru 1938. godine, a za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1966. Magistrirao je filozofiju te doktorirao teologiju na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu. Od 1971. godine djelovao je kao profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilište u Zagrebu, gdje je bio pročelnik Katedre fundamentalne teologije i dekan (1998. – 2001.). Obnašao je i službu rektora Sveučilišta u Zagrebu te bio član uredništava i suradnik brojnih domaćih i inozemnih teoloških časopisa, kao i član Društva hrvatskih književnih prevoditelja.
Uz akademski rad bio je studentski vjeroučitelj, inicijator molitvenog pokreta i osnivač vjerničkog društva Zajednica Molitva i Riječ (MiR). Vodio je brojne seminare duhovne obnove i evangelizacije u Hrvatskoj i inozemstvu. Posebno područje njegova znanstvenog interesa bilo je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije. Razvio je metodu hagioterapije te 1990. godine u Zagrebu osnovao Centar za duhovnu pomoć, naglašavajući važnost duhovne medicine uz somatsku i psihičku u cjelovitom liječenju čovjeka, osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 9. veljače 2004. članom Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Benedikt XVI. (tada kardinal Joseph Ratzinger). Papa Benedikt XVI. ponovno ga je u ožujku 2009. imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s naslovom monsignora. Preminuo je u Zagrebu 17. veljače 2017.
Tomislav Ivančić u Kršćanskoj sadašnjosti
Njegove riječi nisu bile samo teološka razmatranja, nego konkretni poticaji na obraćenje, osobni rast i odgovornost za svijet u kojem živimo. Govorio je jasno, hrabro i razumljivo, dotičući pitanja patnje, smisla, vjere i nutarnjeg ozdravljenja. U njegovim knjigama susrećemo pastira koji poznaje čovjekove tjeskobe, ali još više vjeruje u Božju blizinu i snagu evanđelja.
U Kršćanskoj sadašnjosti objavljene su njegove knjige: Folge mir nach (1988.), Abba lieber Vater (1990.), Kršćanstvo u traganju za identitetom (1990.), 33 meditacije (2015.), Oče (2015.), Pođi za mnom (2015.), Susret sa živim Bogom (2017.), Budni budite i molite (2018.) i Za bolji svijet (2018.). Njegova ostavština i dalje živi – u riječima koje ohrabruju, u molitvama koje potiču i u knjigama koje otvaraju srce susretu s Bogom.
“Svijet bi htio biti bolji. »O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje«, kaže marijanski himan. Isus nam je pokazao put do novog svijeta. On je taj put. Svijet treba voljeti onako kako ga voli Bog. Pravi stav prema suvremenom svijetu je sućut. Svijet je ugrožen. Zrak, vode, hrana, šume, međuljudski i međunacionalni odnosi su zagađeni. Čovjek je preskupo platio civilizacijski napredak. Čini se da ga to stoji čak života. Ali, optuživati svijet nije rješenje. Voljeti taj i takav svijet i zagrabiti svom dušom i snagom u Božja rješenja, u Božju silu, i tako iskapati nove izvore za bolji svijet, to je stav vjernika. Ti izvori su u nama. Važno je početi. Čim jedni započnu blagoslivljati, oslobađat će nove molitelje i tako će se umjesto nuklearne lančane reakcije smrti aktivirati molitvena lančana reakcija života i mira.”
Tomislav Ivančić, u knjizi Za bolji svijet
